subota, 25.08.2007.

nepoznati poznati

Kada sam napokon nakon teškog premišljanja odlučio vratiti se u Jugoslaviju, Hrvatsku, Zagreb, laknulo mi je. Vukući jedan kofer pun obleke i drugi prepun knjigama i LP pločama beskrajnim hodnicima losangeleškog aerodroma već sam u mislim bio na odredištu i veselio se koga ću prvo posjetiti. Iznenada je među licima koja su mi dolazila u susret iskrsnuo poznat i blizak lik. Bila je to vrlo privlačna mlada žena i prije nego sam se stigao sjetiti odakle je znam bio sam siguran da se dobro znamo, a gdje bi nego iz Zagreba! Naša! Dapače, iz sjećanja mi je pred unutarnjim očima bljesnulo nekoliko prizora na kojima je bila razodjevena i njezine oči kako mi prilaze u krupnom planu, što je značilo da se itekako dobro znamo. Ovaj puta je bila dobro obučena i odlučna koraka prilazila mi je bez ikakav znaka prepoznavanja na licu i prepao sam se da me u gužvi nije zamijetila i da ćemo se zauvijek mimoići prije nego se prisjetim tko je. Tren prije nego sam skočio na nju, sijevnuo mi je - bila je to Julie Christie.

Danas ujutro na Britanskom trgu stojim u redu za kruh, a momak pored mene me gleda i smije se:

- Znam da me ne možete prepoznati kad nisam u kuti!

Gledam ga i vraški mi je poznat, ali nigdje ga ne mogu smjestiti.

- U kakvoj kuti i gdje vas viđam? - pitam, da ne fuliram.

Ispostavi se da momak radi u mesnici u koji zalazim tri puta sedmično i obično me on posluži. Bruka. Sramim se.

No sve je to ništa prema tome kada sam prvi puta prolazio pothodnikom pored Kolodvora. Iznenada mi u susret ide neki tip, znam ga, nema šanse da ga ne znam. Poznat mi je toliko da mu se moram javiti, pozdraviti ga, i što ako me zaustavi i uvuče u razgovor, a pojma nemam odakle ga znam? Da bi stvar bila gora, ne mogu mu izmaknuti jer se brzo prilazeći zapiljio u mene kao da me kani odžepariti. Gadan neki tip, ne bih ga volio sresti nasamo u nekoj pustoj ulici oko ponoći. I ne samo da ga znam, nego je i obučen isto kao ja! Za svaki slučaj klimnem glavom.

U posljednjem trenutku, samo što se nisam sudario i raspljeskao kao muha na vjetrobranskom staklu, shvatim da sam prilazio ogledalu.
- 17:09 - - nesuvisle, ignorantske i maliciozne komentare ne uzimam u obzir (7) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>

eXTReMe Tracker