Služio sam vojsku u Crnoj Gori. Nakon nekog vremena skompao sam se s nekim lokalnim dečkima i nikada neću zaboraviti prvi put kada su me izvukli iz kasarne i izveli u provod. Titograd je bio jedino republičko središte koje je zadržalo korso. Navečer se svi dotjeraju, pa šeću glavnom ulicom gore-dolje, pa nazad, pa tako cijelu večer. Moje društvo se ukotvilo na pločniku sa strane i promatrali smo šarenu promenadu koja je tekla pored nas. Moram priznati, odlično su izgledali. Visoki, vitki, dotjerani… Ženske - jedna bolja od druge. Budući u uniformi bio sam maksimalno ugrožen, uspaljen kao sam vrag, te je nailazak svake nove ljepotice djelovao kao udarac čekića u čelo, a one su išle jedna za drugom u neprekidnom nizu. Slinio sam, cvilio i trzao se kao neurastenik na rubu kolapsa. Moje društvo - mrtvi hladni. Odjednom se oni svi unezvjeriše. Živnuše, uznemiriše se, počeše se trkati, dobacuju jedan drugome: "Eno je! Vidi je! Kako ide! Ajooooj! Kakva li je!" Pomislim - kakva mora da je ta koja je sve druge zasjenila?! Izbuljim se u smjeru koji su mi naznačivali, ali ništa nisam vidio. - Pa kako? Gdje je? - Ondje! Ondje! Kako ne vidiš?! Buljim ja i ne vidim ništa. - Eno! Preko puta! Sada je pored izloga… Opet je ne vidim ništa. Pomislim da je netko lud ili me zajebavaju. Prave se da vide nešto što ne postoji da bi me izbezumili. - Točno nasuprot. Sad je pored drveta. Ajoj! Kako miješa guzicom! Ajoj! Kako hoda! I tada spazim. S druge strane široke glavne ulice, u sjeni uza zid, vukla se neka baba u crnom, otprilike šezdesetogodišnjakinja, sva u crnom, zabrađena crnom maramom, ogromne guzice i masivnih slonovskih nogu, očigledno s naporom savlađujući svaki korak. Tek tada sam pomislio da me zajebavaju. Preko ovog cvijeta mladosti, prirodnih i društvenih ljepota, paradne seksi odjeće i kovitlaca lepršavih sukanja i dugih nogu oni cvile za onakvom babetinom! Ali njihovo ushićenje bilo je tako iskreno da nisam mogao vjerovati. Napokon shvatim. Sve ove ljepotice - one su samo za gledanje. Svaka je u društvu brata ili zaručnika ili nekog rođaka, ne možeš ni pristupiti. Pa i ako imaš sreću početi s nekom hodati - ništa prije braka! Prvo višegodišnje zaruke, isključiva vjernost u nejebici, a zatim vjenčanje, pa onda imaš priliku umočiti. Gledati ih samo je mučenje, bolje ih ni ne gledati. A ona baba - ona se troši! |
Rujan 2021 (1)
Kolovoz 2021 (1)
Travanj 2021 (1)
Ožujak 2021 (1)
Veljača 2021 (1)
Siječanj 2021 (1)
Prosinac 2020 (1)
Studeni 2020 (1)
Listopad 2020 (5)
Rujan 2020 (6)
Kolovoz 2020 (9)
Srpanj 2020 (7)
Lipanj 2020 (4)
Svibanj 2020 (3)
Travanj 2020 (2)
Ožujak 2020 (2)
Siječanj 2020 (4)
Prosinac 2019 (3)
Studeni 2019 (7)
Listopad 2019 (4)
Rujan 2019 (6)
Kolovoz 2019 (7)
Srpanj 2019 (9)
Lipanj 2019 (5)
Svibanj 2019 (2)
Lipanj 2018 (2)
Svibanj 2018 (4)
Travanj 2018 (4)
Ožujak 2018 (5)
Veljača 2018 (3)
Siječanj 2018 (2)
Studeni 2017 (2)
Listopad 2017 (2)
Rujan 2017 (1)
Kolovoz 2017 (1)
Srpanj 2017 (1)
Svibanj 2017 (2)
Travanj 2017 (4)
Ožujak 2017 (1)
Veljača 2017 (1)
Siječanj 2017 (2)
Prosinac 2016 (3)
Studeni 2016 (3)
Listopad 2016 (1)
Rujan 2016 (2)
Kolovoz 2016 (8)
Srpanj 2016 (7)
Lipanj 2016 (8)