četvrtak, 20.03.2008.

za odrasle: potres i vatromet

(završetak priče započete prije četiri dana. možete početi čitati od početka OVDJE:)
Jedan od najmilijih pogleda na žensko tijelo mi je onaj odostraga, na gola leđa i stražnjicu. Naizmjenično ili čak istovremeno izgleda mi da se vitka linija leđa dolje širi u zanosnu breskvicu ili da se kruškolika stražnjica sužava i izdužuje nagore. Ne znam da li više volim kada su leđa savršeno glatka ili kada je na njima osoben raspored madeža koje izučavam i nastojim zapamtiti. Pa još ako sam te sreće da pronađem neki prištić ili miteser s crnom točkom na vrhu da ga istisnem! Da ne duljim, volim sve, a posebno kada mi je jedra ženska stražnjica prislonjena uz donji dio trbuha, a leđa su mi na dohvatu.

Dohvatio sam flašicu s uljem za masiranje i sasuo mjericu na jedan dlan. Odložio sam flašicu, preklopio dlanove i čekao da se ulje zagrije na temperaturu tijela. Zatim sam ga nanio po njezinim leđima i razmazao ujednačeno od vrata pa nadolje, sve do stražnjih strana butina dokle sam mogao dohvatiti. Radno polje bilo je pripremljeno. Počeo sam je masirati strogo školski, sve po redu. Kada sam se ispružao dohvatiti vrh leđa i ramena kukovima sam nalegao na stražnjicu znajući da ona osjeća što mi se koči u hlačama.

Preko njezina ramena vidio sam gornji rub knjige, te sam mogao točno pratiti na kojem je djelu priče. Prolazila je kroz zanimljiv, ali nimalo erotiziran dio. Kada se radnja počela elektrizirati od masiranja sam prešao na grebuckanje. Polagani dugi potezi duž osjetljivih putova mogu natjerati dlačice da se naježe. Zbog toga na svim prstima, osim kažiprsta i srednjaka desne ruke, treba imati barem pola milimetra nokata viška. I opet nema boljeg oruđa za održavanje toga od moje standardne bojne opreme - švicarskog vojnog nožića s nenadjebivim škaricama!

Što sve ne radim da bih potaknuo ljubav prema čitanju! Ono, Ćirilo i Metodije i ja!

Ona je potiho mrčala poput mačke pod mojim noktima. Oho! - našla se na početku djela u kojemu će radnja podivljati! Raskopčao sam kožni pojas, spustio zatvarač rasporka i hlače su se rastvorile. Spustio sam ih zajedno s gaćicama do koljena. Moj vršnjak je jedva dočekao da ga se oslobodi. Našao se između njezinih nogu lupkajući je odozdo po nježnom krznu. Nalegao sam na stražnjicu zagrabivši je i rukama i prilično snažno počeo mijesiti.

- Mmmmm… - oglasila se moja gošća u ulozi književnog kritičara. - Ovo je ludilo! Ludo! Popizdit ću!

Ispružio sam ruku i s dva prsta izvukao prezervativ iz džepa srolanih hlača. Razdrapao sam omot pazeći ne ošteti sadržaj. Nisam obožavatelj kabanica, ali obzirom na profesionalni milje posjetiteljice, to je najjeftiniji način da kasnije - daleko bilo! - ne boli glava. Zakrabuljao sam omiljenog vršnjaka kao kuklusklanovca, zgrabio ga i usmjerio. To ne da je bilo nasaftano i glatko ušlo, nego ga je usisalo!

- Aaaaaaa…. - popratila je njegov prodor nekin grlenim glasom koji je prije zvučao kao sve drugo nego "aaaaa...."

Ukočio sam se potpuno je ispunjavajući. Kadikad je efektno napraviti upravo suprotno od onoga što se očekuje. A imao sam i pomoć literature koja nije dozvoljavala da ijedna sekunda pređe u dosadu. Stranice su se preokretale upravo onim ritmom koliko je potrebno da ih se pročita. Ponovo sam spustio ruke na leđa pred sobom i jednom rukom ih gladio, a drugom grebao.

Vrlo oprezno počeo sam gibati kukovima neznatnim pokretima da joj je vjerojatno bilo teško ocijeniti mičem mi se ili naprosto dišem. Polako, strpljivo, polako, ali sve jače i jače, ne potresajući je, sve više sam se izvlačio prije ponovnog ulaska. Brojao sam - tri stranice prije nego je amplituda pokreta postala uobičajeno štepanje pri čemu sam je obuhvatio oko pasa da bih je mogao dublje i čvršće navući.

Time smo došli u obostrano zadovoljavajuću situaciju. Ona je neometano čitala, a ja iza nje odrađivao svoje. Milina! I ne mogu reći koliko je to trajalo jer sam se sasvim otkačio.

Prenuo sam se zamijetivši da je odložila knjigu i spustila glavu na fotelju. Sklopila je oči i kao da je zaspala. Nehotice sam se trgnuo i zaustavio. To je pak prenulo nju, pa je otvorila oči, izvila glavu da me pogleda i umilno rekla:

- Dosta mi je čitanja… za danas. Samo ti nastavi!

A ono dolje… Fljap! Fljap! Fljap! Kao da sam se umakao u močvaru. Nedvojbeni praiskonski vonj seksa uzdizao mi se do nosa i omamljivao me. Ispružio sam ruke i zagurao ih postrani pod njena prsa nalegla na tapecirung. Kao da smo se cijeli život uigravali podigla se na laktove tako da su mi njezine grudi pale na dlanove da ih mijesim. Naizmjence sam se igrao njima, a onda je grabio za ramena i privlačio cijeli njezin trup na sebe. Ahhhhh… Vrijedi živjeti!

Kapljice znoja s čela kapale su na njezinu vrcavu stražnjicu. Pritisnuo sam jednom rukom pri dnu kralježnice da je umirim, a drugom ponovo dohvatio ručni električni masažer. "Iskra", Gorenje! Na trenutak me preplavila jugonostalgija, ali je učas ishlapila. Prislonio sam vibrirajuću gumenu kuglicu iznad mjesta gdje sam uvirao, a ispod ružice šupčića i uključio.

- Što je to? Što to radiš? - poviknula je.

Umjesto odgovora samo sam nastavio. Bzzzzzzzz… Fljap! Fljap! Fljap! Prrrrrrrr! - izletio je zrak koji sam u nju napumpao. Zaustavio sam gibanje i spustio masažer da je jednom stranom bio u njezinom procjepu, a drugom se prislonio uz moju mesnatu motku kojom se prenosilo vibriranje električne naprave.

- Što…? Što…? Što…? - pokušavala je formulirati pitanje. Uzalud. Grunulo joj je nezaustavljivo, potres i vatromet, no ovaj puta sam spremnije dočekao njezino ritanje i sve što je tom prigodom imala izjaviti.

Završivši okršaj svalio sam se u fotelju i oporavljao. Skinuo sam prezervativ, dohvatio mokri ručnik, natopio ga u lavoru i isprao se. Zatim, ciljajući jednim okom na nju preko rudeće glavice koja je strčala uvis na vrhu iskolačenog kurca, rekao:

- Mislim da bi sada bio red da se ti pobrineš za mene…

Mislim, što da pričam?! Kad žena zna, onda zna.

Kasnije, dok se oblačila, pokušala je:

- A da mi posudiš knjigu da je pročitam do kraja?

Iskolačio sam oko na nju znakovito ne odgovorivši. Nasmijala se:

- Imaš pravo. Bolje ne. Doći su sutra da završim.

- Uvidjela si vrijednost čitanja? - upitao sam.

- Nije u pitanju! - potvrdila je. - I da znaš, odlučila sam… Čuvaj se! Upisat ću se u knjižnicu!






<< Arhiva >>

eXTReMe Tracker