Ne izgaram od želje da budem prvi koji će to razglasiti, ali na osnovu onoga što je objavljeno, poznavanja aktera i malko zdravog razuma, nedvojbeno je da je Ivica Račan već mrtav.

Naime, politički lešinari ne mogu propustiti takvu priliku da ih se spomene u tv-vijestima i da dobiju naslov za sebe u novinama, a da nije povezano s nekom degutantnom gadarijom. Utoliko se ne propušta procedura u kojoj se stignu oprostiti s umirućim, a nakon toga još jednom zabilježiti bodove uključivši se u ganutljive komemorativne izjave, izražavanje žalovanja i ceremoniju opraštanja. Pri tome bi bilo sasvim promašeno oprostiti se s umirućim, a da on nakon toga poživi još tri sedmice, što bi samo dalo priliku "Feralu" i sličnima da se dvadeset dana sprdaju s tim. Dakle, da bi se došli oprostiti, ako što već jesu, najpogodnije da je neprežaljeni već mrtav, a čas kada će se to objaviti utanačen. To je tim pogodnije što se osigurava da samrtnik, znajući što ga čeka, u tom dirljivom času ne pošalje sve zajedno u tri pizde materine.

Odgađanje časa objave smrti pogoduje i stranci koju preminuli ostavlja jer se nasljednici stignu sabrati i posložiti prema stvarnom rasporedu snaga, a ne da ih strka zatekne nepripremljene, pa u zbrci neki pikzibner izroni na poziciju s koje bi ga se kasnije trebalo uklanjati uz nepotrebna natezanja.

Zar itko smatra mogućim da hijerarhija moći unutar medicinske struke dozvoli da tako istaknuti pacijent premine kada mu je najbliža stručna osoba čistačica ili dežurna bolničarka u noćnoj smjeni?

Medijima također odgovara da stignu pripremiti posebne priloge i izvanredne emisije i izdanja.

Sve u svemu, svim zainteresiranim pogoduje da u razdoblju između časa kada se dogodi neizbježno i objavljivanja toga urbi et orbi stignu otplesati svoj dance macabre. A koliko vidimo, upravo ga plešu, što znači da se neizbježno već dogodilo.