nedjelja, 14.09.2008.

posljednje punjenje bazena

Isti onaj bazen u kojem je sin mog prijatelja-vršnjaka zamalo slomio vrat gotovo je i meni došao glave.

Kada mi je bilo četiri ili pet godina, usred jednog vrućeg ljeta, reče moj djed:

– Da napunimo malo taj bazen, da se dijete malo proveseli!

Trebalo je skoro dva dana da se kroz crijevo za zalijevanja vrta u bazen istoči nešto više od pola metra vode. Odrasli su mi ubacili unutra drveno korito u kojem sam plovio kao u čamcu i veslao velikom kuhačom. Gore, na balkonu na visokom prvom katu, sjedili su mama, baka, djed, tetke i nekoliko susjeda i kućnih prijateljica i promatrali kako se zabavljam.

Nisam još znao plivati, ali sam se osjećao potpuno sigurno jer mi nivo vode nije dopirao ni do pazuha. U jednom trenutku, upravo sam se brčkao posred bazena, uhvati me grč u nozi. Druga noga popusti i ja se naprosto preokrenem s glavom nadolje. Nisam znao što me je to snašlo i koprcao sam se, ali uzalud. Jasno se sjećam pogleda s dna bazena prema gore, iako je to možda naknadno konstruirano sjećanje, kako kroz lelujavu površinu vode vidim gomilu mojih najbližih nagnutih preko ograde balkona kako mi razdragano mašu. Sjećam se i kako se pogled mutio, voda u nosu, ustima, grlu i plućima bila neugodna, a onda više nisam imao snage i sve je iščeznulo.

Odrasli su, otprilike svi u istom trenutku, shvatili da se predugo igram pri dnu, a kako sam se sve manje i manje pokretao, kada sam se umirio i tijelo mi se očigledno opustilo, odjednom su se ukipili i zanijemili, sve dok moja majka nije kriknula i skočila na ogradu balkona da se baci dolje. Djed i baka su je zgrabili jer bi se izvjesno polomila, te me ne bi mogla spasiti, ali je zato najmlađa tetka jurnula. Imala je tada oko osamnaest godina i bila se upravo spremila za izlazak. Bijela haljina s crvenim točkama, široke suknje i stegnuta u struku, visoke pete, frizura, nakit, sve. Jurnula je kroz stan na tim visokim petama zaobilazeći namještaj, tako tridesetak metara do izlaznih vrata, zatim se sjurila niz stepenice s prvog kata i našla ispred ugla kuće dijagonalno od onoga pored kojega je bio bazen. Preostalo je još obići dvije strane kuće, svaka otprilike petnaestak metara, zaobilazeći grmlje i drveće kao u slalomu. Bilo je to otprilike kao u baseballu kada igrač mora optrčati što više uglova igraćeg polja dok je loptica još u zraku.

Dok je moja majka urlala i pokušavala se otrgnuti onima koji su je držali, ostali su se presavili preko ograde balkona i, buljeći u moje već nepomično tijelo, navijali za tetku da stigne što prije. Tetka se ruba bazena bacila u pola metra vode do mene, izvukla me nad površinu i zatim na suho.

Navečer je djeda još zatekao susjeda kako piša u bazen i to je zauvijek presudilo da se nikada više ne napuni.

Tako mogu reći da sam odrastao u kući s bazenom, i ne bih slagao, ali to ne bi značilo ono što bi si pomislili.
- 23:07 - - nesuvisle, ignorantske i maliciozne komentare ne uzimam u obzir (6) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>

eXTReMe Tracker