subota, 08.03.2008.

osmomartovsko kokošije sljepilo

Osmi mart, Cvjetni trg, prosvjedni skup… Neki sindikalni vođa drži vatreni govor, prosipa ogorčene riječi… U nekoj tekstilnoj tvornici u kojoj rade uglavnom radnice već sedam mjeseci ne dobivaju plaće! Prema njegovim riječima ipak ima nade… Sada se svi nadaju i rade na tome - i općina i uprava i sindikat i radnice - da tvornica dobije novog vlasnika i svi se problemi time riješe!

O, kokoši! O, kokošjeg li sljepila! To je - kao - primjer nepravde prema ženama! Kao da problemi radnika proističu iz toga što imaju pičke!

Nije ni važno koja je to tvornica jer je takvih tvornica i poduzeća posvuda koliko hoćeš. Nekoć su radni ljudi svojom odlukom i svojim sredstvima sagradili tvornicu, a zatim upravljali njome, što preko Radničkog savjeta, što izravno na Zboru radnih ljudi. Onda je došla nova vlast koja se zaklinjala u svetost svojine i u ime nepovredivosti vlasništva otela tu društvenu svojinu, pripisala je državi, te poklonila nekom rodoljubnom nikogoviću. (Kao što je pjevao Jura Stublić "zakonom umjesto pištoljem", iako su i ti lopovski zakoni po kojima je sve bilo legalno itekako počivali na pištoljima u pričuvi, kao što svaka vlast počiva.) Prekonoćni kapitalist je prvo na sve moguće načine potrpao u svoje džepove sve što se moglo koliko se moglo, a kada se tvornica našla u neizbježnim i lakopredvidljivim sranjima uslijedili su stečajevi. novi vlasnici i nove uprave, te kašnjenja i neisplaćivanja ionako minimalnih plaća.

Prvog vlasnika slijedio je niz ništkoristi i štetočina, sve jedan gori od drugoga. Svaki je dizao kredite koji su netragom nestajali, očerupao koliko se još moglo i sada, nakon svega, svi čekaju novog čudotvorca koji će ostvariti nemoguće. Pouzdanje u nemoguće može rezultirati samo neželjenim. Već će se naći netko bez obraza i premazan svim mastima tko će kupiti tvornicu za kunu, podići ogroman kredit i dobiti značajne subvencije za sanaciju, te odmagliti tragom prethodnika. A radnice? Tko je prevaren dva puta, možete biti sigurni da će biti prevaren i treći put. Koga ste preveli tri puta žednog preko vode, pouzdajte se u to da će nasjesti još u nebrojeno navrata.

Sve u svemu, kako da mi je žao tih jadnih žena koje željno čekaju novog vlasnika kada su si same krive? Kako to da je nitko ne prisjeti da su svojevremeno - uz sve moguće probleme - ipak sve štimalo i funkcioniralo?

Cijelo je društvo upalo u fetišizaciju i idolpoklonstvo privatnom vlasništvu, kao da je ono rješenje svih zala, ne vidjevši da je prouzročilo više problema i štete nego što ih je riješilo. (I privatno vlasnik će se drugačije ponašati ako je neku imovinu sam stvorio ili zaradio nego ako ju je dobio budzašto, na lijepe oči.) Kako to da svu svi zaboravili društveno vlasništvo, da je oteto ono što je bilo njihovo? Zašto se nitko od tih radnica ne sjeti i zatraži - vratite nam tvornicu koje ste nam uzeli?! Kao što smo je znale svojevremeno voditi, najbolje ćemo je ponovo voditi same.

Dok se toga ne sjete neka ih i dalje vuku za nos i jebu uzduž i poprijeko, možda im jednog lijepog dana dođe iz dupeta do glave, možda jednog lijepog Osmog marta kada se prisjete što je Osmi mart zapravo značio i što bi iznova trebao značiti.
- 18:33 - - nesuvisle, ignorantske i maliciozne komentare ne uzimam u obzir (6) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>

eXTReMe Tracker