ponedjeljak, 18.02.2008.

skupo jelo za gledanje

Vratio se Ljubo iz Ljubljane, pa je ekipa u kafiću očekivala izvještaj.

- Pozvala su me tri od deset najbogatijih Slovenaca, hoće da im obavim neki posao…

LJubo je bio jedan od najvećih autoriteta na svom polju u cijeloj Jugoslaviji, a još nije ni pravovjerni, pa već više od desetljeća ne može naći ozbiljan posao u Hrvatskoj, ali Slovenci se sjećaju da zna znanje i ništa ih ne smeta.

- Neću o poslu, to je dosadno. Ali, pozvali su me na ručak…

Slovenci su sedmicu ranije rezervirali stol u jednom od najprestižnijih restorana u Ljubljani i izveli ga na ručak. Već na prvi pogled vidjelo se da je to skupo mjesto. Posluga diskretna kao nevidljivi duhovi, za svaki stol zadužen po jedan konobar, makar za stolom sjedio samo jedan gost. Jelovnik debeo poput omanjeg telefonskog imenika, Ljubo lista ali ništa ne prepoznaje. Prepusti domaćinima da mu naruče po svom izboru. Stiglo i jelo, velebno izgleda. Na očigled vidiš da je sve zdravo i svježe, sve od najboljih namirnica, sline ti poteku. Počne Ljubo jesti, kad ono - užas! Koliko god dobro izgledalo, sve ima okus na stiropor, papir i slamu. Žvačeš, žvačeš, jedva gutaš.

Ah, da, rekoše Slovenci, zaboravili su napomenuti. To je poseban restoran. Specijalitet je restorana da je sve zdravo, a nejestivo. Jedeš, jedeš, nema izgleda pojesti više od pola što donesu. Sve se priprema po tajnim receptima po kojima je sve hranjivo i blagotvorno, a bezukusno. Pojedeš tek da se zasitiš, ne možeš ni zalogaj više. Eto, gdje su dospjeli! Najbogatiji Slovenci, tajkuni i vrhunski menadžeri, poslovnjaci svih fela, u paničnom strahu od kolesterola i suvišnih kila, plaćaju silne novce da bi ih posluživali neukusnim jelima. Sve nešto "vege" i "makro" i "bez…" Gleda to Ljubo i sve mu žao onih prvoklasnih namirnica tako upropaštenih. Cijela bi se familija dobro najela samo od ostataka što su bacili s tanjura. Razumije što mu govore, ali ne može prihvatiti. Na odlasku, na kolodvoru, uzeo burek, onako fini, mastan, da se sve cijedi niz bradu…i rezance s makom.

Sluša to naš Ivan i smijucka se:

- Blago meni! Uopće mi nije bilo potrebno da se obogatim da bih to imao. Meni žena tako kuha od tako smo se vjenčali!






<< Arhiva >>

eXTReMe Tracker