Mili moj svijete,
zbunila me nekidan reklama nekog estetskog studija. Vele, cijena ta-i-ta po satu depilacije ili po tretmanu.
Kako sad, ili?
Mislim, neću kopati po tome, ali znam neke pipice, na kojima trava ne raste, a druge treba prvo sređivati kliještima za grane, ali... OK. Mislim, za neke ne treba niti tri minute, a nekima cjelodnevna radna akcija taman dotekne.
Nego... jeste ikad vidjeli kad se frajeru rastvori košulja na škembi i otkrije komad prije-deset-dana-depiliranog trbušja? To seksi?? Onak, počekinjasto, ni vr''' ni mimo?
Pa za tu lovu cijene depilacije dobijem kilu i pol janjetine i nekorištenu čačkalicu kod Gojka na Jablanici!
A dok svako jutro izbrijem torzo, škembu, leđa, noge i sumnjiva područja, grah se skuha na lagano; vrtićka grupa zaboravi moje dijete, ...
...
Downsizing mi je tema.
Nekidan čitam, čak i američka auto-industrija pomalo prihvaća ekološku svijest i smanjuje motore njihovih auta. Zlatno pravilo, kako se volumen može zamijeniti samo sa još više volumena, time postaje jedino lozinka balkanskih starleta i onih, koji se takvima osjećaju dok brizgaju i umeću koještošta kojekamo.
Downsizing je dakle in. Iste performanse iz manjeg, korištenjem sofisticirane tehnologije i pokojeg mind-switcha. Osvještenost, korištenje resurasa i sve to.
Problem nastaje crno-bijelim gledanjem naših bezrepih sugrađanki na nas muške. Ovdje na Balkanu.
Jer, s jedne strane imamo i mi svoje feministice. OK, kod nas su one više nalik na partizanske kurirke runjavih nogu - časti iznimci - i tek im se treba desiti neka reformacija i uljudB.a.B.a., kako bi sa gotovo militantnog seksizma Prvog Sata ...sjahale... u domenu stvarnog zagovaranja objektivne, neetiketirajuće, nefavorizirajuće ravnopravnosti, ali – imamo ih.
Nema majci reć' da smo macho-društvo. Žene imaju glas. Elegovićka, recimo.
/Njezin sam si glas aploudal za alarm na mobitelu. Bezgrešno! Pregovaram da mi se u druge svrhe potpiše i na lavabo./
Suprotno feministicama i njihovim istospolnim odabirima tijela ili/i duha (m/ž), svaka bolja anketa u Zadovoljnoj Dot Haer ili u Gloriji sugerira, kako je ženama veličina muškog pimpilimpija ipak bitna.
I eto nas u anakronizmu.
Dok se vani ide na downsizing i smanjenje volumena u ime preživljavanja vrste na planeti, naše cure i dalje optiraju za V8 varijante i veće nad većim. Jer da gušta inače nema.
Koji je gušt, suznih okica poštene žene uparkiravati dvoipoltonski terenac na gradskom parkingu, svatko mora sam procijeniti.
Naravno, jumbokuki - tražeće ženske gnjušale bi se prijedloga, da to kompa i ja u ime kumulativne dimenzije skup' odradimo, ili da se poslužim cjelovitošću ruke inkl. zapešća. Jer da kaj si mi mislimo o njima. ne bi one bilokaj vel'ko. Bijeli konj bez princa, a, ne, ne.
Ne obazirući se na samu segregaciju i ekskluziju od strane ovog dijela ženske populacije, kao niti na retoriku o sudbini laćanja mača ... itd... , stvar je i dalje jako kliska.
Jer zamislimo, mili moji torzodepilirani muški, što bi se desilo da mi krenemo po HaEfEmu i Playboyu davati treptavomljackave opaske o tome, kako nema dobrog seksa sa uobičajeno razvaljenim komadima (ž), te kako smo mi, trept, mljack, gestikulir, svo vrijeme u potrazi za pravom pipicom, uskom, malom. Jer ova kantoidna grotla oko nas..., mislimooono, preeegrozno, to ni nemre sina rodit, itd, itd.
Ne bi li to bio ogavni seksizam vrijedan svake osude?
Ili onaj podsmijeh naše (i susjedove) ženčadi, kad se soptavo saginjemo vezati žnirance...
„Heeeheee, pa ooonaj moooj svog pimpića više nemre ni' vidjet' od škembe, heeheee....“
Da, i? – pitam ja njih.
Pa čemu bih gledao svoju ćunu? Autoerotizam tog tipa prošao me još u osobnoprištavo vrijeme Brežnjeva i Cartera.
Uparkirat se znam i na slijepo.
A je li bolje ne vidjeti svoju ćunu ili preko manjka sisa tužni pogled spustiti na lamaćuće labie na proljetnom povjetarcu?
Kae, odjednom se je konsternirano i zgroženo?
Nije isto, velite...?
... dakle ipak genitalna dominacija jednog spola nad drugim?
Ajmo ravnopravno, mili moji i moje svačije.
Neka je naša prosječna ćuna vama ipak dovoljna – i to molim javno dati na zapisnik, kako ne bismo krenuli propitivati gabarite vaših pipica.
A što kome zašto visi, isplati li se gledati iza brega i kaj tamo točno ima ... – nemojte!
To sa izgovorima je malo analogija one, po kojoj slabom kukiju i dlaka smeta.
Veći, manja, ovoono – gušt dolazi iznutra, ma kako pokondireni bili ...
Vaš
Jelo Ž.
Post je objavljen 01.03.2012. u 12:13 sati.