Pred početak sezone izleta, nekoliko prometnih opaski o Hrvatskoj bliskoj zemlji krvi i meda:
VW Transporter (T3, 1979.-1992.)
Istuckani i kao takav nepoderiv kombi, prepoznatljiv po spuštenom auspuhu vezanom za stražnji branik „paljenom žicom“. Potonja je univerzalni lijek poštenog Bosanca i koristi se u svim situacijama; slično našem Sumamedu.
VW Transporter uglavnom vozi 48 – 50 km/h. Uvijek. Osim dva kilometra prije skretanja, kad postepeno usporava bez očitog razloga.
NE ga pretjecati.
Vozač (varijanta A: neobrijan, kuštrav, podočnjaci, cigareta među zubima; varijanta B: neobrijan, kuštrav, podočnjaci, cigareta među zubima) vas ne vidi. Od njegova dva njegova retrovizora, kojima vi prije pretjecanje vjerujete, lijevi služi praćenju tlaka u prednjog gumi, a desnim vozač (tip A i B) prati naoblaku. Zato vas naravno ne vidi i skreće lijevo u trenu, kad ste u ravnini s njim.
Vozači VW Transportera uvijek tvrde da su dali žmigavac prije skretanja, i nikad ne vjeruju da im žmigavci ne rade (jer su uglavnom razbijeni).
Paziti, osim žgolje za volanom, u Transporteru često čuči krupan mrgud sa sjekirom ili/i ćakijom.
Babe in black
Specifičnost Bosanske Posavine. Otkako su fratri zasjeli u Tolisi a užički Muslimani osnovali Orašje, krivonoge babe u crnom na svojim neosvijetljenim velosipedima kraj raspela ili hrasta skreću. Naglo, nenadano, nenajavljeno, ali kroz vijekove postojano. U nekom međuvremenu, prtinama njihovog bicikliranja prevučen je asfalt i prošle su ceste, ali babe u crnom i dalje nenadano i bez ikakvog osvrtanja skreću kraj raspela ili hrasta, sa neuništivom vjerom u prednost dobicikliranošću.
(Preporučuje se iskazivanje brige posjetama u bolnici, sufinanciranjem operacije kuka ili makar štakama na poklon.)
Magla
Tri potencijalna problema.
Prvi, majstori koji uz maglenke pale duga svjetla, pa sami sebe zabljesnu i za svaki slučaj voze sredinom ceste.
Drugi, izuzetno jaki religijski osjećaji. Bosanski se vozač ufa u Boga, koji ne bi dao maglu, da loše misli. Utoliko, dobri Bosanac kroz maglu piči u zdravoj vjeri u sretan ishod.
Treći potencijalni problem: Češći na cestama Republike Srpske. Vozači – ateisti – ponekad baš oni sa VW Transporterom (T3, 1979.-1992.) – uvide da je kombinacija magle i tri jutarnje šljivovice na tašte pivu previše; ne vjerujući u sretan ishod Božjom voljom, ostave auto nasred ceste, ugašenih svjetala, neoznačen trokutom sto metara prije, i nastave pješke. /Ako ga i udarite, svakako nije mogao proći tehnički, pa i nije neki belaj, pojasnio bi vam njegov vozač. Sa ponuđenom cigaretom oprezno; stojite u lokvi goriva./
Rupe
Problem rupa je precijenjen, otkako je Dacia lansirala Dustera.
Uglavnom je izražen po i nakon kiše, kad je rupu lako a pogrešno smatrati plitkom lokvom. Poput svega u Bosni, bosanske su rupe velike i poštene.
Nakon što ste krivo postavili dizalicu pod prag auta, kako biste pocijepanu gumu i deformiranu felgu zamijenili rezervnim kotačem, dok pokraj vas auti prolaze kroz rupe i špricaju vas blatnjavom vodom, otiđite po policijski zapisnik. Radi osiguranja. Policija vas uglavnom na vaše „Uletio sam u ru-...“ susretljivo odmah otvorenim dlanom zaustavi i dopunjava vašu rečenicu opisom mjesta i karakteristika te rupe jer „ma tu stalno neki belaj, znate kako je, eto svako malo netko odvali točak“.
Bitno: U načelu, aluminijske felge se ne ravnaju, ma što vam reklama servisa uz rupu sugerirao.
Preporuka: Čelične felge (radi lakšeg ravnanja); ratkape ili nemati, ili kupovati na kile („Arizona“) ili vezati kablovskim stezaljkama /to ujedno optički sugerira da ste verziran putnik Bosnom. I Herc./
Srebrenik
Ne dajte se zbuniti. Srebrenik, grad nije isto što i Srebrenik, centar. Barem ne, ako govorimo o administraciji i upravi.
Ne dajte se zbuniti - još jednom. Srebrenik Donji je gore, na brdu. Odmah ispod – Srebrenika Gornjeg.
(Na putu do S. Gornjeg, ne plašite se što vam nesigurno, osvrćući se, prilazi krupan lik sa sjekirom, u maskirnom prsluku, dok pomalo frustrirano piškite kraj auta. On će samo pitati „Jel sve dure, care?“ ili zapodjenuti monolog, kako je bio u Zaaagrebu /pogled na tablice/ šezdesetisedme, i poznate li Fudu, živi blizu kasarne; nemate možda njegov broj telefona, e jes to bio jaran ...?)
FAP natovaren balvanima
Problem uglavnom između Kladnja i Semizovca, na brdskim serpentinama.
Pretovaren, bez retrovizora i obzira za kolonu koju iza sebe stvara, vozi 40 niz brdo, 10 uz brdo. Radi rizičnosti ponovnog kretanja, ne smije stati.
Sustigavši kolonu, jako dobro (!!!) procijenite, trebate li piškiti u idućih pola sata.
Obzirom na zavojitu i nepreglednu cestu, kao i na VW Transportere u koloni – a oni uglavnom pretječu „na trzaj“ ulijevo, bez žmigavca, uz Mehu Puzića i oblak dima kriz prozor i ispod motora - morate biti vrlo pažljivi i istovremeno odlučni.
Velika vjerojatnost „škara“.
Nipošto (!!) sad nemojte, pretekavši FAP-a na čelu kolone, dok on taman tada svakako skreće udesno, olakšani stati sa strane piškiti. Jer tada pokraj vas opet prolazi cijela kolona.
Snijeg
U zimskim uvjetima, osim opaski o magli, VW Transporteru i FAPu, ističem ponovno izuzetnu religioznost dijela Bosanaca. U Boga se kunu da Mercedes 220D (1968.- 1979.) i zimi može na ljetnim gumama uz Karaulu. Da, čim stigne proljeće - vaše je proživljeno iskustvo, dok biste te i takve, popriječene, gurali ili šlepali.
Uz to, opet osobito na cesti Tuzla – Sarajevo, paziti na lom grana pod snijegom; lom cijelog drveća pod snijegom, odrone kamenja i proklizavajuće Mercedese 220D usred zavoja, iz suprotnog pravca /unatoč trenutnosti prizora, neposredno prije štropotavog udarca prepoznatljivi po razrogačenim, ponekad krvavim očima neobrijanog vozača, dajdžića ili badže onog lika iz VW Transportera/.
Na koncu, snijegu posebno ne vjerovati, kad se otopi sa ceste. Jer tada dobri Bosanci snijeg sa dvorišta i iz avlija euforično lopataju – na cestu. (Meračenje, turcizam; imenica – merak; meraklija.)
Gojko
Gojko je u Bosni (i Herc) sinonim za janjetinu. Željni mora, Beihercovci ljeti obavezno staju prvo kod Gojka na janjetinu. Pa i u povratku s mora. Skrećući mu kraj Jablanice uz škripu kočnica, naglo, preko pune crte, bez žmigavca. Jer za Gojka se gine, ako treba.
Ako je kod Gojka posebna gužva (tipa, tri busa krezubih penzionera sa pemzijom od dvjesto marčica), opasnost na putu su manje auti parkirani uz cestu sa janjećim rebarcima na haubi i peteročlanom obitelji oko auta /otvorenih vrata/, koliko masni papiri i limenke od piva, koje lete i kovitlaju se cestom između Tarčina i Vrapčića.
Divljač
Divljač se u Beiherc svrstava u dvije grupe. Ako je uz cestu prometni znak sa divljači, pa nesretno drmnete u srnu (tip A), sami ste krivi. A lovačko društvo ima pravo tražiti odštetu za živinu, najčešće točno u visini štete na vašem autu. (O mentalitetu snalaženja i pregovaranja, vidjeti pod Andrić, I., „Travnička kronika“)
Ako pak nema prometnog znaka sa likom divljači, naravno ste slobodni tužiti državu radi odštete, a srnu (tip B, neoznačena) – u šipražju joj ispustivši krv u vašem poslovnom odijelu – zagurati u gepek, poradi gulaša. (Po mogućnosti, zamotati u fitopatološki nalaz ne stariji od šest mjeseci, odobrenja ministarstva trgovine i zdravstva te darovnicu od strane lovačkog društva, bilježnički ovjerenu u dva primjerka.) Na granici obavezno djelovati premoreno i nezainteresirano, kako biste izbjegli otvaranje gepeka i suvišna pitanja o porijeklu robe za osobne potrebe.
Policija Republike Srpske
Vrlo korektna zapravo.
Na pustim zabitim cestama, ne se unervoziti, ako vas zaustavi, traži dokumente, obilazi tri kruga oko vašeg auta, gleda tablice, kvrcka ih prstom, pa priđe, kaže vaše prezime – tu tranzicija na „ti“ – i pita „A, /prezime“, je li, ti baš iz Zagreba? Na vašu potvrdu adrese iz dokumenata, smireno i opušteno ga promatrajte. U pravilu, rasplet situacije je policajčeva rečenica „Jah, jebiga, tko nas zavadi, eto ja do devedesprve bio milicioner u tvom, kako vi u Zagrebu kažete, kvartu. Paaa, kako je sad tamo?“
Policija i Iveco Sprinter
Ako ste, recimo, preko štele na granici u Bosnu iz Kike bez carine uvezli namještaj za stan – recimo! – vjerojatno ste koristili Iveco Sprinter. Dugačak nekih 6 metara.
Obzirom da ste ga od rent-a-car-a dobili uz predočenje vozačke dozvole B-kategorije, ne date se smesti gabaritima vozila niti duplim stražnjim kotačima i hrabro odrađujete posao.
Obzirom da Iveco, trošeći kao Ferrari, vozi i preko 100 na sat, postoji mogućnost da vas zaustavi policija baš kad požurite stići vratiti ga do zatvaranja rent-a-car-a, kako ne biste platili dodatni dan najma.
Na pitanje policije da pokažete taho-šajbu, ne prtljajte zbunjeno po armaturama; nje nema, jer Iveco Sprinter zvanično nije kamion.
Na policajčevu likujuću konstataciju, kako vi dakle nemate taho-šajbu, ostanite afirmativni i ukažite da je to vozilo za B-kategoriju, koja ne propisuje taho-šajbu.
Na policajčevu iduću konstatacju, da kako nije kamion kad je dupljak, ne reagirajte. Pustite ga da se paca, zašto dupljak nema taho-šajbu, dok se vi pacate nad značenjem riječi dupljak. (Odgovor leži u šutanju stražnjih kotača, dok vas policajac trijumfalno gleda i kaže, „eto, dupljak“. )
Gledajući na sat i kalkulirajući broj punih rezervoara od Pelagićeva do Velike Gorice, pristanite na kaznu radi prekoračenja brzine, ali odmah poluglasno – da privučete punu pažnju – se raspitujući, kako je vaš prijatelj, načelnik Pelagićeva. To garnirati molbicom da mu se prenese kako vaš pozdrav, tako i pozdrav vaše supruge, odvjetnice; „sjetit će se on“.
Nakon toga neafektirano primiti ispriku policajca i nastaviti put.
Pazi! Iveco Sprinter ima zadnji pogon; ne zasuti policajce šljunkom!!
|
