Marketing
svetica grijeha
Zastanem, ona uđe.
- Idem do Britanca.
- Može.
Obrazi su joj bili zajapureni, a kosa sva slijepljena, što sam ocijenio kao očigledne pokazatelje da je upravo izašla iz diskokluba. Nismo prošli ni stotinu metara, a pas na stražnjim sjedištima je napravio nešto što nije nikada ranije ni kasnije. Ustane, ispruži vrat, zabode njušku djevojci u kosu ispod tjemena, isplazi jezičinu i obliže joj vrat. Krajičkom oka sam zamijetio pokret, okrenuo glavu i sledio se. Stigao sam vidjeti kako joj je dugački jezik omotao vrat poput zmije, polizao joj podbradak i u povratku zapalucao oko uha. Prepao sam se, ako se okrene i spazi crnu zvijer koju nije zamijetila u mraku dok je ulazila u auto, zgromit će je infarkt. Nije se stigla ni pomaknuti, a ja sam požurio:
- Molim te, ne okreći se! Ne boj se, ne trebaš se bojati, nije to ništa….
Polako se okrenula, odmjerila tko ju je to polizao i nimalo uplašena otežući uzviknula:
- Aaaa jaaa sam mislila da je to neki čooovjeeek!
Tu se ja zamalo zagrcnem. Koja cura! Da joj netko doplazi između stolica u mraku kinodvorane i počne je lizati po koljenima, nimalo se ne bi uzrujala.
Stigosmo do Britanca. Parkiram. Iziđemo. Otvorim stražnja vrata psu, da izađe i on. On kizne pored mene i pravo prema njoj prije nego sam se stigao snaći, silovito joj zabije njušku pod stražnjicu i nadigne je. Zapanjeno sam gledao kako se propela na prste, izvila leđa, izbacila kukove prema naprijed i jašući na psećoj njušci razdragano uzviknula:
- Ijujujuju!
Zgrabim psa, trgnem ga od nje i, vezujući ga na povodac, zamolim je:
- Oprosti! Ne znam što mu bi?! Nikada se tako ne ponaša! Inače je vrlo dobro odgojen pas. Mora da mu nešto neodoljivo mirišeš…
Ona, smijuljeći se, prokomentira:
- Da. Čim se vratim kući, morat ću šmugnut u kupaonicu prije nego sretnem majku. I ona nepogrešivo prepoznaje taj miris!
Post je objavljen 13.11.2007. u 14:26 sati.