Služio sam vojsku u Crnoj Gori. Nakon nekog vremena skompao sam se s nekim lokalnim dečkima i nikada neću zaboraviti prvi put kada su me izvukli iz kasarne i izveli u provod.
Titograd je bio jedino republičko središte koje je zadržalo korso. Navečer se svi dotjeraju, pa šeću glavnom ulicom gore-dolje, pa nazad, pa tako cijelu večer. Moje društvo se ukotvilo na pločniku sa strane i promatrali smo šarenu promenadu koja je tekla pored nas.
Moram priznati, odlično su izgledali. Visoki, vitki, dotjerani… Ženske - jedna bolja od druge. Budući u uniformi bio sam maksimalno ugrožen, uspaljen kao sam vrag, te je nailazak svake nove ljepotice djelovao kao udarac čekića u čelo, a one su išle jedna za drugom u neprekidnom nizu. Slinio sam, cvilio i trzao se kao neurastenik na rubu kolapsa. Moje društvo - mrtvi hladni.
Odjednom se oni svi unezvjeriše. Živnuše, uznemiriše se, počeše se trkati, dobacuju jedan drugome: "Eno je! Vidi je! Kako ide! Ajooooj! Kakva li je!"
Pomislim - kakva mora da je ta koja je sve druge zasjenila?! Izbuljim se u smjeru koji su mi naznačivali, ali ništa nisam vidio.
- Pa kako? Gdje je?
- Ondje! Ondje! Kako ne vidiš?!
Buljim ja i ne vidim ništa.
- Eno! Preko puta! Sada je pored izloga…
Opet je ne vidim ništa. Pomislim da je netko lud ili me zajebavaju. Prave se da vide nešto što ne postoji da bi me izbezumili.
- Točno nasuprot. Sad je pored drveta. Ajoj! Kako miješa guzicom! Ajoj! Kako hoda!
I tada spazim. S druge strane široke glavne ulice, u sjeni uza zid, vukla se neka baba u crnom, otprilike šezdesetogodišnjakinja, sva u crnom, zabrađena crnom maramom, ogromne guzice i masivnih slonovskih nogu, očigledno s naporom savlađujući svaki korak. Tek tada sam pomislio da me zajebavaju. Preko ovog cvijeta mladosti, prirodnih i društvenih ljepota, paradne seksi odjeće i kovitlaca lepršavih sukanja i dugih nogu oni cvile za onakvom babetinom! Ali njihovo ushićenje bilo je tako iskreno da nisam mogao vjerovati.
Napokon shvatim. Sve ove ljepotice - one su samo za gledanje. Svaka je u društvu brata ili zaručnika ili nekog rođaka, ne možeš ni pristupiti. Pa i ako imaš sreću početi s nekom hodati - ništa prije braka! Prvo višegodišnje zaruke, isključiva vjernost u nejebici, a zatim vjenčanje, pa onda imaš priliku umočiti. Gledati ih samo je mučenje, bolje ih ni ne gledati.