nedjelja, 07.09.2008.

bazen u pustinji


Poštovani Bable!

Priča o bazenu s morskom vodom podsjetila me jedne druge koja s njom ima nekoliko dodirnih točaka.

Prije dvadesetak godina bila sam u vezi s jednim našim čovjekom, inženjerom. Njegova je firma stalo radila u Libiji, Tunisu, Maroku i okolnim zemljama. Tražili su naftu.

Radili su po dvanaest sati dnevno, bez subote i nedjelje, a onda tri dana odmora, tako po tri ili šest mjeseci, a onda mjesec ili dva dopusta s plaćenim putem u domovinu i nazad. Ništa se nisu bunili jer su imali vrlo visoke plaće.

Jednom su tako bušili duboko u Sahari. Uvjeti rada - bukvalno paklenski. No gdje god da su zaboli nailazili su samo na vodu. Jest da su bili usred Sahare, ali na nekoliko stotina metara dubine vode koliko hoćeš. Na to nekome padne ideja na pamet: imaju građevinske strojeve, ima vode koju ionako izlijevaju u pustinju, trebalo bi samo nekoliko vreća betona, a imaju i njega, nikakvi papiri nisu potrebni… - mogli bi napraviti bazen! Svi su građevinarci i geolozi; čas posla! Pa kad imaju ona tri dana odmora, umjesto da jedan dan putuju do najbližeg grada i drugi dan nazad, mogli bi se tri dana odmarati kupajući.

E, ali veli poslovođa bušilišta, ne može im dozvoliti da upotrebljavaju građevinske strojeve čak i nakon radnog vremena bez dozvole centralnog radničkog savjet u Zagrebu.

Zasjedne radnički savjet u Zagrebu i razmatraju molbu svoje radne jedinice na terenu. Ionako su im svi zavidni jer imaju visoke plaće, dnevnice, plaćene putne troškove, dodatke na razdvojen život, daleko su od supruga, nigdje nemaju trošiti, a oni moraju sjediti u Zagrebu na skromnim domaćim plaćama. Kad je došla na red rasprava o molbi radnika da nakon radnog vremena uposle strojeve na gradnji bazena, svi to jednoglasno odbiše. Ma kakvi! Bazen u pustinji! Kakav nedopustiv luksuz! Ni govora! Najstrože im zabraniše da kopaju bilo što, osim da buše za naftom.

Kad su radnici u pustinji čuli za odluku, prvo su pali u tešku depru, a onda su im svakakve druge ideje pale na pamet. Štrajk! Pobuna! Diverzije! No bili su u takvoj depresiji da se za ništa nisu mogli odlučiti. Jedino što su kroz nekoliko mjeseci, jedan po jedan, svi otišli raditi za strane kompanije koje su također rovale po pustinji, a ionako su davale još veće plaće i jedva čekale dobiti svakog kvalificiranog čovjeka s iskustvom.
- 20:24 - - nesuvisle, ignorantske i maliciozne komentare ne uzimam u obzir (3) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>

eXTReMe Tracker