Mi, studenti sociologije, bili smo - ništa čudno - zaljubljeni u sociologiju. Uostalom, zbog toga smo je pošli i studirati, a što smo je bolje upoznavali, to smo je više voljeli.
Od svega u sociologiji najviše smo cijenili i voljeli američku sociologiju. Većina najznačajnijih i najboljih socioloških knjiga iz kojih smo učili bile su prevedene američke knjige, mnoge od njih čitali smo na originalu, većina sociologa kojima smo se divili i koji su nam bili uzori bili su Amerikanci, najbolja istraživanja i eksperimenti došli su iz S.A.D., naši najbolji profesori studirali su na američkim fakultetima i nesebično nam prenosili što su ondje naučili. Nitko sretniji od mene kada mi se nakon diplomiranja pružila prilika otići na postdiplomski u Ameriku.
Prvo što sam napravio kada sam stigao ondje bilo je da odjurim u najbližu veliku knjižaru, potražim "non-fiction", a ondje policu sa sociološkim knjigama. Šok! Sve je bilo pretrpano sanjaricama, horoskopima i knjigama nekakvog Mahabmahathe Yogobathe, a na koricama svake fotografija autora dlakavog ko dikobraz i zamotanog u plahtu. Zatim su ondje bile knjige o čudotvornim dijetama, praktična uputstva za sretan brak, Nostradamusova proročanstva, kuklusklanovski pamfleti, Hitlerove biografije i slično. U gomili smeća tek tu i tamo bio je poneki površni udžbenik za "social science" i "antrophology". Što je ovo?!
Na fakultetu su me dočekali kursevi poput "sociologija doručka", "tulumarenje sa svrhom", "nauka o baseballu", "igre brojeva", "umjetnost zavođenja", "povijest rocka", "valjanost kreacionizma" i slične zvizdarije. Poslušao sam neka predavanja na kojima su raznorazni zvjezdoznaci trkeljali površnosti, netočnosti, iskazivali elementarno neznanje i razbacivali se nakaradnim interpretacijama. Nisam mogao vjerovati - gdje se rasplinula veličanstvena američka sociologija? U Americi je nema.
Napokon sam shvatio ono što mi je bilo pred nosom. Naši vajni profesori su marno razgrtali te nepregledne naplavine smeća i iskapali za nas bisere. Prenosili su nam samo ono najbolje, a ostatak su prešućivali kao što se u nekim familijama skriva da imaju retardiranog člana. Ono što prosječni Amerikanci smatraju sociologijom ne bi ni pas s maslom polizao. Naravno, postoji i dobra, kvalitetna sociologija, ali ona je razasuta i izgubljena u moru kajgodarija. Naši profesori su nam predavali i učili nas zaista dobro, pozivajući se na strane autoritete koje je u bijelom svijetu malo tko uopće poznavao i priznavao.
I znaš što? Mi smo bolji od Amerikanaca. Mi smo bolji od naših uzora, samo to ne znamo. Naši uzori zapravo ne postoje. Mi smo ih izmislili. Toliko o tome.
|