nezaboravna tucanja

utorak, 02.09.2008.

1.

Vrlo brzo sam u kafiću u koji sam počeo zalaziti zapazio privlačnu mladu ženu koja je dolazila oko podneva, odsjedila oko pola sata, pregledala novine, popila kavu i popušila, uvijek sama. Iskoristi sam priliku kada se našla za stolom pored mojega da izmijenimo nekoliko riječi, pa tako nekoliko puta, sve dok nismo došli do toga da sam bez pitanja smio sjesti uz nju. Tada sam se počeo otvoreno upucavati, bezuspješno, sve dok jednoga dana nisam izravno upitao bi li se mogli naći u drugo vrijeme, recimo navečer, na nekom drugom mjestu, recimo kod mene doma, usprkos vjenčanom prstenu za kojega sam se pravio da ga ni ne vidim. Odgovorila je:

- To ćeš trebati pitati mog supruga.

Prihvatio sam to kao šalu i nastavio po svom. Rekao sam da ga radije ne bih uplitao na bilo koji način, no ona je nastavila:

- Morat ćeš, ako želiš što si nakanio. Vrlo je posesivan….

- Misliš - ljubomoran?

- Nije ljubomoran. Uostalom, nema ni razloga. On je "control freak". Voli sve znati, da se ništa ne događa bez njegova odobrenja, da je sve po njegovom.

- Da li to znači da ćeš mu reći i za ovaj moj prijedlog?

- Već sam ga izvijestila da mi se upucavaš i dozvolio mi je da ovako s tobom razgovaram.

Počelo mi je dopirati do svijesti da ona ozbiljno govori i preplavilo me je čuđenje jer na tako nešto nikada ranije nisam naišao. Ako ona ozbiljno misli - što to znači, kako to zamisliti? Vidjela je moju zbunjenost, pa je objasnila:

- Vidjeli smo te u gradu, nisi nas zamijetio, i svidio si mu se.

- Da nije peder? - izletjelo mi je.

- Nije. Voli gledati kako se podajem onima za koje on to dozvoli. To ga pali. Kadikad zatraži da se provokativno obučem, odemo u neku gužvu, pa gleda sa šanka kako mi se prilaze. Ako mu se netko svidi, da mi znak i ja kažem "Morate pitati mog supruga…"

Pogledao sam je značajno i zapitao:

- A jesam li se tebi svidio?

- Aha - nasmijala se. - Inače mu ne bih ni rekla da mi se upucavaš.

Osjećao sam se kao da sam zaronio u neku paralelnu stvarnost, da je sve to što mi govori bolesno, da u tome ima nečega sumnjivoga, ali sam se dodatno popalio na kvadrat. Igra je bila zanimljiva, primamljiva, a povrh svega sam u njoj naslućivao još jednu, igru u igri, u kojoj ga ona sve sluša, ali namjesti stvari tako da ispadnu po njezinome. Borio sam se između impulsa da zaronim u tu igru i suprotnoga, da odmah uzmaknem i pobjegnem, ali nisam mogao ustati od stola da ne izazovem javnu sablazan kvrgom koja mi je narasla u hlačama.

2.

- Zanimljivo - morao sam priznati. - Što dalje?

- Trebaš se naći s njim, porazgovarati, da sazna što ga još zanima, pa ćete se dogovoriti…

- Što bi se mogli dogovoriti?

- Vjerojatno će u početku on tražiti da bude prisutan i gleda. To je i zbog sigurnosti, dok te bolje ne upozna. Ja ću, možda, imati povezane oči, da ne znam tko je sa mnom…

- Znači, ima više takvih mušterija? - odmah mi je sijevnulo. Da je jedan, bilo bi besmisleno onemogućavati je da vidi.

- O, da. Nekoliko. Kaže, to je zato da se ne bih zaljubila, ne dozvoljava mi da gledam prije nego je siguran da neću.

- A kasnije?

- Kasnije možda dozvoli i da me odvedeš sebi i preko noći.

To je zvučalo maksimalno primamljivo, vrijedno truda i svega što treba proći. Zapitao sam:

- O čemu to zavisi?

- Kako se dogovorite. Možda se dogovorite da ti njemu u zamjenu prepustiš svoju ženu ili djevojku, ako imaš.

- Neće tražiti novce? - postao sam sumnjičav. Razumio sam što bi on tome dobio, ali nisam imao ništa takvo za uzvrat.

- Možda - reče ona. - To ga pali. Da me kadikad da za novce nekome tko mi se uopće ne dopada, da sam prava kurva. Nije da su nam novci potrebni, ali vesele na takav način zarađeni. Povezuje mi oči i da ne bih znala je li mi doveo nekoga za koga znam ili nekoga s kim se dogovorio, a da ga i ne znam…

Nakon svakog odgovora trebalo mi je neko vrijeme da nastavim jer sam si pokušavao predočiti ono što mi je govorila, no prije nego sam uspio zaskočila me s nečim novim. Činilo mi se da se kao poludjela muha zaplićem u paučinu i da bih trebao stati na loptu, sabrati se, sagledati što se dešava. Umjesto toga sunovratio sam se u pomislio poput: mogao bih zatražiti da obuče vjenčanu haljinu, da bude sva u bijelom kao anđeo, samo s crnim povezom preko očiju, suknja do poda, pa se zagnjuriti u podizanje šlajera i podsuknji, razgrtanje čipkica, pa usred svega toga zadignem noge i raširim ih… Brrr!

Glas mi je podrhtavao dok sam izgovarao:

- Molim te, poruči suprugu da bi mi bilo vrlo drago da se nađemo…

- 12:30 - - nesuvisle, ignorantske i maliciozne komentare ne uzimam u obzir (8) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>