Prekapajući ovih dana stare papire naišao sam na "The Royal Gazette", novine koje izlaze na Bermudima, od 23. listopada 1997. godine. Na naslovnoj stranici je članak "Sailors recall double capsize".
Sredinom listopada 1997. godine isplovila je iz luke na Long Islandu petnaestmetarska barka "Manella" s dva jarbola. Za kormilom je bio iskusan pomorac, kapetan Darko Veček, a uz njega su bili Goran Komarica, koji je dvije-tri godine ranije prvi puta plovio jedrilicom, oduševio se i nakon toga koristio svaki godišnji odmor da zaplovi, te dvadesetogodišnji Jese Rieswig, kojemu je to bio prvi izlazak na more. Na palubi je bio i kapetanov pas Sailor.
Vjetar je bio poprilično jak već kada su krenuli, more nemirnije nego obično, ali su prognoze kazivale da se vrijeme neće pogoršavati, te su se zaputili ka St. Thomasu u dalekom Karipskom moru. No kada su se našli na otvorenom moru vjetar je dostigao brzinu od sedamdeset kilometara na sat, a zatim je udar još snažnije oluje preokrenuo plovilo. Barka se uspravila, ali oštećena: nestao je splav za spašavanje, uništeni su radio i navigaciona oprema, jedan od prozora na kabinama bio je otrgnut, a sve je bilo puno vode. Dok je oluja bacala brodicu kao fliper-kuglicu, kapetan Veček je provizorno zatvorio otvor prozora daskama i plastikom da ih ocean, koji ih je neprestano prelijevao, ne potopi.
U međuvremenu ih je Obalna straža, znajući da su se našli u srcu kaosa, pokušavala nazvati preko radija, a čim se oluja malko primirila poslali su avion koji ih je pronašao. Avion je preusmjerio tanker koji se našao u blizini, ali zbog oluje barka nije mogla pristati uz tanker niti ju je on mogao vući za sobom. Posada tankera ponudila je trojici u jedrilici da ih konopcima prebace k sebi, što je značilo da oštećenu plovilicu prepuste oluji, ali sva su trojica odbila i tanker je produžio svojim putem.
Drugog dana nevrijeme se ponovo stuštilo i po drugi puta preokrenulo barku. Ovaj puta oštećenja su bila još gora. Između ostaloga, iz ležišta je iščupan manji jarbol, a vjetar je mlatarao njime. Usred oluje, sva trojica su na otvorenoj palubi uspjeli privezati manji jarbol uz onaj koji je još stajao, da ne napravi još veću štetu.
Ipak, oštećenja su već bila tolika, a oluja - čak i kada se donekle smirila - takva da je po svim kriterijima trebalo napustiti "Manellu". Doletio je helikopter da ih pokupi, ali sva su trojica odbila.
Tri dana kasnije olupina je uplovljavala u luku St.George. Obala je bila prepuna ljudi koji su je došli dočekati tri manijaka o kojima su radio, televizija i novine danima izvještavali - prvo da su nestali, zatim da su u dva navrata odbili spašavanje, te da su prebrodili dvije stotine milja po najgoroj oluji.
Pročitavši članak nešto mi je nedostajalo, te sam odmah nazvao Gorana u New York.
- Zašto niste odmah ostavili brod, čim je tanker došao po vas?
- Zbog psa.
Pa naravno, pas! Kao u mom omiljenom "Baservillskom psu", pas se spomenuo na početku, a zatim je nestao iz priče, a priča je ne samo nepotpuna, nego i nerazumljiva bez njega.
- Psa nismo mogli prebaciti konopcima na tanker, niti ga se moglo podići u helikopter. Brod je ionako osiguran, ali psa nismo htjeli ostaviti.
Jutros sam se prisjetio da mi je jedna od najdražih knjiga "Tri čovjeka u čamcu, a o psu da se i ne govori". Ipak, o psu treba govoriti, jer tek priča o njemu govori o svima ostalima.
|