srijeda, 03.09.2008.

razlika hrvatskog i srpskog

Sjedi Inoslav Bešker za kuhinjskim stolom i kucka s tri prsta po pisaćoj mašini članak koji je trebao poslati već dan ranije, kad se na vratima pojavi njegova najmlađa kćerka, četverogodišnja Nuša, i pita:

- Tata, što je to kemija?

Nuša je isti Bešker, samo žensko, dapače, nose i naočale istog oblika. On nema vremena objašnjavati i samo dobaci:

- Pogledaj u enciklopediju.

Naravno, kako je Nuša Beškerova kćerka, ništa čudno da već s četiri godine zna čitati i služiti se enciklopedijama. Šutke se okrene i ode u sobu s knjigama.

Nakon nekog vremena Nuša se vrati, ljutito se ispriječi na pragu i objavi:

- Nema!

Bešker se obrecne:

- Kako nema? Mora biti!

Čim je to rekao, shvati da je Nuša, ionako sitna za svoje godine, mogla dosegnuti samo najnižu policu na kojoj cijeli red zauzima neka enciklopedija objavljena u Beogradu, pa joj objasni:

- Ta je enciklopedija tiskana u Srbiji, na srpskom. Oni ne kažu k-emija, nego h-emija.

Nuša ga je ozbiljno slušala dok joj je objašnjavao razliku abecede i azbuke, da bi mogla pronaći traženi pojam, no nenadano počne grcati od nezadrživog smijeha.

- To nije ništa smiješno! - upozori je otac, tim više što ne voli kad ga se ne sasluša do kraja.

- Dakle - jedva prozbori Nuša kroz suze smjehulje. - Oni kažu hurac!






<< Arhiva >>

eXTReMe Tracker