utorak, 13.11.2007.

svetica grijeha

Gotovo pred ponoć spuštao sam se autom od Cmroka, gdje sam prošetao psa, niz Tuškanac prema Britanskom trgu da kupim cigarete. Kod Jabukovca je pored ceste stajala mlada djevojka, vrlo mlada djevojka, i podigla ruku da je povezem. Pomislim, mora da je izašla iz "Jabuke", nema smisla da hoda sama pola sata kroz mračnu šumu do grada, što je ne bih povezao?!

Zastanem, ona uđe.

- Idem do Britanca.
- Može.


Obrazi su joj bili zajapureni, a kosa sva slijepljena, što sam ocijenio kao očigledne pokazatelje da je upravo izašla iz diskokluba. Nismo prošli ni stotinu metara, a pas na stražnjim sjedištima je napravio nešto što nije nikada ranije ni kasnije. Ustane, ispruži vrat, zabode njušku djevojci u kosu ispod tjemena, isplazi jezičinu i obliže joj vrat. Krajičkom oka sam zamijetio pokret, okrenuo glavu i sledio se. Stigao sam vidjeti kako joj je dugački jezik omotao vrat poput zmije, polizao joj podbradak i u povratku zapalucao oko uha. Prepao sam se, ako se okrene i spazi crnu zvijer koju nije zamijetila u mraku dok je ulazila u auto, zgromit će je infarkt. Nije se stigla ni pomaknuti, a ja sam požurio:

- Molim te, ne okreći se! Ne boj se, ne trebaš se bojati, nije to ništa….

Polako se okrenula, odmjerila tko ju je to polizao i nimalo uplašena otežući uzviknula:

- Aaaa jaaa sam mislila da je to neki čooovjeeek!

Tu se ja zamalo zagrcnem. Koja cura! Da joj netko doplazi između stolica u mraku kinodvorane i počne je lizati po koljenima, nimalo se ne bi uzrujala.

Stigosmo do Britanca. Parkiram. Iziđemo. Otvorim stražnja vrata psu, da izađe i on. On kizne pored mene i pravo prema njoj prije nego sam se stigao snaći, silovito joj zabije njušku pod stražnjicu i nadigne je. Zapanjeno sam gledao kako se propela na prste, izvila leđa, izbacila kukove prema naprijed i jašući na psećoj njušci razdragano uzviknula:

- Ijujujuju!

Zgrabim psa, trgnem ga od nje i, vezujući ga na povodac, zamolim je:

- Oprosti! Ne znam što mu bi?! Nikada se tako ne ponaša! Inače je vrlo dobro odgojen pas. Mora da mu nešto neodoljivo mirišeš…

Ona, smijuljeći se, prokomentira:

- Da. Čim se vratim kući, morat ću šmugnut u kupaonicu prije nego sretnem majku. I ona nepogrešivo prepoznaje taj miris!





<< Arhiva >>

eXTReMe Tracker