Linić, kao svaki pošteni Hrvat i izabrani dužnosnik, zna da je „Kraljevica“ naše najstarije brodogradilište. Zato, muževno, odlučnim glasom, javnosti priopći kako je „Kraljevica“ naše najstarije brodogradilište. Idaideustečaj.
Bravo, Liniću. Way to go.
Čačić, kao svaki pošteni Hrvat i izabrani dužnosnik te samoproklamirano najodlučniji hrvatski političar, zna da su ljudi u „Diokiju“ pošteno zaradili svoje plaće. Te beskompromisno, jasno, nedvojbeno trepćući u kameru i namještajući usne u predizbornoplakatnu pozu poreznim obveznicima sudbonosno veli kako su ovi u „Diokiju“ svoje plaće zapravo zaradili.
Wow, Čačiću. Sreća naša, pa Te imamo.
Onaj neki jednokratni ministar samouprave suočen je sa kritikom da je administracija preglomazna, te što-dalje. Pa konstruktivno, odvažno i optimistično izjavi kako je na snazi zabrana daljnjih zapošljavanja (kao, očito & svakako, u cijeloj ErnamHa.)
Vrhovno čelništvo se stura u učinkovitosti.
Kamere usijane. Reportažna kola škripećih guma jure zemljom senzacija.
I onda se još nađe Josipović, u komentaru o nuždi visokih standarAda novinarstva, reći kako kod nas neprofesionalno novinarstvo svakako nije opstalo.
(Clintonušu je Pusy očito ostavila pre bestekstnu, pa je presicu u Washingtonu Pusy odradila sama za obje... )
Stičem dojam, da su u ErnamHa uvijek isti likovi sa iste strane banane...
/Znam. Jes tenk ju veri mać./
Ali banana je kolateralnija, kao što smo učili u „Prirodi i društvu“. Ma kakve fokuse naši novinari imali.
Tako, recimo, u Europi – ne samo oko nedavnog Dana žena – slušamo o nižim plaćama žena, o njihovoj slabijoj zastupljenosti među kamiondžijama, rudarima i managerima (bez tri godine porodiljnog).
I zaista, zamislimo situaciju:
Otac i suprug nađe novu curu i razvede se od dosadašnje supruge. Sud dijete naravno dodijeli ocu, koji je a priori podobniji kao roditelj, jer ima penis. Ali ni to nije sve.
Sud dalje biološkoj majci ospori pravo da viđa svoje dijete. Jer dijete sad ima novu mamu, a zakonodavci žele dijete sačuvati stresa u toj zbrci.
Šala?
Nakarada?
Karikatura, cjepidlačna nebuloza?
Ne. Ustanovljavanje pravne norme.
Na štetu muškaraca, u korist žena. Ravnopravnosti spolova i jednakosti građana pred zakonom unatoč.
Odlukom Europskog suda za ljudska prava u Strassburgu, biološki otac djeteta u slučaju rastanka partnera nema nužno pravo viđati svoje dijete, u odnosu na „pravnog oca“ tog djeteta, novog partnera majke. Ukoliko je „novi tata“ sa djetetom uspostavio „socijalno-obiteljski odnos“, tako Sud, („navodni“ – n.b.!!!) biološki otac pravnom ocu ne može osporiti očinstvo, odnosno „pravni otac“ u skrbi i odnosu sa djetetom ima prednost pred biološkim.
Motiv ovakve odluke Sud nalazi u „sprječavanju vanjskih smetnji, a u interesu djeteta“. Biološki očevi nemaju pravo tražiti i pravno očinstvo, a istovremeno djeca, majka i majčin novi partner (prvi, pa valjda i svaki slijedeći) biološkom ocu to isto pravo, po odluci Suda, mogu osporiti.
/Ovdje podsjećam i na sivu statistiku, po kojoj oko četvrtine očeva svakako pogrešno vjeruje da odgajaju vlastito dijete.../
Iako ova odluka Suda još nije pravosnažna, ona dakle znači upravo gornju situaciju:
Ako moja Draga uz zaštitu suda odšeta s mojim djetetom i nađe drugoga, to je ok i ja se nemam pravo žaliti niti štititi svoj odnos sa djetetom, kako ga ne bih uznemiravao.
Naravno, kontra bi bila skandal i frka; da ja uzmem svoje dijete od majke i odem sa novom curom i njime u Australiju. Recimo.
Feministice i udruge žena šutnjom su propratile odluku; očito su dakle zadovoljne ovakvom primjenom ravnopravnosti spolova.
A naši profesionalni mediji nam fino prenose Ljude od akcije; Navjestitelje Boljeg Popodneva.
Blago nam se.
Odoh baciti oba kraja kore banane u smeće...
Post je objavljen 23.03.2012. u 09:57 sati.