nedjelja, 28.05.2006.

--------------------- ugriz crne ovce --------------------


PRODANI GROB

Dođe moj otac jednog dana na Mirogoj da obiđe grob svojih najbližih, majke i dva brata, nosi plastičnu vrećicu s kanticom, lopaticom, metlicom, buketom cvijeća i svijećama, kad tamo neki ljudi obilaze oko groba s krampovima i lopatama, mjerkaju ga i govore kako će ga srušiti, staviti drugi spomenik, kosti iskopati i preseliti u zajedničku grobnicu neimenovanih. – Kako? S kojim pravom? Što je vama? – uzrujao se moj otac. Mi smo upravo nedavno kupili taj grob, kažu ljudi. – Kako kupili? Taj grob nije na prodaju! – vrisne stari. Pa i nije, rekoše ljudi, tek što su ga kupili i nemaju ga namjeru prodavati. – Od koga su kupili? – Od nekog druga tog i toga… – Pa to sam ja! – vrisne stari. – A ja vama nisam ništa prodao! Kamoli grob! – Mi imamo sve ugovore, lijepo potpisane, pošteno smo isplatili, rekoše ljudi. Kako da ga nismo kupili? Nije bilo jeftino! I registrirali smo kupoprodaju gdje treba i sad je grob naš. Sve pravno i legalno i pravovaljano. Gotova stvar!

Stari ljude prvi put vidio. – Kako ste od mene kupili kad me prvi put vidite?! – Nismo kupili od vas, nego od prethodnog vlasnika. – Pa ja sam vlasnik! I to sam i dalje vlasnik jer ništa nisam prodao, a kamoli grob! – A mi imamo ugovor s imenom i prezimenom onoga koji nam je grob prodao, tko ste vi, uostalom? – Taj i taj, reče im stari. – Pa od njega smo i kupili! – Zamalo se potukoše.

Tu stari krene razgovarati smireno s ljudima, ali već prije nego je išta pitao sve mu je – kao dugogodišnjem sucu istražitelju i bistroj osobi – i bez istrage bilo jasno. Imamo mi jednu crnu ovcu u porodici, mog bratića, sina očevog pokojnog brata, nevjerojatna persona. Nema što taj još nije prodao, uključujući nepostojeća imanja na Floridi i zagrebački hipodrom. Još ima ime i prezime isto kao moj otac. Bez muke izvadio kopije dokumenata i prodao grob – čas posla. I što sad?

LJudi pokazaše ljudsko razumijevanje. Rekoše ocu da može uzeti majčine kosti i ostatke braće bez ikakve naknade. – Što ću s njima u plastičnoj vrećici? – rikne stari. – Da ih nosim doma i držim u špajzi?!

Vrati se stari kući sav van sebe i razbija glavu što učiniti. Ako te nove kupce tuži sudu i dokaže će da je potpis falsificiran (a zapravo i nije, baraba se zaista potpisao svojim imenom i prezimenom), to će trajati najmanje dvije godine, a u međuvremenu će oni s papirima da je grob njihov sve razrušiti i kosti će biti zauvijek izgubljene. Ako ih tuži, otkrit će se i tko je na prijevaru prodao grob s kostima vlastita oca, bake i strica, te će crna ovca u familiji napokon završiti u zatvoru na dobrobit čovječanstva, na što se otac ipak nije mogao odlučiti. S druge strane, ako ponovno otkupi grob, nećakova lopovština će biti pokrivena i od njega nikada neće utjerati novce koje je sigurno već spiskao. Napokon stari odluči da će zadaviti nećaka čim ga ulovi, te ode kumiti i moliti ljude koji su kupili grob od prevaranta, jedva ih nagovori i otkupi na prevaru prodani grob i kosti po skupljoj cijeni i tako je spasio crnu ovcu zakonskih posljedica.

Prošle su godine, moj otac je u međuvremenu umro i pokopali smo ga u isti grob koji je spasio, uz njegove najbliže. Crna ovca je postao istaknuti član stranke kojoj se priključio, postao zastupnik u Saboru, blizak vladi, svako malo daje značajne izjave kako preporoditi hrvatsku privredu, predvodi privatizacijske projekte i u javnosti se pojavljuje isključivo okružen tjelohraniteljima.
- 16:55 - - nesuvisle, ignorantske i maliciozne komentare ne uzimam u obzir (8) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>

eXTReMe Tracker