Meni je jasno da se spektakularno može otići samo jednom (pa eto ne odlazim)

Preko puta mene sjedi djevojka u kolicima u pratnji roditelja. Roditelji su tu malo stariji od mene. Otac baš zgodan :)
Cura ima C dijagnozu. Svatko od nas zna šta to zloćudno slovo znači.
Zato današnji "spektakularni" post neću ni napisati. Šta su naše male intrige, gadosti i radosti, naspram takve stvari u životu?
Da li će imati šanse da upozna život, da voli, da je vole, da je netko čeka, da osjeti proljeće, aprile, ljeta,pijesak, vjetar, da dočeka cvjetanje višanja?

Nije ovo opomena drugima. Ali meni jeste.
Kad pomislim da mi život nešto duguje, da me nešto od navedenog vrijeđa, povređuje, prlja, postanem svjesna koliko je sve to nevažno.
Kakva god da mi je krinka, zapitam se kakvo mi je srce.
A vi?
Tika taka.