utorak, 08.07.2008.

bloger do posljednjeg daha


NEMAM SNAGE

ZA NASLOV


Laknulo mi je kada sam začuo glas doktora Bobana, ali je jednu zebnju zamijenila druga. Zapitao sam:

- Jesi li u službi?

Prednost mobitela je da su ljudi svugdje dostupni, ali je mana da mogu biti na Tenenerifima.

- Jesam. Što ima, što se događa?

- Mislim da… umirem.


Na trenutak je zašutio. Znao je da se ne bih šalio na takav način, i vjerojatno prepoznao po glasu da je ozbiljno. Kada je ponovo progovorio, zvučao je oštro kao skalpel:

- Gdje se nalaziš?

- Parkirao sam auto… nisam mogao voziti dalje… pored ceste… - s mukom sam istiskivao svaku riječ kroz zgrčene vilice. Srećom, Boban zna koji auto vozim, pa to ne moram objašnjavati. - Dolazim po staroj cesti, s mora… Ne vidim ništa od kiše… Nedavno sam prošao oznaku… da sam izišao iz Tušilovića…

- Izdrži. Uključi signalna svjetla da trepću. Sad ću odmah poslati kola Hitne pomoći po tebe.

Nisam imao snage spustiti mobitel u džep. Samo sam ga pustio da klizne iz ruke i presavio se preko upravljača. Bol me tresla i razdirala. Uz veliki napor volje uspio sam uključiti signalna svjetla. Koliko će trebati kolima Hitne pomoći da stignu? Još mi samo treba da se skrhaju u oluji koja bjesni uokolo!

---------------

Otvorio sam laptop koji je ležao na sjedištu suvozača i uključio ga. Dok se sistem budio i dizao, potražio sam mobitel na podu pored nogu. Nasreću, USB kabel je bio zataknut u računalo. Drugi kraj uspio sam utaknuti u mobitel. Stišćući lijevom rukom iz sve snage bolno mjesto pod rebrima, drhtavom desnom sam ruljio po tačpedu i kuckao po tastaturi dok se nisam spojio na internet.

Na mahove obnevidio i na rubu magnovenja besvijesti napisao sam ovo gore.. Pišem dalje što u svjetlosti ekrana koja blago osjetljuje tastaturu, što koristeći bljesak munja, što napamet. Ne znam da li pri tome cvilim ili urlam jer kiša tako bubnja po krovu i po prozorima da sve zaglušuje. Nebo se otvorilo. Čujem u blizini krckanje drveta kojega čupa vjetar i tresak pada odlomljene teške grane…

Ako čitate, znači da sam tekst uspio i poslati.

Poslavši ga, preostaje mi samo čekati. Sve ostalo zavisi od toga koliko će brzo doći po mene, pa ako stignem živ do operacionog stola, koliko će pouzdane biti doktorove ruke.

Narednih nekoliko dana sigurno neće biti mojih novih postova. A možda ni nikada više…



Klikni za nastavak OVDJE.





  • Ojebemu! Znaš kako u filmovima vele: Babl, this is not funny! Nadam se da si oukej. Ili barem da ćeš biti. (Milou 08.07.2008. 01:54)
  • bol lijevo pod rebrima? hmm to ne bi smjelo biti nešto strašno...
    drž se rista!!!!
    sretno! (lolina 08.07.2008. 02:12)
  • Jel' ovo neki performans ili što? :) (Herostrat 08.07.2008. 07:37)
  • Ma biti će sve super i biti će još mnogo tvojih postova! (Brunx 08.07.2008. 09:56)
  • Ako je ovo jedan od načina trzanja ljudi, uspio si. Definitivno! (caffeine 08.07.2008. 10:28)
  • Čovječe, ako je ovo izmišljeno, čestitam. Ako nije, čestitam i želim ti brz oporavak... Zašto nisi došao na Ljubicu? (Prijatelj 08.07.2008. 13:51)
  • E moj babl
    stalno smišljaš neki trabl. :-) (diracons 08.07.2008. 14:59)
  • Ti to za ozbilljno? (onakojatrcisvukovima 08.07.2008. 18:28)
  • a-ha. trese me infarktuša i nemam druga posla nego obavijestiti svekoliko pučanstvo.. gotovo bez pravopisnih propusta :)).
    napiši kratko i jasno: odoh na odmor ili umorio me blog. citamo se, a možda i ne. (purka 09.07.2008. 11:49)
  • Kakva je ovo boleščurina? Stari ako je ovo istina potraži i jebenog psihijatra u bolnici (chinakoor 09.07.2008. 13:23)
  • ja se brinem. (dviz 09.07.2008. 14:03)
  • E, pa ti puši cigarete :P.
    Ajde, nadan se da ćeš bit dobro ... (Jeggy 10.07.2008. 14:31)
  • oj fak :D bas prejak post..i nadam se da nie istinit :)

    pozdrav ! (sarayka 10.07.2008. 17:51)
  • Nije performans; danas sam ga čuo.
    U redu je.
    Pitao me je Milou naime znam li kako je Babl, a ja sam, nemajući pojma o ovom postu, odgovario:
    Trebali smo se vidjeti tijekom prošlog vikenda, i, nazovem ja njega danas, da se ispričam, kad Babl veli da je - u bolnici!
    Na sreću, zvuči dobro, nije nešto pretjerano ozbiljno, manja operacija, dapače kaže da je odlagao neminovno jer da nikako nije imao vremena, pa je između godišnjeg i sređivanja zdravstvenoga stanja izabrao konačno ovo drugo, koje je ono prvo i eto, to je to - mislim da već sutra, prekosutra ide doma.
    Morat će malo paziti što jede i ništa više od toga - dakle, ništa posebno.

    Brrr... sad mi se nimalo ne čini da nije nešto pretjerano ozbiljno.

    Što se završne rečenice tiče, Chinakoor, ne bismo trebali biti tako neumoljivi: treba je razumjeti, uostalom kao i cijeli post, iz perspektive te situacije, iz nepodnošljivosti te boli u trenutku pisanja posta.
    Možda ga je pisanje održalo na svijesti, tko zna, uostalom, a ako baš i nije bilo tako kritično, nema veze: glavno da je čovjeku sada bolje, pa će, siguran sam, već znati sam objasniti što je sve ovo bilo i kako se sve to odvilo. (NEMANJA 11.07.2008. 03:31)
  • Babl, drž se! (ali volja za pisanjem u trenutku jake akutne boli, je zaista fascinantna, bogme si skriboman, i budi nam opet)!!! (svijet u boci 11.07.2008. 08:00)
  • Samo nemoj dati da te operira patolog i bit će sve u redu. (inhibitor 11.07.2008. 09:53)
  • << Arhiva >>

    eXTReMe Tracker
    DNEVNIK.hr10Nakon prijave pratite svoje najdraĹľe blogere i kreirajte vlastite liste blogera!Naslovnica