ponedjeljak, 01.05.2006.




Došlo proljeće. Probudile se muhe zunzare, bunzare, brekulje, drekulje i zujare. Stalno neka mahnita po kući i dosađuje. Otišla majka na Sajam cvijeća i kupila biljku-mesožderku. Zanimljivo izgleda. Ima velike, debele, mesnate listove, a sa kraja svakog lista visi težak tobolac. Tobolac je oblika i veličine ponajveće kruške, boja mu je tamnosmeđe ljubičasta, tkivo kao čvrsta koža, na vrhu ima otvor, a iznutra je sve ovlaženo nekakvom sluzi čiji miris privlači insekte. Kako neka buba uđe unutra, tobolac ima mali poklopac koji se zatvori, cijeli tobolac se počne nadimati i sažimati i nema više bube. Mnogo puta sam opčinjeno promatrao kako ona lovi. Otkada imamo mesožderku, nema više muha po kući. Toliko sam je zavolio da sam joj nosio bube iz vrta i hranio je. Nazvali smo je Agneza.

Došao pubertet. Počeo sam drkati. Drkanje je sjajna stvar, samo je kasnije muka što s onim što se izdrka. Tko ne pazi, sav se ulijepi. Pa se brišeš rupčićima, ručnicima, papirima, spužvama, pa što kasnije s tim? Napokon sam pronašao najbolji način. Jednom rukom se natežem, u dlan druge ruke ulovim ono što izleti - pa nahranim mesožderku. Jako joj paše. Hrana obilna, tečna, sve mljaska kada joj ulijem. Naglo porasla. Procvjetala.

Došlo mi vrijeme da guram pimpača i u djevojke. Djevojke neće. Muka velika. Pimpač muči, hoće da se negdje zabije. Žari. Patnje neizdržive; drkanje donekle olakšava, ali ne sasvim. Ležim na krevetu i okrećem se kao na gradelama. A Agneza postala nezajažljiva. Nahranim je, a ona hoće još. I tu meni padne na pamet - gurnem pimpača u jedan tobolac. Unutra glatko, toplo, sluzavo, i što je najbolje - ništa ne trebam raditi. Agneza stišće i popušta, ritmičke kontrakcije sve brže i brže, cucla neumorno, onim poklopčićem palaca mi po jajima. Blaženstvo nadzemaljsko! Kad svršim, pimpač omlohavi, smanji se i lako ga izvučem, a sve čisto i uredno. Agneza prezadovoljna.

Zaključam se u svoju sobu i kao učim. Smjestio sam Agnezu ispod pisaćeg stola. Dobro mjesto jer ne smije biti izložena izravnim sunčevim zrakama. Knjige na stolu, a pimpač u jednom Agnezinom tobolcu, a još dva tobolca zakvačim za jaja i zamišljam nepregledni niz mažoretkinja kako marširaju. Majka prezadovoljna koliko vremena provodim nad knjigom.

Došle djevojke. Sad one hoće. Sve su zadivljene kako mi kurac miriši i kakvog je okusa. Kažu da nema takvog koji se može s mojim usporediti. Izgube glavu čim im ga stavim pod nos, kada ga uzmu u usta, ne mogu ih više odvojiti. Oči im se izbulje kao ping-pong loptice kada ga progutaju do kraja, ali ne posustaju. Postanu ovisnice. Postao mi problem zadovoljiti sve koje čekaju da dođu na red.

Došle godine. Agneza se počela sušiti. Da li da se ženim ili nabavim novu Agnezu?
- 14:05 - - nesuvisle, ignorantske i maliciozne komentare ne uzimam u obzir (25) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>

eXTReMe Tracker