U kakvom silaznom vremenu živimo, malo je stvari, koje čovjeka uvesele. Osim ako ih tražimo povećalom, na sve četiri, ili čekamo da nam upadnu u oko, vulgarno razvlačeći kapke.
Imamo, recimo, zalaske sunca. Iako, oni su malo kliznuli u kič, otkako je razglednica.
Možda bolje, izlasci sunca. Pa kad zorom iskoračiš iz stana, upljackaš drito u lokvice susjedovog inkotinentnog, ali besmrtnog psa.
Jutarnji skok u more, mirno, tiho, glatko, voleće.
Svakako, tu je i diskretni pogled na guzu susjede, točno nakon što je napunila 18.
Ali, iznad svega, povrh svega, uvijek i svugdje – brat roštilj i sestre gradele.
Jer, može zalazak sunca i djevojačka guza, može i svitanje i more, ali ipak... ništa kao masni prsti i miris dima u kosi, tu istovremenost daje samo roštilj.
Cure se dogovore da Muž 1 naloži vatru.
Cura 2 Mužu 1 pojasni da su suha drva u stražnjoj šupi uz zid; dotičući ga prstima taman predugo doda mu upaljač i u leđa mu dovikne da ju pozove, ako ne uspije pronaći sjekiricu; „pogledaj, tamo je negdje, kraj... onog... u... pa pored...“
Muž 1 u stražnjoj šupi uz zid pronalazi dvije hrpe drva. Na jednoj su hrpi svježa, vlažna. Na drugoj hrpi, donji sloj zaista čine suha drva. Ispod naslaganog metra vlažnih.
Sjekiricu, jedinu ali zato tupu, Muž 1 zaista pronađe tamo negdje kraj onog u pa pored.
Cjep, mlat, udar, sveudilj potcikujući i stopalcima topčući, Muž 1 nacijepa sve oblike i veličine drvčadi za roštilj, pomno se prisjećajući Akcije Ništa Nas Ne smije Iznenaditi.
Papir... Hmmm... Novine... hmmm... /Scan a la Terminator po prostoru/. Muž 1 ugleda kartonsku kutiju i krene cijepati stranice, odlučno zanemarivši crni križ na narančastoj podlozi.
Par trenutaka kasnije, Vatra Prve Klase gori kao pod Indirom Gandhi.
Muž 1 zadovoljno promatra djelo, pomalo se pitajući, radi čega mu je Cura 2 još rekla da vatru zapali dolje, u betonskoj grabi, pola metra ispod nogu, nadvijen nad dim i plamen, a ne u lijepom, zidanom i ergonomičnom roštilju, zaista vidljivom izdaleka.
Muž 2 je srdačan lik. Izlazi iz kombija, široko se nasmije pokazujući apsurdno kratke zube, i ispružene ruke na pozdrav priđe Mužu 1, drugom rukom se tijekom šest koraka češući po mudima.
„Aha... uspio si naložiti. Ma kakva si to drva uzeo?! ŠTO JE OVO?! Ne, 'kakvi, ništa od toga; suha si trebao uzeti, iz stražnje šupe!“
Muž 1, zatomljujući deja vu anticipacije, osjeti potrebu, ukratko informirati Muža 2 o slijedu zbivanja dotad.
Muž 2, odsutno češući genitalije, ponovi, kako je trebalo naložiti vatru suhim drvima, jer da ovako neće gorjeti.
Muž 1 skeptično pogleda u genitalije Muža 1, pa u plamen visok gotovo metar.
Riba ili meso, česta je dvojba. Po Behasancima i dijelu prave, nepatvorene mužadi, riba je odličan izbor, poslužena uz kilicu pečenja.
Cura 2 donijela je divne medaljone (iako je Muž 1 i nakon tolikih godina više pažnje posvetio njezinim jakim nogama i obloj pozadini), s kojih se zlaćano ljeskalo ulje prošarano paprom.
Isprativši ju pogledom natrag prema kući i spominjući kako bi baš i mogao zapiiiivati usput, Muž 1 stavi rešetku na razgrnuti žar, prethodno goruće cjepanice presloživši u drugu vatru, za žar za poslije.
Odmjerivši vrelinu žara, njegovu površinu i blizinu vatre, uranjajući u vlastitu ugodu i lagani zapuh dima, postavi rešetku – sad garniranu mesom – na žar.
Niotkud, pojavi se Muž 2 i krene glasnoćom nadomiještati argument. „Šta, ŠTA je to?! Pa to je sirovo! Ništa od toga...!“
Muž 1, zatomljujući deja vu anticipacije, osjeti potrebu, ukratko informirati Muža 2 o slijedu zbivanja dotad.
Muž 2, odsutno češući genitalije, pojasni kako će on odmah donijeti ribu, a to meso svakako ne valja ničemu.
Na sugestiju Muža 2 da meso skine sa žara i da psu, Muž 1 se ogluši, dopuštajući si erekciju Ega, koju će, znao je, moći utopiti tek u domaćem vinu kasnije te večeri.
Cura 2 primi zdjelu sa pečenim medaljonima i baci pogled na rešetku nad žarom, na kojoj su sotto voce cvrčuckali komadi ribe.
„Pa što si sad ribu stavio, a ja htjela sad piletinu i kobase donijeti?! Aajoooj, pa bez veze to radiš tako...“
Muž 1, zatomljujući deja vu anticipacije, osjeti potrebu, ukratko informirati Curu 2 o slijedu zbivanja dotad.
Zapravo je imala debele noge, pomisli, okrećući skoro pečenu ribu.
Muž 2 ih je zaobišao i krenuo okretati ribu.
Muž 1 mu kaže da ju je upravo okrenuo.
Muž 2 opsova da mu je komad ribe upravo pao u vatru i krene sve glasnije spominjati kopulaciju i Boga i ribu i roštilj.
Muž 1 ga umirujućim glasom pozove da mu prepusti roštilj i pruži mu svoju gotovo praznu bocu pive. Muž 2 otpije, češući genitalije, i nestane u kući.
Skidaj tu piletinu sa vatre, povika Muž 2; presušit će se!
Muž 1 se pozove na Cure 1 i 2, koje su prvu turu mesa komentirale kao „nedovoljno prepečenu“.
Muž 2 ga dočeka rukom na mudima i posprdnim „Ih, koga ti slušaš, heeej!!!!“
Cura 1 Mužu 1 dobaci umirujući, majčinski pogled.
Pojelo se dosta kruha i salate; pilo se domaće muškatno vino. Muž 1 nikako ga nije volio uz jelo, pogotovo ne uz roštilj, ali Muž 2 poput dieselske lokomotive između Knina i Perkovića autistično je brundao o mljevenju grožđa miješalicom za beton i kako nema ni grama šećera, povisujući glas između „beton“ i „ni“ i poantirajući sa urlanim "Šta je tebi, jes' ti lud?! KO?! OVO je vino!"
Glasno dišući na nos, žvačući i gutajući, pljuckao je cijele rezance kupusa prema Mužu 1, koji je, vrhom jezika kopkajući vlakno piletine između kutnjaka, prihvatio stanje i u mislima ronio među bedrima Cure 2, uz malu pomoć Cure 1.
Venera, Jupiter i Mjesec susprezali su smijeh i gurkali se negdje iznad zadnje koprene dima roštilja.
Sve je bilo dobro.
Post je objavljen 27.03.2012. u 09:17 sati.