četvrtak, 06.04.2006.

nezaposlenost



Posljednjih dvadeset godina sam gotovo stalna mušterija Zavoda za zapošljavanje u Ulici kralja Zvonimira. Da se u radni vijek računa vrijeme potrošeno na traženje posla, već bih bio u penziji! Jednom mjesečno sam se trebao pojavljivati ondje da bih dobio pečat kojim mi se produžuje zdravstvena zaštita. Procedura je uvijek bila ista. Godinama se trebalo popeti na kat, ondje sam pred vratima gdje sam se trebao javiti zatjecao pet, sedam, desetak ili dvadesetak ljudi koji su već čekali, dočekati svoj red, ući, pružiti karticu za evidenciju i dobiti pečat i potpis zadužene referentice. Zlata Botić mi je svjedok. Ona je bila zadužena za pomoć u traženju posla svima koji su završili filozofski fakultet ili pedagošku akademiju.

U jednom od tih navrata na vratima je u visini očiju bila nalijepljena obavijest na papiru formata A4 ispisana tri prsta velikim slovima da se od nedavno, pa ubuduće, za redovna javljanja treba javiti na šaltere u prizemlju, a ne kod zaduženih referenata. Dočekao sam red i ušao. S jedne strane sobe sjedila je Zlata Botić, nasuprot njoj, stol do stola, njezina kolegica. Obje su me upitno pogledale. Rekoh:

- Oprostite! Nisam došao zbog redovnog pečata, vidim da će se od sada dobivati dolje, nego mi je potrebno zbog socijalnog…


Njih dvije se skameniše. Ukipljeno su me promatrale razrogačenim očima da sam se zapitao što sa mnom nije u redu, da mi nije šlic raskopčan ili štogod slično, a onda se one istovremeno trgnuše kao na tajni znak i iz njih se izlije tako da su upadale jedna drugoj u riječ:

- Nevjerojatno! Prvi koji je pročitao obavijest! Prvi koji je pročitao što piše! Nakon tri tjedna - netko je pročitao! To je nevjerojatno - kako uspiju da ne pročitaju?! Pola sata stoje pred vratima, bulje u obavijest, a ne pročitaju! I to sve profesori, a ima i magistara!

Olakšavši duše malko su se primirile, no Zlatu je obuzela malodušnost:

- Ima ih petnaest tisuća nezaposlenih profesora koje bih ja trebala zaposliti, a kako da ih zaposlim kada su - usprkos svim diplomama - nepismeni, kada ne čitaju ni ono što im visi pred nosom?!

- Ne brinite - pokušavao sam je utješiti. - Kakvo je stanje, svi će se oni zaposliti prije mene… - no to joj nije bila neka naročita utjeha.
- 18:37 - - nesuvisle, ignorantske i maliciozne komentare ne uzimam u obzir (3) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>

eXTReMe Tracker