Rimsko ratno brodovlje (mornarica)
Od najranijeg doba Rimljani raspolažu i uporabljuju ratno brodovlje, a o tome nam može posvjedočiti stari zapisi o pomorskoj časti duumviri navales, ali prava pomorska sila Rimljani postaju u doba punskih ratova. Pomorskom bitkom i pobjedom konzul Duilije porazio je kartažansku flotu i time je prevlast na Sredozemlju prešla na stranu Rimljana. Međutim, još uvijek to je još uvijek daleko od prave pomorske sile, ali se vremenom to mjenja, a osobito u ratu sa Antiohom i na kraju republike. Carevi uzdržavaju stalnu ratnu mornaricu za osiguranje svojega imperija, ali i za zaštitu civilne trgovine. Brodovi su bili dijelom veliki ratni brodovi (naves longae), dijelom lakše lađe (actuariae, Liburnae), a dijelom i prijevozne lađe (onerariae). Ratni brodovi su od 7 do 8 puta duži nego što su široki, te su imali u visini vode ili niže pričvršćen, trokutast kljun (rostrum), kojim su se neprijateljskim brodovima nanosila oštečenja (mehanička oštećenja, rupe kroz koje bi prodirala voda). Bili su to brzi i lako okretni brodovi, a kretali su uz jedra i snagom znatnog broja veslača. Po broju redova vesala (vertikalno namještenih jedan iznad drugoga) razlikuju se biremes kojima su pripadale također u carsko doba osobito rabljene liburnae, triremes, quadriremes i quiqueremes. Na posljednjima bijaše u prvom punskom ratu 300 veslača (remiges, to su bili robovi), 120 vojnika i oko 50 matroza. Rimljani su poglavito nastojali neprijateljsku mornaricu pobijediti time, što su se trudili, da neprijateljske brodove zapale ili s pomoću željeznih kuka (ferreae manus, harpagones, corvi) zakače i da onda neprijateljsku posadu nadjačaju u osobnom boju. Pomorsku službu, manje cijenjenu nego kopnenu, provodili su građani najniže klase i osobito oslobođenici. Matrozi se nazivahu nautae. Saveznici su morali po uvjetima ugovora (foedus) davati brodove i matroze (socii navales), to su radili redovito grčki gradovi u južnoj Italiji. Admiral (dux, praefectus classi) je najčešće konzul, a njegov se brod zvao navis praetoria. Pojedinim su brodovima zajednički zapovijedali tribuni ili centurioni (praefecti navium), a podređeni su im gubernatores i horlatores, koji su odgovorni za veslače. Zimi bi se izvlačili brodovi na kopno, a dolaskom proljeća opet bi se spuštali u more (subducere, deducere naves). Luke su najčešće jako utvrđene i imaju vezove koji se nazivaju (navalia). Među tim vezovima za brodove razlikuju se triumfthus navalis i corona navalis. U carsko doba postoje dvije značajnije flote, classis praetoria Misenensis i classis praetoria Ravennas, te niz drugih manjih floti na jezerima, rijekama ili u manjim morskim područjima. Svakom od tih floti zapovijeda praefectus, a svakim brodom upravlja i zapovijeda trierarhus ili nauarchus i centurio.
Post je objavljen 16.02.2005. u 21:11 sati.