Stjecajem okolnosti bio sam prisiljen godinu dana pratiti televizijski program. (Ne, nisam bio u zatvoru!) Iz dana u dan gledao sam televiziju najmanje dva, tri sata, a ponekad i osam, devet, deset sati dnevno. Dapače, često sam pratio jedan program, a na dva videorekordera snimao druga dva, pa naizmjence ubrzano pregledavao snimljeno da mi štogod ne promakne.

Na televiziji možete vidjeti svašta, ali ima nešto što na njoj ne možete vidjeti gotovo nikada, nikad, ni slučajno! Naime, na televiziji se nikada ne prikazuje da netko gleda televiziju.

Eventualno se, vrlo rijetko, u ponekim filmovima snimljenima za kino-dvorane, koji se kasnije prikazuju na televiziji, na nekoliko trenutaka vidi glavni junak koji pogleda tv-vijesti i sazna informaciju bitnu za daljnji razvoj ili razumijevanje priče, recimo da ga progoni čitav svijet, ili zatičemo neki lik koji bulji u neki jasno naznačeni glupi program ili prati sportski prijenos, ali to je obavezno smiješna figura ili negativac.

Za televiziju gledanje televizije ne postoji.