Svi su suglasni da je pravopisna dvojba da li pisati "ne ću" odvojeno, ili kao "neću", zajedno, ionako umjetno stvorena dilema, jer su obje nepomirljive strane uvjerene da je ono drugo gledište nepotrebno i neutemeljeno izmišljeno, samo da bi smutljivci došli na svoje. Već je u tu raspru utrošeno previše vremena, prostora, energije i emocija, pa je sazrelo vrijeme da se ona skine s dnevnog reda, tim više što je dvojbu moguće riješiti tako da se vuk zasiti, a ovce ostanu na broju.

Rješenje dvojbe osniva se na činjenici da većina govornika izgovarajući ono "e" u "ne" lagano zableji produžujući ga. Upravo jučer je zabilježen i svojevrstan rekord kada je izvjesna mlada gospođica, nativna govornica našeg jezika, odgovarajući na sasvim konkretan prijedlog, produžila blejavo "e" duže od šest sekundi!

Do rješenja se stiže u dva koraka:
1) "ne ću" se razdvoji, i time zadovolje pristaše razdvajanja,
2) a zatim u prazan prostor ubaci još jedno "e", čime bi se obje riječce spojile, te time zadovoljilo pristaše suprotne opcije.

Kao rezultat toga, ubuduće treba pisati bilo "neću", bilo "ne ću", kao "neeću", čime bi još jasnije istaknuli razliku hrvatskoga od svih drugih južnoslavenskih jezika, a naročito nekih!