Bitke kroz povijest https://blog.dnevnik.hr/asboinu

ponedjeljak, 28.02.2005.

Sedmogodišnji rat 1756. - 1763.

5) Bojni poredak Austrijske vojske (feldmaršal Leopold Daun) u bitki kod Kolina

Središnjica Austrijske vojske (Puebla): 47 Harrach pješačka pukovnija, 59 Leopold Daun pješačka pukovnija, 25 Thürheim pješačka pukovnija.
Lijevo krilo Austrijske vojske (Stampach): Kolowrat – 19 Hessen-Darmstadt draguni, 39 Porporati draguni, VI Alt-Modena kirasiri, VII Gelhay kirasiri, Wöllowrath – 29 Sachen-Gotha draguni, 13 Modena draguni, 14 O'Donell kirasiri.

nedjelja, 27.02.2005.

Sedmogodišnji rat 1756. - 1763.

4) Bojni poredak Pruske vojske (kralj Friedrich II.) u bitki kod Kolina

Desno krilo Pruske vojske (Vojvoda od Baverna): 22 Fürst Moritz pješačka pukovnija, 25 Kalckstein pješačka pukovnija, 40 Kreutzen fizilirska pukovnija, 15 Gardijska pješačka pukovnija, VIII Gemmingen grenadirska bojna, D3 Meinicke draguni, Schönaich - K6 Schönaich kirasiri, K7 Driesen kirasiri, K13 Garde du Corps.

časnici Austrijske vojske

subota, 26.02.2005.

Sedmogodišnji rat 1756. - 1763.

4) Bojni poredak Austrijske vojske (feldmaršal Leopold Daun) u bitki kod Kolina

Prethodnica Austrijske vojske: Beck – 67 Gradiščanski graničari.
Središnjica Austrijske vojske: Andlau – 21 Arenberg pješačka pukovnija, 26 Puebla pješačka pukovnija, 13 Moltke pješačka pukovnija, 2 Erzherzog Karl pješačka pukovnija, 31 Haller pješačka pukovnija, 42 Gaisruck pješačka pukovnija, 7 Neipperg pješačka pukovnija. Topništvo za potporu središnjice.

složaj Austrijske vojske (pješaštvo)

petak, 25.02.2005.

Sedmogodišnji rat 1756. - 1763.

3) Bojni poredak Pruske vojske (kralj Friedrich II.) u bitki kod Kolina

Lijevo krilo Pruske vojske: Tresckow – 7 Alt-Bevern pješačka pukovnija, 21 Hülsen pješačka pukovnija, 3 (I/3 i II/3) Anhalt pješačka pukovnija, 20 Bornstedt pješačka pukovnija, 41 Wied fizilirska pukovnija, 35 Prinz Heinrich fizilirska pukovnija.
Desno krilo Pruske vojske (Vojvoda od Baverna): 17 Manteuffel pješačka pukovnija

Husari

Teško ili lako konjaništvo naoružano karabinom (kratka puška) i sabljom na izuzetno brzim konjima. Temeljna im je zadaća izviđanje, prepadi i progon razbijenog protivničkog pješaštva ili konjaništva. Ustrojeni su u husarske pukovnije. Djeluju gotovo uvijek na krilima bojnog složaja.

složaj Austrijske vojske (pješaštvo) - časnik, dočasnik, vojnici

četvrtak, 24.02.2005.

Sedmogodišnji rat 1756. - 1763.

3) Bojni poredak Austrijske vojske (feldmaršal Leopold Daun) u bitki kod Kolina

Prethodnica Austrijske vojske: Beck – 63 Slunjski graničari, Nostitz – III Graf Brühl laki konjanici, IV Prinz Albrecht laki konjanici, V Prinz Karl laki konjanici.
Pričuva Austrijske vojske: - VIII Colloredo gardijski karabinjeri.
Središnjica Austrijske vojske (Puebla): - Sincere – 12 Bota pješačka pukovnija, 23 Baden-Baden pješačka pukovnija, 4 Deutschmeister pješačka pukovnija.
Desno krilo Austrijske vojske (Benedikt Daun) – 22 Kalckreuth kirasiri, 37 Kolowrat draguni, 9 Savoyen draguni, O'Donell – 20 Schmerzing kirasiri, 26 Portugalski kirasiri, 31 Ligne draguni, 12 Serbelloni kirasiri.

Grenadiri

Grenadiri su pješaci ili konjanici, ali posebno odabrani za provedbu najtežih zadaća na bojišnici. Krasi ih izuzetna hrabrost i tjelesna snaga, a nose posebne odore i oznake po njima. Pojavljuju se u 17. stoljeću i u početku su naoružani ručnim granatama (otuda im i ime), a kasnije u pješaštvu dobivaju puške i pištolje, a u konjaništvu sablje i mačeve. Grenadire je ratna povijest zapamtila kao preteče oklopno mehaniziranom pješaštvu (pješaštvo u oklopnim prevožnjacima koje se bori izvan istih ili unutar istih, a gotovo uvijek prate oklopne snage – tenkove).

srijeda, 23.02.2005.

složaj austrijske vojske (pješaštvo)

Sedmogodišnji rat 1756. - 1763.

2) Bojni poredak Pruske vojske (kralj Friedrich II.) u bitki kod Kolina

Prethodnica Pruske vojske: Hülsen - II Wangenheim grenadirska bojna, III Möllendorf grenadirska bojna, IV Kahlden grenadirska bojna, 36 Münchow fizilirska pukovnija, 29 Schultze pješačka pukovnija.
Lijevo krilo Pruske vojske: Princ od Braunschweiga – V Nymschöfsky grenadirska bojna, VI Waldow grenadirska bojna, VII Finck grenadirska bojna, Penavaire – K3 Leib kirasiri, K11 Leib karabinjeri, K12 Kyau kirasiri, K1 Krockow kirasiri.

složaj austrijske vojske (graničari)

utorak, 22.02.2005.

Sedmogodišnji rat 1756. - 1763.

2) Bojni poredak Austrijske vojske (feldmaršal Leopold Daun) u bitki kod Kolina

Prethodnica Austrijske vojske: Beck – 66 Brodski graničari, 69, 70 Banski graničari, 64 Varaždinsko-križevački graničari.
Pričuva Austrijske vojske: Kölbel – 38 Württemberg draguni, 23 Brikenfeld kirasiri, Wied – 38 Ligne pješačka pukovnija, 56 Mercy pješačka pukovnija, 30 Sachsen-Gotha pješačka pukovnija, 55 d'Arberg pješačka pukovnija, 24 Starhemberg pješačka pukovnija, 43 Platz pješačka pukovnija, 14 Salm pješačka pukovnija, 9 Los Rios pješačka pukovnija.

ponedjeljak, 21.02.2005.

Sedmogodišnji rat 1756. - 1763.

Bojni poredak Pruske vojske (kralj Friedrich II.) u bitki kod Kolina

Prethodnica Pruske vojske (Zieten): Katte – H4 Wartenberg husari, H1 Szekely husari, I Seidlitz husari, D11 Stechow draguni, H3 Puttkamer husari, H6 Werner husari, H2 Zieten husari.
Lijevo krilo Pruske vojske: Normann – D4 Katte draguni, D2 Blanckensee draguni.
Pričuva Pruske vojske: Krosigk – D1 Normann draguni, K8 Rochow kirasiri, K2 Prinz von Preussen kirasiri.

nedjelja, 20.02.2005.

Bojni poredak Austrijske vojske (feldmaršal Leopold Daun) u bitki kod Kolina

Prethodnica Austrijske vojske (Nádasdy): Babochy pukovnija –11 Nádasdy husari, 17 Kálnoky husari, I Hadik husari, Palfy pukovnija – 30 Baranyay husari, 36 Palatinal husari, 24 Esterházy husari, Scezhenyi pukovnija – II Splčny husari, 41 Varaždinski husari, 42 Banski husari, Erdödy pukovnija – 40 Karlovački husari, Kaiser husari, Schröger pukovnija – 35 Morocz husari, 34 Desöffy husari, 32 Festetich husari.

petak, 18.02.2005.

Sedmogodišnji rat 1756. - 1763.

Sedmogodišnji rat – Bitka kod Kolina

Opća situacija sedmogodišnjeg rata je slijedeća, tijekom svibnja i lipnja 1757. Prusi opsjedaju Prag koji brani oko 46 000 vojnika princa Karla Lotarinškog, koja se nakon poraza povukla nadomak i u sam grad Prag. U pomoć im pristiže vojska austrijskog feldmaršala Leopolda Dauna, a ti pohodi kasnije dovode do bitke kod grada Kolina gdje će Pruska vojska kralja Friedricha II. doživjeti prvi poraz.
Vojska feldmaršala Leopolda Dauna broji oko 35 000 pješaka, 19 000 konjanika, a potpora im je oko 60 topova. Feldmaršal Daun oprezno se kreće s istoka i sve se više primiče gradu Pragu. Pruski kralj Friedrich II. razumije Daunovu namjeru, pa mu kreće u susret s vojskom od oko 19 000 pješaka, 14 000 konjanika, a potpora mu je 28 topova. Kako su položaji na kojima se isprva rasporedio Daun (Krychnov iza rijeke Bečvarka) dosta nepogodni za provedbu napada, Friedrich II. poduzima obilazni manevar kako bi napao desno krilo Austrijske vojske. No, Daunu je jasna namjera Friedrich II., pa on mijenja bojišnicu i zaposjeda brežuljke između Krečhora i Poboržia. Ovakav raspored prinudio je Friedricha II. da zapovijedi svojoj prethodnici kojom zapovijeda general Zieten da odbaci austrijsko konjaništvo i zaštiti lijevi bok pruskih trupa. Trupama na desnom krilu, kojima zapovijeda Vojvoda od Baverna, zapovijeđeno je da zaposjednu položaje i čekaju razvoj situacije. Dio snaga iz prethodnice kojima zapovijeda general Hülsen napada na Krzeczhorz, a istodobno general Zeiten napada na Radowesnitz. Snage Tresckowa napadaju prema Krzeczhorzu, a snage Mansteina sudarile su se Gradiščanskim graničarima kod Chozenitza. Snage Hülsena i Tresckowa zauzimaju Krzeczhorz i sve izgleda da je bitka dobivena, ali svježe austrijske snage u protunapadu snažno udaraju na pruske snage kod Krzeczhorza i potpuno ih razbijaju, a potpunu katastrofu Pruske vojske spriječile su snage kojima zapovijeda Vojvoda od Baverna kod Novemesta, koje su upornim otporom omogućile izvlačenje Pruske vojske preko Planjana. U ovoj bitki Prusi su izgubili 13 700 vojnika, a Austrijanci 7800 vojnika.

četvrtak, 17.02.2005.

Bitka kod Cynoscephalae

Bitka kod Cynoscephalae (pasja glava)

Cynoscephalae nedaleko Farsala u Tesaliji gdje su 197. godine p. K. Rimljani zadali odlučujući poraz Makedonskoj vojsci (makedonskoj falangi) kralja Filipa V. Do bitke je došlo kada je jedan manji izvidnički odred Rimske vojske, 300 konjanika i 1000 pješaka, naletio na makedonsko bojno osiguranje (predstražu) i tijekom iznenadnog boja rimski je odred odbačen. Rimski vojskovođa, konzul Titus Quinctius Flamininus, odmah je ojačao odbačeni odred s još 500 konjanika i 2000 pješaka, pa je u ponovnom boju odbačena makedonska predstraža s brežuljaka gdje su bili razmješteni. Kralj Filip V. U boj uvodi svježe snage, preotima brežuljke i progoni rimsku vojsku sve do tabora. Rimski vojskovođa odmah je složio rimsku vojsku za bojno djelovanje, a u tom složaju nalazi se oko 24 600 pješaka (oko 2600 Grka) i oko 24 000 konjanika (oko 400 grčkih konjanika). Kralj Filip V. Dobro je presudio da zemljište ne odgovara teškoj, kompaktnoj i glomaznoj makedonskoj falangi, ali je na nagovor podređenih časnika (koji pak su opijeni žarom pobjede) popustio i izašao u složaju za bitku. Makedonska vojska u tom složaju ima oko 23 500 pješaka i oko 2000 konjanika. Složaj makedonske falange bio je u dva dijela, a isto tako podijeljen je bio i rimski složaj legija manipula. Konzul Flamininus osobno je zapovijedao lijevim krilom rimskih manipula, pa je to krilo i započelo napad na makedonski složaj. Kad je makedonska falanga desnog krila izdržala udar i u protunapadu potisnula rimsko lijevo krilo, Flamininus se brzo sele na desno krilo rimskog složaja, te uz potporu bojnih slonova napada makedonsko lijevo krilo koje se još nije ustrojilo za bitku. Upravo na lijevom krilu makedonska teška i glomazna falanga nije mogla izgraditi svoj složaj zbog neodgovarajućeg zemljišta, a dio lijevog makedonskog krila već je krenuo za svojim desnim krilom koje je potisnulo lijevo krilo rimskog složaja. Rimsko desno krilo potpuno je razbilo lijevo krilo makedonskog složaja, a potom je Flamininus uputio oko 20 manipula u bok makedonskom desnom krilo koje je izgubilo početni pobjednički udar, a na kraju je i ono razbijeno. Makedonija je bila prisiljena na mir s Rimom, izgubila je cijelu Grčku kojom je do tada vladala, a makedonska falanga zabilježila je prvi poraz od elastičnije manipule.

Bitka kod Cynoscephalae

odstupanje lijevog i nastupanje desnog rimskog krila

Bitka kod Cynoscephalae

Makedonski i Rimski složaj pred bitku

srijeda, 16.02.2005.

Ratno brodovlje Rimljana

Rimsko ratno brodovlje (mornarica)

Od najranijeg doba Rimljani raspolažu i uporabljuju ratno brodovlje, a o tome nam može posvjedočiti stari zapisi o pomorskoj časti duumviri navales, ali prava pomorska sila Rimljani postaju u doba punskih ratova. Pomorskom bitkom i pobjedom konzul Duilije porazio je kartažansku flotu i time je prevlast na Sredozemlju prešla na stranu Rimljana. Međutim, još uvijek to je još uvijek daleko od prave pomorske sile, ali se vremenom to mjenja, a osobito u ratu sa Antiohom i na kraju republike. Carevi uzdržavaju stalnu ratnu mornaricu za osiguranje svojega imperija, ali i za zaštitu civilne trgovine. Brodovi su bili dijelom veliki ratni brodovi (naves longae), dijelom lakše lađe (actuariae, Liburnae), a dijelom i prijevozne lađe (onerariae). Ratni brodovi su od 7 do 8 puta duži nego što su široki, te su imali u visini vode ili niže pričvršćen, trokutast kljun (rostrum), kojim su se neprijateljskim brodovima nanosila oštečenja (mehanička oštećenja, rupe kroz koje bi prodirala voda). Bili su to brzi i lako okretni brodovi, a kretali su uz jedra i snagom znatnog broja veslača. Po broju redova vesala (vertikalno namještenih jedan iznad drugoga) razlikuju se biremes kojima su pripadale također u carsko doba osobito rabljene liburnae, triremes, quadriremes i quiqueremes. Na posljednjima bijaše u prvom punskom ratu 300 veslača (remiges, to su bili robovi), 120 vojnika i oko 50 matroza. Rimljani su poglavito nastojali neprijateljsku mornaricu pobijediti time, što su se trudili, da neprijateljske brodove zapale ili s pomoću željeznih kuka (ferreae manus, harpagones, corvi) zakače i da onda neprijateljsku posadu nadjačaju u osobnom boju. Pomorsku službu, manje cijenjenu nego kopnenu, provodili su građani najniže klase i osobito oslobođenici. Matrozi se nazivahu nautae. Saveznici su morali po uvjetima ugovora (foedus) davati brodove i matroze (socii navales), to su radili redovito grčki gradovi u južnoj Italiji. Admiral (dux, praefectus classi) je najčešće konzul, a njegov se brod zvao navis praetoria. Pojedinim su brodovima zajednički zapovijedali tribuni ili centurioni (praefecti navium), a podređeni su im gubernatores i horlatores, koji su odgovorni za veslače. Zimi bi se izvlačili brodovi na kopno, a dolaskom proljeća opet bi se spuštali u more (subducere, deducere naves). Luke su najčešće jako utvrđene i imaju vezove koji se nazivaju (navalia). Među tim vezovima za brodove razlikuju se triumfthus navalis i corona navalis. U carsko doba postoje dvije značajnije flote, classis praetoria Misenensis i classis praetoria Ravennas, te niz drugih manjih floti na jezerima, rijekama ili u manjim morskim područjima. Svakom od tih floti zapovijeda praefectus, a svakim brodom upravlja i zapovijeda trierarhus ili nauarchus i centurio.

utorak, 15.02.2005.

Podjela ratnoga plijena u Rimskoj vojsci

Podjela ratnoga plijena, nagrade i kazne

Osim podjele kod ratnoga plijena, neprijatelju oteta, bilo je nekih osobitih vojničkih nagrada za hrabrost. Takve su bile corona triumphalis od lovora, koju je nosio vojskovođa, ako je trijumfirao. Nagrada nazvana corona obsi-dionalis ili graminea, dodjeljivala je vojska, senat ili narod vojskovođi u znak zahvalnosti za oslobođenje opsjednuta grada ili armade. Takav ili slična takva dva vijenca dobio je pučki tribun P. Decije od vojnika godine 343. jer je oslobodio okruženu rimsku vojsku, a i od konzula je dobio zlatan vijenac, 100 volova i bijelog bika s pozlaćenim rogovima. Tu je zatim corona civica od hrastova lišća za onoga, tko je spasio život nekome u borbi, vallaris ili castrensis dobivao bi onaj koji bi prvi prodro u neprijateljski tabor, muralis je dobivao onaj koji bi se prvi popeo na zidine, pa onda navalis, ovalis i dr. Druge nagrade bile su prednost u avanziranju, počasno oružje kao hasta pura vexillum
(ovu nagradu dobivali bi legionarski časnici), a donekle slične današnjim medaljama phalerae (dobivali bi vojnici). Ove je darove dijelio vojskovođa pred cijelom postrojenom vojskom. Ponekad bi se vojniku za nagradu povećala plaća. Novu vrstu nagrade uveo je Sula tako što bi vojnicima veteranima poklanjao zemljišta i osnivao vojničke kolonije. Vojničke kazne bile su ustegnuće ili umanjenje plaće, smanjena norma pripadanja u namjernicama, a kao drastičnije kazne bile su degradacija, isključivanje i protjerivanje iz legije, produženje službenoga vremena, šibanje do krvi, usmrćenje s pomoću sjekire i dr. Uhvaćenim prebjeglicama (dezerterima) odsijecali bi ruke ili bi ih bacali pred divlju zvjerad. Ako se je ogriješio cijela legija, ili bi se pobunila, ili na bojištu pokazala kukavičluk i bježanje, onda se je kazna izvršavala ždrijebom (svaki deseti, dvadeseti ili sl).

ponedjeljak, 14.02.2005.

Zvanja, dužnosti i činovi u rimskoj legiji

Zvanja, dužnosti i činovi u rimskim legijama

Vrhovno zapovjedništvo (imperium) imaju, u republici do kraja I. punskoga rata isključivo konzuli (katkad diktator), a u pokrajinama zapovijedaju namjesnici. Svakome vojskovođi pridodavani su kvestor i nekoliko legata. Legati su zapovijedali pojedinim dijelovima vojske pod vodstvom vojskovođe. U carsko doba svakom je legijom zajedno sa auksilijima zapovijedao legatus legionis koji ima pretorijanski čin (točnije titulu: legatus Augusti legionis). Legiju su samo u kraljevsko doba vodila tri, a počevši od Servijeve vojne reforme šest tribuna (tribuni militum). Legijom zapovijedaju po dva tribuna, a oni sami odlučuju, u dva mjeseca koliko zapovijedaju, koji će to biti dani. Počevši od godine 362. birali su ih dijelom vojskovođa, a dijelom narod, a od godine 207. samo narod u comitia tributa. No, ovi su se izbori provodili samo u 4 redovito unovačenih legija, a čim bi bilo unovačeno više legija od 4, onda je taj izbor pripadao konzulima koji su birali (tribuni militum rufuli). Oni, koje je narod izabrao, zvali su se tribuni militum a populo. Podređeni su im bili centurioni (centuriorus, ordinum ductores, ordines), koje je vojskovođa birao između najsposobnijih vojnika. Kod svake manipule bila su po 2 centuriona: prior i posterior. Centurion prve manipule triarija zvao se centurio primi pili ili primus pilus, (prvo koplje), te je imao najviši čin. Najniži centurion zvao se decimus hastatus posterior. Legionari koji bi se iskazali u bitkama dobivali su nagradu tako što su bili oslobođeni od najtežih radova u rovovima i taborima (immunes) i primali su veću plaću. Nadalje su prednosti imali principales, odnosno svi oni koji su bili između centuriona i običnih legionara. To su bili zamjenici centuriona, respective kod konjaništva dekuriona, optiones, zatim tesserari, oni koji su dijelili parolu, zastavnik (signifer ili vexillarius) i ordonanci, cornicularii, adjutanti legionskih legata, legionskih tribuna i inih viših zapovjednika, commentarienses, tajnici speculatores, pa tekliči za tekličku službu campi doctores, vježbaoci, onda različiti beneficiarii, isto tako činovnici u uredu, intendanturi i blagajni, liječnici, svirači i razni tehničari.

Rimske zaprijeke

protupješački šiljci

Rimske zaprijeke

protupješačke zaprijeke

Rimske zaprijeke

protuopsadni rovovi

nedjelja, 13.02.2005.

Rimska opsadna vještina

Opsadna vještina Rimljana

U početku opsadna vještina je zanemariva ali razvija se kod Rimljana malo po malo gotovo pa do savršenstva. Utvrđene gradove osvajali bi ili na juriš (oppugnare) ili opsadom (obsidere). Rimska vojska bi grad opasala (corona cingere, circumdare urbem, urbem obsidione claudere), u prvom slučaju približili bi se gradu u složaju testudo, te se s pomoću ljestava (scalae) primicali bi se k nasipu i vratima (succedere portis). U drugom slučaju okružili bi grad u fortifikacijskim crtama rovovima i nasipima (circumvallare), te prve cirkumvacijske crte osiguravale su ih kako od provala branitelja grada, tako i tijekom borbi za oslobođenje od opsade vlastitih gradova. Unutar ovih crta načinili bi nasip (agger) od zemlje, drva ili kamenja i sve bliže dogradnjom ga primicali do grada (zida, bedema), pa bi s njega navalili preko zida u grad. Na tom nasipu gradili bi tornjeve s više katova (contabulatae turres), koji su nadvisivali gradske zidine i s kojih su s pomoću bacača (metalo, katapult) (tormenta, ballistae, catapultae) bacali kamenje i drugo strijelno oružje ili goruće tvari (falaricae, malleoli) na neprijatelje. Tornjevi bijahu 90-180 rimskih stopa visoki, a imali su često 10 i više katova. Redovito su bili pomični (turres ambulatoriae), a pomicali bi se na valjcima ili kotačima. U nižem katu bijaše obično rušitelj zida (zidoder) (aries), koji bi se njihao i udarao u neprijateljski zid sve dok ga ne bi srušio, a u gornjim katovima nalazio se padajući most, koji bi se spuštao na zidinu. Kad bi most pao na zid preko njega sijevnuli bi i jurnuli legionari s kopljima, a legionari sa strijelnim oružjem stajali bi na ravnom krovu ili se služili bacačima, koje je nosio toranj. Za svoju zaštitu opsadnici su se služili zaklonima (piutei) čiji su zidovi bili pleteni od vrbove šibe, a odozgo su bili pokriti kožom, često su rabili na kotače postavljenim daščare (vineae). Ispod takvih zaštita radio je obično i aries. Gdje je dopuštalo tlo, podmetali su mine (cuniculi), kroz koje su opsadnici potkopavali zidine ili prodirali u grad. Kada bi rimski gradovi bili opsjednuti rimski su vojnici također gradili rovove, nasipe, prsobrane (loricae), kruništa (pinnae) i tornjevima štitili zidine vlastitog grada, iznosili bi za svoju zaštitu također zaklone (plutei i crates) i vješali o zidine vreće s vunom, da oslabe udarce zidodera. Također su napadali ili bacali kamenje i goruće tvari na protivnika koji bi opsjedao grad s ciljem da usmrte protivničke vojnike ili pak da im razore opsadne naprave. Protiv mina izvan grada podmetali su često protumine.

Bacačke naprave

Oneger

Bacačke naprave

Ballista

Bacačke naprave

Scorpio

subota, 12.02.2005.

Rimska vojska

Vojska Saveznika

Veličinu savezničke vojske svake je godine određivao senat koji je svakom narodu, a sukladno njegovoj brojnosti, ili prema saveznim uvjetima, odredio njegov kontingent i naznačio zborište, mjesto gdje se trebala prikupiti vojska saveznika. Od ovih legija nastajali su elitni kontingenti (extraordinarii), najviše do petine cijeloga kontingenta, a ostatak su ordinarii, po broju obično jednaki rimskim legijama. Oni ne provode samostalne manevre, a u bitkama mjesto im je na krilima, pa im odatle i nazivi ala dextra i ala sinistra. Kontingent, koji pripada legiji, dobiva od konzula tri Rimljanina za prefekte sociorum (koji su isti po činu sa legijskim tribunima), a podređeni su mu domaći praefecti ili praetores, koji pak zapovijedaju kohortama (saveznici se dijele u kohorte). Ako se je konzularnoj vojsci, kako je obično bivalo, pridodao broj od 8400 ordinarija, tad je u svakoj ali bilo 10 kohorti sastavljenih od zemljaka (rodom iz istih krajeva), svaka po 420 legionara. Tomu broju treba pribrojiti i gardu glavnog zapovjednika extraordinarie, oko 1600 legionara ustrojenih u 4 kohorte po 400 ljudi. Vjerojatno je, da se je svaka od ovih kohorta dijelila u 3 manipule, dakle 6 centurija. Po ovoj podjeli savezničke vojske, bila je podijeljena, kasnije i sama rimska građanska vojska. Konjaništvo je za konzularnu vojsku od 2 legije imalo oko 1800 ljudi (po Polibiju). Bilo je ustrojeno u 6 skvadrona (alae), na 2 alae extraordinariae dolaze 4 ale, u kojima su bili equites alares. Svaka ala imala je po 300 konjanika i bila je podijeljena u 5 dvostrukih turmi koje broje 60 konjanika. U turmi, ali ne u cijeloj ali, služe ujedinjeni zemljaci. Kohorta je imala zastavu, isto tako svaka turma. Ponajviše su se ujedinjivale kohorta i turma, koja joj je odgovarala podrijetlom. Plaću, odijelo i oružje dobivaju saveznici od svojih država, a opskrbljuje ih sam Rim. Kod diobe nagrada i podjele ratnoga plijena saveznički vojnici dobivaju baš kao i rimski vojnici. Ako su Rimljani vodili rat izvan Italije, vojnici saveznici iz zemlje u kojoj se ratuje za plaću su obnašali službu. To su auxilia, prvi put u većem broju uporabljena je saveznička vojska (auxilia) u drugom punskom ratu. Kad su po Julijevu zakonu (90) i po zakonu Plauta Papirija (89) Italici dobili građansko pravo i bili ustrojeni u legije, podjela je opet na samo 2 klase vojnika, pa tako razlikujemo građanskog vojnika i auksilijanca. Broj auksilijanaca normirao se uvijek prema potrebi. U carsko doba svo konjaništvo bilo je sastavljeno od saveznika, a i velik broj kohorti infanterije (pješaštva). Oni bili naoružani i opremljeni dijelom na rimski način, a dijelom po vlastitim običajima. Tako je među njima bilo praćkara (funditores), strijelaca (sagittarii), scutati (oni koji su nosili scutum), catafracti (štićeni ljuskastim oklopom), contarii (oni koji su imali kuke). Svi su bili ustrojeni u cohortes quingenariae (500 ljudi u 6 centurija) ili cohortes miliariae (1000 ljudi u 10 centurija), a konjanici u alae quingenariae (480 ljudi u 16 turmi) ili alae miliariae (960 ljudi u 24 turme); svaka cohors miliaria equilata brojila je 760 pješaka (u 10 centurija po 76 ljudi) i 240 konjanika (u 10 turmi po 24 momka). Kohortom je zapovijedao praefectus cohortis.

petak, 11.02.2005.

Kohorte, manipule, legije, centurie

Kohorte, manipule, legije, centurie

U kasnije doba legionari se razlikuju od konjanika i tvore vlastiti stalež, konjanici su se novačili kao pješaštvo. Temelj vojne organizacije je legio. Ustrojbeni broj legije bio je 4200 pješaka, kojima se pridodavalo još 300 konjanika. U slučaju potrebe povećavao se broj na 5000, 5200, 6000, 6200 pješaka, ali je broj konjanika ostajao jednak. Legija Marija brojila je 6000 legionara, pa je od tada to ustrojbeno brojčano stanje. No, još kasnije u doba Cezara dvije legije zajedno s nešto konjaništva broje 7000 legionara. U doba Polibijevo, dakle u sredini II. stoljeća p. K., legija broji 4200 legionara i to: 1200 hastati, 1200 principi, 600 triarii, te 1200 veliti (2) (lako pješaštvo koje se novači iz najnižih cenznih skupina društva). Prve tri vrste legionara (1) opremljene su mjedenom kacigom, četverokutnim štitom (scutum), koljencima i prsnim oklopom (lorica), na desnom boku nose mač (za probadanje), a na lijevom bodež. Temeljno naoružanje im je koplje (pilum), koji je imao 4 1/2 rimske stope dugo držalo, i isto tako dug šiljak od željeza, do polovice spojen s držalom, te je dakle bio dugačak od prilike 6 3/4 rimske stope. Lako naoružane satnije, velita, opremljene su malim štitom (parma), kožnom kacigom (galea), a od oružja nose mač i više lakših kopalja (hastae velitares). Teško naoružano pješaštvo legije dijelilo se u 30 manipuli, a svakom manipulom zapovijeda centurio, pa i svaka manipula tako ima vlastitu zastavu (signum). Poradi lakšega kretanja, kasnije se manipula dijeli u dvije centurije, od kojih je svaka bila pod zapovijedanjem jednog centuriona. Prvom manipulom zapovijeda centurio prior, a drugom centurio posterior, koji je podređen centuriu prioru. Legiju tvori 60 centurija. Konjanici (3) su opremljeni kacigom, mjedenim oklopom, kukovima, koljencima, parmom, kao i kopljem, te mačem (za sječu). Konji su na glavi, prsima i bokovima zaštićeni oklopom. Konjištvo se dijeli na 10 turmae po 30 konjanika, turma je bila ustrojena od tri decuriones i tri optiones, a imala je vexillum. Turmom je zapovijedao prvi od triju dekuriona. Na koncu republike (počevši od Marija) i u carsko doba legija je naoružana istim naoružanjem i podijeljena u 10 kohorti, kohorte u 3 manipule, a manipul u 2 centurije. Među centurionima najviši po činu je primipilus (centurion prvo koplje) . On je bio zajedno sa tribunima pozivan u ratno vijeće. U kasnije republikansko doba, te u carsko doba bilo je osim legija još drugih zborova, koji su se novačili među rimskim građanima, a to su:
1. vexilla veteranorum, samostalan odjel isluženih vojnika, koji su ujedinjeno pod jednim veksilom čekali vrijeme, da budu odvedeni na obećana im zemljišta;
2. cohortes Italicae civium Romanorum (brojile su se do XXXII), tvorili su ih Italici, koji su dragovoljno stupili u vojsku, a zapovijedali su im tribuni;
3. cohortes praetoriae (Pretorijanci); već je u republikansko vrijeme postojao od rimskih građana (osobito rimskih vitezova i vojnika, koji su dragovoljno služili preko svojega službenog vremena) sastavljena cohors practoriet (delccta manus imperatoris) u svezi sa socii cxtraordinarii (4 kohorte, 2 ale) poseban elitni kor kao tjelesna straža vojskovođe. August prvi organizira od ovih elitnih legionara carsku gardu. Počevši od 2 godine p. K. carskom gardom (Pretorijancima) zapovijedaju dva praefccti praetorio, koji su zapovijedali u ime cara, ponekad samo jedan, a od Komoda bilo ih je i tri. Carska garda ustrojena je u 9 kohorti, koje su od Tiberija, smještene u vlastitu vojarnu (castra) pored Viminalskih vratiju. Carska garda postoji do Konstantina Velikoga koji je u doba svoje vladavine ukinuo pretorijance. Služiti u pretorijancima značilo je i dobiti veliku plaću, a služba traje samo 16 godina.
4. cohortes urbanae, u početku ih je 3, za Klaudija 7, za Vespazijana 4, a svaka broji po 1000 legionara kojima zapovijeda tribun, a svim tim kohortama zapovijeda praefectus urbi. Njihova vojarna nalazila se na forum suarium. Vrijeme službe bilo je kao i kod legionara (20 godina), ali veća plaća;
5. 7 cohortes vigilum, svaka po 1000 legionara pod zapovjedništvom tribuna; oni su počevši od 6. godine bili vatrogasci i stražari Rima, a većinom su to bili oslobođenici; 7 vojarni (excubitoria), svaka za 2 regije; glavni zapovjednik bio je praefeetus vigilum. Kasnije su se u Rimu ustrojavali i odjeli mornara za flotu, zatim odjeli policije koji su se rabili po potrebi, frumentarii, a smješteni su u castra peregrinorum na Celiju), od barbara (Germani, Batavi) ustrojavale su se tjelesne straže članova carskoga doma. U carsko doba nisu se više provodila redovna novačenja, pa je sve više i više rastao broj nerimljana koji imaju građansko pravo, te služe u legijama.

Kohorte, manipule, legije, centurie

rimsko lako pješaštvo

Kohorte, manipule, legije, centurie

Rimsko konjaništvo

četvrtak, 10.02.2005.

Bitka kod Ilipe

Bitka kod Ilipe (Silipa)

Bitka se odigrala kod današnjeg španjolskog grada Alcala del Rio nedaleko Sevilje godine 207. p. K. Rimskom vojskom zapovijedao je Scipion, a kartažanskom Magnom i Hasdrubal. Rimska vojska brojila je 45 000 pješaka i oko 3000 konjanika, a kartažansaka 50 000 pješaka i 4500 konjanika. Iako su se nekoliko dana protivničke legije postrojavale u složaj za bitku (1), do bitke nije dolazilo, a navečer protivničke vojske vraćale bi se u tabore. Više dana Scipion je postrojavao svoje legije u slijedećem složaju: u središtu su bile rimske i italske legije, a na krilu su bile španjolske (kvalitetom slabije od rimskih i italskih). Tako je Scipion danima postrojavao svoju vojsku, a kartažani su se naviknuli na takav ustroj. Onda je Scipion u zoru slijedećeg dana postrojio svoje legije i krenuo u napad (2). No, složaj je bio nešto izmijenjen, u središtu su bile španjolske legije, a na krilima su se nalazile rimske i italske legije. Kartažani su na brzinu izašli iz svog tabora i postrojili se za bitku, a u toj brzini nisu zamijetili da je rimski složaj izmijenjen. Prije nego su se sudarila središta, rimska su krila (3) snažno udarila u bokove kartažana koji su iznenađeni i razbijeni nakon nekoliko trenutaka, bez da je njihovo središte moglo doći do izražaja.

Izlazak i složaj Rimske vojske za bitku: španjolske legije (slabija kvaliteta) u središtu, a rimske i italske na krilima s konjaništvom.

Udar rimskih krila u bokove kartažanskog složaja

srijeda, 09.02.2005.

treća i četvrta faza bitke

Bitka kod Zame

Bitka kod Zame

Rimski vojskovođa Scipion Afrikanac Stariji, navukao je hanibala i njegovu vojsku u ravnicu, mjesto gdje je rimasko, ali i lako numidijsko konjaništvo moglo doći do punog izražaja. Neposredno pred početak bitke (1) Scipion ima 34 000 pješaka i 6000 konjanika, na strani Rimljana bori se i numidijski kralj Masinisa s oko 6000 pješaka i 4000 konjanika. Na drugoj strani Hanibal ima oko 48 000 pješaka, 3000 konjanika i 20 bojnih slonova. Scipion u prvu crtu postrojava manipule hastata (najmlađih rimskih legionara), drugu crtu drže na nešto većem odstojanju manipule principa (srednjih, najboljih legionara), a treću crtu drže manipule triara (najstarija godišta legionara). Manipule su zauzele složaj jedna iza druge, a ostavljen je prolaz za protivničke bojne slonove. Lako pješaštvo rimskih manipula (veliti) zauzeli su složaj između manipula hastata. Rimskom konjaništvom zapovijeda Gaius Laeilus Maior, a on se s rimskim konjaništvom nalazi na lijevom krilu složaja manipula pješaštva, dok se lako numidijsko konjaništvo nalazi na desnom krilu složaja Rimske vojske. Hanibal svoj bojni poredak slaže također u tri crte. U prvu crtu postrojava najamnike, drugu ustrojava kartažanska milicija i afričko pješaštvo, a treću grade Hanibalovi ratnici veterani iz bitaka u Italiji, kartažansko konjaništvo nalazi se na krilima, a bojni slonovi nalaze se ispred bojnog složaja. Bitka se vodila u četiri faze. U prvoj fazi napad započinju bojni slonovi (2). Rimski legionari vikom i bukom, mačeva po štitovima, uplašili su bojne slonove koji se, našavši se u međuprostorima rimskih manipula još i napadnuti strijelama rimskog lakog pješaštva (velita), okrenu i naprave pomutnju u redovima vlastitog pješaštva. U drugoj fazi bitke sukobila su se konjaništva (3) i u tom sudaru rimsko konjaništvo potuklo je kartažansko. U trećoj fazi bitke došlo je do sudara falangi (4) pješaštva. Hanibal pokušava nešto što je već bilo viđeno u bitki kod Kane, pa na bokove rimskog bojnog složaja šalje svoje veterane iz Italije. Isto čini i Scipion, te i on šalje manipule principa i triara na bokove protivnika, pa tako dolazi do frontalnog sudara falangi. U tom strašnom sudaru falangi kartažansko pješaštvo postiglo je uspjeh, ali sada se, u četvroj fazi bitke (4), rimsko konjaništvo vraća iz progona kartažanskog konjaništva i silovito udara u leđa kartažanskom pješaštvu. Navala rimskog konjništva slomila je kartažansko pješaštvo i bitku dobiva Rimska vojska. Gubitci su vrlo nepouzdano i pretjerano zabilježeni. Po Polibiju Kartažani imaju oko 20 000 mrtvih i toliko zarobljenih, dok Rimljani imaju samo oko 1500 vojnika. (Athumanunh mora s ovim podatkom biti skeptičan, pa nisu afrički pješaci samo stajali i čekali da ih rimski legionari posijeku) No, dobro, bitkom kod Zame Kartaga je izgubila svoju samostalnost i morala je platiti veliku ratnu odštetu Rimu, a izgubila je zauvijek i sve afričke posjede koji prelaze u vlast Rima.

Druga faza bitke

Bitka kod Zame

Prva faza bitke

utorak, 08.02.2005.

Plaća rimskih legionara

Plaća legionara Rimske vojske

Rimski legionari po prvi put dobili su, u vejskom ratu, godine 406. plaću za svoju vojnu službu. Ta prva plaća isplaćena im je samo za nastale troškova koje su oni imali oko održavanja svojeg naoružanja, oklopa i opreme. Kolika je bila ta prva plaća, ne zna se, ali se pouzdano se zna da je bila isplaćena. U Polibijevo doba plaća legionara iznosila je na dan 2 obola ili 1/3 denara, zapravo, 3 1/2 asa po starom rimskom novčanom mjerilu, kojim su se Rimljani uvijek služili kod isplata vojničke plaće. Centurion je dobivao dvostruko, a trostruko konjanik (kako eques equo publico, tako i equo privato). Ako je Rimska država vojniku dala odijela, oružje i hranu, to mu se odbijalo od njegove plaće. Besplatnu opskrbu dobivale su samo savezničke legije. U carsko doba i građanskim vojnici dobivali su žito besplatno. Plaća se redovito isplaćivala u jednom obroku. U građanskim ratovima bio je običaj davati legionarima veće olakšice i plaće. U doba Cezara legionari su dobivali dvostruku plaću, i to u tri obroka (svaki stipendinm po 75 denara). Car Domicijan plaćao je četiri stipendia (ali također u tri obroka), dakle (4 X 75 = 300 denara). Pretorijanac za Tiberija dobivao je 720 denara na godinu, legionar gradskih kohorti (cohortes urbanae) dobivao je 360 denara. Carevi su često legionarima znali dati i velike novčane darove (donativa). Za konjaničku službu novaci se u starije doba biraju između najbogatijih građana, kojima imovina bijaše veća. Djelomično su im se troškovi za dva konja i jednoga konjušara nadoknađivali time, što su za nabavu konja, kažu, po naredbi Servija Tulija dobivali 10 000 asa, a za njegovo uzdržavanje na godinu 2000 (aes equestre - hordiarium). Svote su se doznačivale iz poreznih prinosa osiromašenih nedoraslih dječaka (orbi), te imućnih udovica i bogatih neudanih žena (pupillae et viduae). Kasnije unovačeni konjanici dobivaju kao i dobrovoljni konjanici, equites, (ako ih je bilo), plaću, a to ju je uveo M. Furije Kamilo tijekom opsade Veja 406 godine.

ponedjeljak, 07.02.2005.

Rimska vojska

Rimska vojska na hodnjama

Složaj Rimske vojske na hodnjama ovisio je o prirodi terena kud se trebala kretati. Najčešće Rimska vojska kretala se tijekom hodnje u hodnoj koloni. Na čelu hodne kolone nalazili su se extraordinarii, osim ako nisu činili hodno začelno osiguranje zaleđa u slučajevima, kada bi kolonu progonio neprijatelj. Iza njih je išla ala dextra sociorum s opremom, iza nje prva legija, a iza nje njezina pratnja. Zatim logistika legije i druge ale sociorum, koja su tvorile zaleđe. Konjaništvo se kretalo iza legije kojoj je pripadalo. Često se spominje agmen quadratum, quarre s logistikom u sredini. Legionari su bili teško opterećeni, budući da su morali sami sa sobom nositi, sve što su za trebali. Oni su morali obično nositi, osim svoga oružja, sav ostali potrebiti alat i opremu za podizanje tabora, a pored toga i namjernice, te hranu za 17 dana (milites impediti, milites expediti i sarcinae). Samo za transport šatora i ostale teške taborske opreme (commcatus, impedimenta) rabile su tovarne životinje (iumenta, konji i mazge). Hodnja se provodila u posebnom redu (militari incedere, signa sequi). Uhode i izvidničke ophodnje slale su se naprijed ispred hodne kolone. Pratnju legije činili su agasones (konjušari), calones (sluge), lixae (kuhari), mercatores (trgovci) i sl. Tijekom hodnje, na zastanku Rimljani su svaku noć podizali i utvrđivali tabor (castra facere, ponere), a mjesto se potražilo prije zastanka (castra metari). Tabor za duži boravak (castra stativa, za ljeto aestiva, a za zimu hiberna) utvrđivali su dakako pozornije i detaljnije, a najčešće su se podizali pored već postojećih velikih stalnih tabora koji su bili tu izgrađeni od prije. U carsko vrijeme ti stalni tabori nalazili su se podijeljeni u pokrajinama, a pored njih su nicala mjesta za trgovinu, pa i neki gradovi, osobito uz Rajnu i Dunav. Tabor je bio ograđen po propisima auguralne stege i gdje zemljište nije nešto posebno iziskivalo, bio je to po stranama svijeta orijentiran kvadrat, okružen rovom (fossa) i nasipom zemlje (agger), u koji su se zabijali drveni šiljci (valli, sudes, fustes). Tako utvrđen i uređen tabor križale su ulice tvoreći pravi kut (decumani istok - zapad, cardines sjever – jug), a tabor je imao četiri ulaza/izlaza: praetoria nasuprot neprijatelju, decumana ili quaestoria stražnja vrata, te dvoja bočna vrata: principalis dextra i sinistra. Oba bočna ulaza/izlaza spajala je široka ulica via principalis (cardo maximus). Ta ulica dijelila je tabor na dva dijela, od kojih je manji ležao pored porta praetoria i u kojem su se nalazili glavni kvartovi (praetorium) i šatori viših časnika legije zajedno s odabranim stražarima (cohors praetoria i extraordinarii). U drugom dijelu (inferior) smještene su ostale legije. U svakoj od polovica, koju je decumanus maximus označavao, nalazila se legija i ala saveznika, tako je tabor bio uređen za Rimsku vojsku. Šatori (tentoria) bili su od kože (sub pellibus durare). U svakom šatoru bilo je obično po 10 legionara (contubernium, contubemales). Nizove šatora dijelile se ulice (viae), a između šatora i nasipa bila je 200 rimskih stopa široka ulica. Nasip i ulaze/izlaze čuvala je straža (stationes, custodiae, noćna straža vigiliae i dnevna excubiae). Konjanici su u ophodnjama obilazili povremeno cijeli tabor izvana. Signali su se davali trubama: tuba, cornu, tibicina kod pješaštva, a lituus kod konjaništva. U taboru su se provodile sve vrste vojničkih vježbi, te je život u taboru nalikovao ratnoj školi. Kad bi se dao znak, da se podigne tabor, svi bi iznijeli na postrojavanje složenu opremu (vasa colligere), natovarili je na tovarne životinje i onda krenuli na hodnju.

nedjelja, 06.02.2005.

Znakovlje Rimske legije

Znakovlje Rimskih legija

Na zastavi legije (vexillium) (1) uz natpis legija (LEG) stoji i brojčana (XXIV) oznaka legije. Zastavnici (vexillarius) nositelji zastave (vexillium) ukrašavaju se životinjskim krznima vuka, lava, medvjeda, leoparda ili tigra. Pored zastavnika (vexillarius) u legiji postoje i zastavnici nositelji signuma (2) (signifieri), nositelji aquila (3) (aquilifieri), te nositelji imagia (imaginifieri). Pored njih u legiji postoji još i trubač cornucen. Svi oni ukrašavani su krznima životinja. Najviši po činu među njima bio je aquilifier koji je nosio znak orla ispod kojeg su pisala slova S.P.Q.R. – senatus populusque Romanus (senat i narod Rima). Imago je bio znak od posebne važnosti za legiju, a zapravo je predstavljao lik cara.

Znakovlje Rimske legije

SIGNUM

Znakovlje Rimske legije

AQUILA

subota, 05.02.2005.

Bitka kod Canaae

Početni rasporedi i brojčana snaga (5)

Rimljani (plavo) imaju oko 55 000 teških pješaka (hoplita) (1), oko 9000 lakih pješaka (4), te oko 6000 konjanika (2) i (3). Rimski tabori označeni su slovima A i B. Kartažani (crveno) imaju oko 20 000 Galskih teških pješaka (1), oko 4000 lakih konjanika (2), oko 6000 teških konjanika (3), zatim oko 8000 lakih konjanika (4), tu je i oko 12 000 teškog afričkog pješaštva (5) i (6). Tabor Kartažana označen je slovom A (crveno).

Bitka kod Canaae

Bitka kod Cannae (Kana)

Iz izvora dostupnih Athumanunhu nije moguće točno rekonstruirati manevre koje su provodile sukobljene vojske pred samu bitku, čak je i bojište sporno, ali prevladavaju podaci da se konačna bitka odigrala na lijevoj obali rijeke u širokoj dolini bez prirodnih zapreka. Oko brojčanih snaga izvori su više suglasni, a iste je Athumanunh nacrtao na shemi 5 i opisao. Lako se zamijeti da su brojčano Rimljani jači za nekih
20 000 vojnika, ali Kartažani to nadoknađuju boljom kvalitetom svojeg pješaštva, a i zapovjednici su im iskusniji. Kod Rimljana vlada naizmjenični sustav zapovijedanja, a tog je dana na zapovjednom mjestu Gaius Terentius Varro. Teške pješake Varro je postrojio u smaknuti postroj širine oko 800 m i dubine 70 legionara. Ispred falange je stoje rimski laki pješaci i strijelci, a na krila dvije isto brojčano snažne skupine konjanika. Lijevim krilom zapovijeda Varro, desnim krilom zapovijeda Lucius Aemilius Paullus, dok su u središtu zapovjednici dva prokonzula. Svu nadmoćnost Rimljani imaju u središtu, pa im je tu i težište bojnog složaja, dok su im krila podjednako slaba. Jasno je da je zamisao Varra bila – udarom duboke mase legije razbiti slabo protivničko pješaštvo u središtu prije nego do izražaja dođe protivničko jako konjaništvo. U Hanibalovom rasporedu (Athumanunh vidi nešto novo koje kad se poveže skupa otkriva vrlo smjelu zamisao) središte je triput slabije od protivnika, a slabija je i kvaliteta pješaštva u središtu, krila su izuzetno jaka, a kako je na lijevom krilu teško konjaništvo tu je i težište. Iza ovih snažnih krila (konjaništva) Hanibal ima elitno afričko pješaštvo koje je podijeljeno u dvije jednake skupine. Sasvim je sigurno da ovi elitni i opasni pješaci čine drugi bojni složaj ili pričuvu bitke. Naime oni u odlučujućem trenutku mogu podržati udar vlastitog pješaštva središta ili udariti na bokove protivnikove falange. Pojava pričuvnih snaga odredila je i mjesto glavnog zapovjednika, dakle, Hanibala ne smije zahvatiti vrtlog i karijer bitke prsa o prsa, on mora vidjeti kako se bitka odvija i zapovjediti trenutak kada će se i gdje u bitku uključiti pričuva.
Bitku počinju strijelci (1) na crti bojišnice, a u istom trenutku teško kartažansko konjaništvo pod zapovijedanjem Hazdrubala razbija rimsko konjaništvo desnog krila, ne proganja razbijeno konjaništvo nego udara u leđa rimskog konjaništva lijevog krila (3). Numidijsko konjaništvo već prije napalo je lijevo rimsko krilo, a po udaru u leđa rimsko konjaništvo popušta i napušta svoj složaj. Sada pošto je rimsko konjaništvo pometeno s bojišta, kartažansko konjaništvo udara u leđa rimskoj falangi (4). Nešto kasnije s leđa rimske falange udaraju i punski strijelci. Do tada rimska je falanga potisnula Iberce i Gale koji čine središte kartažanskog složaja, a iz krize u koji je kartažansko središte zapalo vadi ih njihovo konjaništvo udarom u leđa rimske falange. Tek sada, kada je rimski pritisak na Iberce i Gale popustio, Hanibal može u bitku uključiti afričko pješaštvo, jer u pričuvi ga je morao imati u slučaju da rimska falanga probije falangu Iberaca i Gala. No, sada se afričko pješaštvo slobodno baca na krila rimske falange (4) i rimska je falanga potpuno okružena. Rimljani se žilavo i hrabro brane, ali stisnuti sa svih strana nakon višesatnog otpora popuštaju. Rimljani imaju oko 48 000 mrtvih, među njima je i konzul Aemilius Lucius, samo oko 16 000 Rimljana se spasilo bijegom, najvjerojatnije oni iz tabora, a ostali su zarobljeni. Kartažani imaju oko 5700 mrtvih i to oko 4000 oni koji su činili složaj falange.

Kartažansko teško konjaništvo kreće u bitku.

Kartažansko konjaništvo razbilo je rimsko konjaništvo i pomelo ga s bojišta.

Bitka kod Canaae

Završna faza bitke

petak, 04.02.2005.

Bitka kod Hadrianopola

Bitka kod Hadijanopola (Hadrianapolis)

Grad na ušću rijeke Tunca u rijeku Maricu u Trakiji koji je podigao rimski car Hadrijan na mjestu nekadašnjeg trakijskog grada Uskudame. Nedaleko ovoga grada došlo je do bitke rimskih legija i Vizigota nadnevka 9. srpnja 378. godine. Car zapadnog dijela Rimskoga carstva Flavius Gratianus potisnuo je Vizigote sa svojim legijama u Dobrudžu. Kada su ponovno ojačali, Vizigoti su upali još jednom u Trakiju koju je branio rimski vojskovođa Sebastianus s oko 2000 legionara. U pomoć mu je krenuo car Istočnog dijela Rimskog carstva Valens i ne čekajući svog nećaka Flaviusa Gratianusa da stigne sa svojim legijama, napao je na tabor Vizigota. U protuudaru vizigotskog konjaništva rimske legije su se slomile, a to je bio početak kraja nadmoćnosti pješaštva na bojištu. Inicijativu od tada ima konjaništvo. Snage Vizigota i Rimljana bile su skoro izjednačene, negdje oko 15 000 vojnika – ratnika na svakoj strani. Na shemama koje je Athumanunh nacrtao vidi se početni raspored strana prije bitke (1), pojava konjaništva Vizigota i njihov udar po konjaništvu Rimljana (2), a kada je rimsko konjaništvo potučeno slomljene su i rimske pješačke legije (3). U toj bitki poginuo je i sam car Istočnog Rimskog carstva Valens.

Rimski napad na tabor Vizigota i pojava konjaništva Vizigota.

Bitka kod Hadrianopola

Početni raspored pred bitku, rimsko pješaštvo u sredini, a konjaništvo na krilima.

četvrtak, 03.02.2005.

Rimska vojska

Rimski konjanici

Rimski konjanik jaše konja koji je veličinom sličan poniju, na glavi ima željeznu kacigu, tuniku pod pancirnom košuljom i kožnate hlače. Na nogama su mu vojničke okovane cipele, a naoružan je mačem (spatha), štit na kojem su znakovi legije kojoj konjaništvo pripada i koplje.
Konjanički odredi ustrojeni su u alae quingenariae (480 konjanika podijeljenih u 16 turmi) ili alae miliariae (960 konjanika podijeljenih u 24 turme).

srijeda, 02.02.2005.

Rimska vojska

Novačenje u Rimskoj vojsci

Ratnoj (vojnoj) službi u legiji i u doba republike, kao i u prva stoljeća carskoga doba obvezatni su se bili odazvati isključivo rimski građani. U starija vremena republike pozivali su se samo građani iz pet klasa, a siromašni građani infra censum nisu bili obvezatni služiti u vojsci, ali su u slučaju potrebe mogli biti pozvani i oni. Oslobođeni ratni zarobljenici koji su postali građani Rima i robovi, kao i siromašni građani infra censum služili su često kao posade na brodovlju flote. Oslobođeni zarobljenici kasnije su služili u gradskom vatrogasnom zboru vigila. Novačenje (dilectus) provodilo se po tribusima, i to u doba, kad su bile četiri legije, na slijedeći način: Na dan, koji bi označili konzuli, došli bi vojni obvezanici na Kapitolij. Najprije su se podijelila 24 ratna tribuna na 4 legije, koje su se ustrojiti; zatim bi se ždrijebom izvukao jedan tribus i pročitala imena vojnih obvezanika, koji su mu pripadali, et citati ad nomina respondebant; zatim bi izašla četiri novaka jednake dobi i jednako sposobna, te bi bila podijeljena na 4 legije; to se ponavljaše toliko puta, dok je tribus postigao dovoljan broj potrebit za legiju. Tako se svaka legija sastojala od pripadnika svih tribusa. Kad je populacija novaka bila premala u Rimu, primali su se novaci iz drugih krajeva, njih su novačili conquisitores na raznim drugim mjestima. U kasnije doba republike legije se nisu ustrojavale svake godine, nego su bili utvrđeni zborovi, koji su se u slučaju nužde popunjavali novačenjem. Infanterist (pješak) je služio u 16, a konjanik u 10 vojni (ratova), ili su u vojsci ostajali punih 16 godina. Konjanici se tada ne novače više iz redova rimskih građana, nego iz redova saveznika. U carsko su doba pretorijanci služili 16 godina, legionari i vojnici gradskih kohorti 20, saveznici 25, posade brodovlja flote 26, a kasnije i 28 godina. Oni, koji bi izbjegavali vojnu službu (militiam dectrectarc), globljeni su novčanim kaznama ili bi izgubili slobodu i postali robovi. Vojne službe bili su oslobođeni oni građani koji su obnašali bilu kakvu civilnu službu ili pak bili boležljivi (vacatio militiae). Ako su osobite okolnosti (tumultus) potakle iznenadno novačenje (subitarii milites), cxercitus tumultuarius), pravo je oslobođenja bilo ograničeno. No, često su se ljudi dragovoljno prijavljivali u vojsku u dostatnom broju, pa do ovih narečenih problema nije ni dolazilo. Nakon upisa vojnik se je obvezao (zaklinjao) zakletvom (sacramentum, sacra adigcre), bez koje nije bilo stroge obvezanosti na službu. Kad su vojnici svoje dužno vrijeme odslužili (stipcndia lcgitima mercrc ili facerc) dobivali su otpust (missio.) Isluženi vojnici (cmeriti) često su se ponovno prijavljivali za službu (evocati). No, ako je broj isluženih vojnika dragovoljno ostajao u službi, takvi vojnici bili bi odvedeni u vojničku koloniju i nazivali su se veterani. U pogubna vremena, kao u drugom punskom ratu, uzimali su ponekad u ratnu službu i mladi ljudi (golobradi mladići s 16, 17 i 18 godina), iako još nisu dosegli zakonitu dob za vojnu službu.

utorak, 01.02.2005.

Rimska vojska

Rimska falanga manipula

Iako su u početku Rimljani preuzeli grčku falangu ubrzo je napuštaju i grade svoj bojni red i složaj na potpuno novi način. To je bojni složaj manipula koje ustrojavaju falangu. Rimski bojni red ustrojen u manipule koje su povezane činile falangu prvi je povijesni početak razvoja taktičkih postrojbi. Svaka manipula dobiva zastavicu oko koje se okupljaju njezini ratnici, a svaka manipula ima dvije centurije. Manipulu ustrojavaju ratnici postrojeni u šest vrsti po dvadeset redova (20 x 6 = 120 x 10 manipula u jednom redu = 1200 ratnika u prvom redu falange). Falanga manipula u napad polazi korakom, te postupno popunjava i zatvara nastale intervale između svojih manipula da bi pred sam sudar ratnici iz prvog reda falange (hastati) izbacili svoja koplja i na protivnika navaljuju mačevima. Drugi red falange koji se kreće na oko 80 metara iza prvog reda čine ratnici (principi) koji popunjavaju praznine koje su nastale padom ratnika hastata ili pak se uvlače u pukotine koje su nastale u protivničkom složaju nakon udara hastata. Ako se bitka otegne vremenski ratnici principi spremni su za zamjenu umornih ratnika hastata iz prvih bojnih redova. Ratnici trećeg reda triari udaljeni su na oko 100 metara iza reda ratnika principa. Popunjavaju redove palih principa ili pak priječe uvlačenje protivničkog složaja u nastale pukotine vlastitog složaja. U daljnjem razvoju bojnog reda Rimske vojske dolazi do još jednog napretka, pa tako drugi bojni red više ne djeluje frontalnim udarom nego se zaokreće i udara u otkrivene bokove protivničkog složaja, pa je tim bojnim manevrom konjaništvu omogućeno da udari još dalje u dubinu protivničkog rasporeda. Vrhunac razvoja bojnog poretka Rimska vojska doživljava pojavom kohorti. Pojava kohorti dala je mogućnost zapovjedniku da svoj složaj gradi na način koji mu najbolje odgovara na konkretnom zemljištu, a kohorte se vrlo lako mogu uporabiti i pomicati na bojišnici prema mjestima gdje je udar najpotrebniji ili pak je potrebiti protuudar, ili zatvoriti nastalu prazninu, ili obrambeni red zbiti u vlastitom poretku.

<	veljača, 2005					>
P	U	S	Č	P	S	N
	1	2	3	4	5	6
7	8	9	10	11	12	13
14	15	16	17	18	19	20
21	22	23	24	25	26	27
28

Opis bloga

Sheme i skice raznih bitaka u povijesti, ustroji falangi, bojnih redova i postrojbi kroz povijest. Osobno promišljanje o grboslovlju i stjegoslovlju, o bojama i njihovim uporabama tijekom povijesti razvoja vojne vještine i vojski. Mimikrija i kamuflaža kao predmet za istraživanje i promišljanje kroz vrijeme ...

O vojnicima, dočasnicima i časnicima

Bili smo vojnici i mladi ...



... možete nam uzeti naše živote, ali ne možete nam uzeti slobodu i naša uvjerenja!

Nije rat kriv što je rat ... netko je izazvao rat!

O ratovima

Ratove započinju starci koji se o nečemu nisu mogli dogovoriti, vode ih mladi ljudi koji se nikada vidjeli nisu... a kad ti mladi ljudi izginu, opet starci sjednu i dogovore se o miru...

Nitko tko vidio nije zastrašujuću divotu bitke, dok se zastrašujućom bukom k zemlji ruši ratnik u izljevu znoja i krvi, suditi ratniku i pričati o bitkama ne može i ne smije ...

Kada opet jednom ratna baklja dođe u neke druge ruke, nekim drugim ljudima, nekim drugim naraštajima … Neka se oni tada sjete veličanstvenih ratnika i vojnika koji su sada mrtvi i neka oni tada poslušaju poruku tih ratnika i vojnika što hrabro su pali, u tim bitkama divnim i fantastičnim, boreći se plemenito za ideale velike.

Da, oni su sada zauvijek zaštićeni grudom zemlje rodne, prekriveni mahovinom i više ne osjećaju ni mržnju, ni ogorčenja … već svojim svijetlim primjerom spokojnim i dalekim, dalekim poput Zvijezda najdaljih što još uvijek neumorno trepere, upućuju svima nama poruku vječne im Domovine: Mir, Milost, Milosrđe …

Kada jednom opet utihnu kobni vjetrovi rata i ratne rane zacijele, kada mržnja ratna odumre i kada zavlada ljubav i blagostanje. Kada se vrate mutne i bolne uspomene na ine bitke što vodili su ih hrabri ratnici, a koji sada mirno počivaju izmireni međusobno – tada recite mladim naraštajima što dolaze! Pričajte im o tim danima, pričajte im o tim ljudima koji su se odrekli svega: ljubavi, doma i imetka, očeva, majki, žena, djevojaka, braće, sestara i djece, pričajte im o tim ratnicima što hrabro su prešli rijeke, planine i doline i hrabro krenuli u bitke koje su sada već povijest i neka se one više nikada ne ponove …

Rat je zbroj besmislenih postupaka koji se shvaćaju i hvale tek onda ako se pobjedi, a osuđuju se kao pogrešni uvijek ako se izgubi.

Athumanunhova promišljanja

Zašto budale galame - zato što mudri šute!

… o hladnoći, tami i zlu

Ako Athumanunha pitate postoji li hladnoća on će Vam odgovoriti NE! Hladnoća ne postoji, jer hladnoća je samo odsutnost topline. Ako pak pitate Ahumanunha postoji li tama, on će Vam opetovati NE! Tama ne postoji, jer tama je odsutnost svijetla.

Ako pak pitate Athumanunha postoji li zlo … odgovor znate! NE! Zlo ne postoji, jer zlo je samo odsutnost dobroga …


Neka četir' satnika iznesu Hamleta kao ratnika!
Jer on bi, pokazao se, zbilja, pravi kralj,
Da osta u životu. Nek vojnička svirka i obredi
ratni za njega glasno progovore sad!
Nosite tijelo! Ovaj prizor tužan za bojište
lijep je, al' ovdje je ružan.
Haj'te zapovijedite vojnicima paljbu!