Neki dobri Mama i Tata dobili dijete na lutriji. Jako su se obradovali, naročito Mama.
I kako je dijete raslo, tako su mu svake godine za rođendan priređivali malu svečanost na koju su pozivali svu djecu iz susjedstva. Za prvi rođendan spremili su tortu s jednom svjećicom i svečano obojili dijete u plavo s ljubičastim prugama. Za drugi rođendan su pripremili tortu sa dvije svjećice i majka je obojila dijete u narančasto, a otac dodao crvene zvjezdice. Za treći rođendan bila je torta sa tri svjećice. Majka je prefarbala lijevu polovicu djeteta u zeleno, a otac desnu u sivo. Tako je za svaki rođendan broj svjećica rastao zajedno s godinama. I svaki put su ga ponovo prebojili: u ružičasto, u smeđe, u tamnoplavo... a preko tog stavljali različne ukrase: pahuljice, točkice, iskrice, trakice, kokice, dimnjačare, kružiće... Njihovo je dijete uvijek bilo najljepše. Za dvadeset i treći rođendan postaviše ga Mama i Tata pred ogledalo i pogledaše se svi unutra. Majka je bila sva u smeđe-žuto-srebrnim prstenovima, a otac svjetlozelen, posut zlaćanim šljokicama. Dijete ispalo ko čudovište. "Vidiš", reče Tata, "veliko si i odraslo". Došlo je vrijeme da sam odabereš boje koje ćeš nositi, kojim ćeš se dičiti..." A Mama je šmrcala sa strane: "Zlato mamino, za ovaj rođendan nama više torte. Sada dobivaš slobodu izbora, slobodu izražavanja izbora, život po vlastitoj volji..." "Hvala Mama, hvala Tata," reklo je Dijete i otrčalo u prostoriju s bojama, odabralo najdraže i počelo se njima prekrivati. Ali, gdje je prije bila žuta, plava, koja mu se dopadala, postajala je zelena; gdje je bilo crveno, pojavljivalo se ljubičasto; bivši bijeli ornamenti jasno su se razaznavali kao svjetliji... I tako dalje, i tako dalje. Dijete ode pred roditelje i pokaže se sasvim jadno. "Fantastično!" uzviknuše Mama i Tata. "Ali..." promuca Dijete. "Znamo što hoćeš reći!" rekoše mu roditelji. "To ti je život. I mi smo kroz isto prošli." A Tata mu još reče da ga utješi: "Jednog ćeš dana i ti imati djecu i vidjet ćeš kako je to. Sam ćeš ih morati bojiti i tada ćeš sve razumjeti." A Dijete pogleda svoje ruke, pogleda dlanove: bili su crveni, krem, crni i mjestimice lakirani. Čega god se prihvatilo, što god je dotaknulo, ostajao je trag. I Dijete nije znalo da li da zbog toga tuguje ili da se veseli. |
Rujan 2021 (1)
Kolovoz 2021 (1)
Travanj 2021 (1)
Ožujak 2021 (1)
Veljača 2021 (1)
Siječanj 2021 (1)
Prosinac 2020 (1)
Studeni 2020 (1)
Listopad 2020 (5)
Rujan 2020 (6)
Kolovoz 2020 (9)
Srpanj 2020 (7)
Lipanj 2020 (4)
Svibanj 2020 (3)
Travanj 2020 (2)
Ožujak 2020 (2)
Siječanj 2020 (4)
Prosinac 2019 (3)
Studeni 2019 (7)
Listopad 2019 (4)
Rujan 2019 (6)
Kolovoz 2019 (7)
Srpanj 2019 (9)
Lipanj 2019 (5)
Svibanj 2019 (2)
Lipanj 2018 (2)
Svibanj 2018 (4)
Travanj 2018 (4)
Ožujak 2018 (5)
Veljača 2018 (3)
Siječanj 2018 (2)
Studeni 2017 (2)
Listopad 2017 (2)
Rujan 2017 (1)
Kolovoz 2017 (1)
Srpanj 2017 (1)
Svibanj 2017 (2)
Travanj 2017 (4)
Ožujak 2017 (1)
Veljača 2017 (1)
Siječanj 2017 (2)
Prosinac 2016 (3)
Studeni 2016 (3)
Listopad 2016 (1)
Rujan 2016 (2)
Kolovoz 2016 (8)
Srpanj 2016 (7)
Lipanj 2016 (8)