Bitke kroz povijest https://blog.dnevnik.hr/asboinu
srijeda, 16.02.2005.
Ratno brodovlje Rimljana
Rimsko ratno brodovlje (mornarica)
Od najranijeg doba Rimljani raspolažu i uporabljuju ratno brodovlje, a o tome nam može posvjedočiti stari zapisi o pomorskoj časti duumviri navales, ali prava pomorska sila Rimljani postaju u doba punskih ratova. Pomorskom bitkom i pobjedom konzul Duilije porazio je kartažansku flotu i time je prevlast na Sredozemlju prešla na stranu Rimljana. Međutim, još uvijek to je još uvijek daleko od prave pomorske sile, ali se vremenom to mjenja, a osobito u ratu sa Antiohom i na kraju republike. Carevi uzdržavaju stalnu ratnu mornaricu za osiguranje svojega imperija, ali i za zaštitu civilne trgovine. Brodovi su bili dijelom veliki ratni brodovi (naves longae), dijelom lakše lađe (actuariae, Liburnae), a dijelom i prijevozne lađe (onerariae). Ratni brodovi su od 7 do 8 puta duži nego što su široki, te su imali u visini vode ili niže pričvršćen, trokutast kljun (rostrum), kojim su se neprijateljskim brodovima nanosila oštečenja (mehanička oštećenja, rupe kroz koje bi prodirala voda). Bili su to brzi i lako okretni brodovi, a kretali su uz jedra i snagom znatnog broja veslača. Po broju redova vesala (vertikalno namještenih jedan iznad drugoga) razlikuju se biremes kojima su pripadale također u carsko doba osobito rabljene liburnae, triremes, quadriremes i quiqueremes. Na posljednjima bijaše u prvom punskom ratu 300 veslača (remiges, to su bili robovi), 120 vojnika i oko 50 matroza. Rimljani su poglavito nastojali neprijateljsku mornaricu pobijediti time, što su se trudili, da neprijateljske brodove zapale ili s pomoću željeznih kuka (ferreae manus, harpagones, corvi) zakače i da onda neprijateljsku posadu nadjačaju u osobnom boju. Pomorsku službu, manje cijenjenu nego kopnenu, provodili su građani najniže klase i osobito oslobođenici. Matrozi se nazivahu nautae. Saveznici su morali po uvjetima ugovora (foedus) davati brodove i matroze (socii navales), to su radili redovito grčki gradovi u južnoj Italiji. Admiral (dux, praefectus classi) je najčešće konzul, a njegov se brod zvao navis praetoria. Pojedinim su brodovima zajednički zapovijedali tribuni ili centurioni (praefecti navium), a podređeni su im gubernatores i horlatores, koji su odgovorni za veslače. Zimi bi se izvlačili brodovi na kopno, a dolaskom proljeća opet bi se spuštali u more (subducere, deducere naves). Luke su najčešće jako utvrđene i imaju vezove koji se nazivaju (navalia). Među tim vezovima za brodove razlikuju se triumfthus navalis i corona navalis. U carsko doba postoje dvije značajnije flote, classis praetoria Misenensis i classis praetoria Ravennas, te niz drugih manjih floti na jezerima, rijekama ili u manjim morskim područjima. Svakom od tih floti zapovijeda praefectus, a svakim brodom upravlja i zapovijeda trierarhus ili nauarchus i centurio.
| < | veljača, 2005 | > | ||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | 3 | 4 | 5 | 6 | |
| 7 | 8 | 9 | 10 | 11 | 12 | 13 |
| 14 | 15 | 16 | 17 | 18 | 19 | 20 |
| 21 | 22 | 23 | 24 | 25 | 26 | 27 |
| 28 | ||||||
Opis bloga
Sheme i skice raznih bitaka u povijesti, ustroji falangi, bojnih redova i postrojbi kroz povijest. Osobno promišljanje o grboslovlju i stjegoslovlju, o bojama i njihovim uporabama tijekom povijesti razvoja vojne vještine i vojski. Mimikrija i kamuflaža kao predmet za istraživanje i promišljanje kroz vrijeme ...
O vojnicima, dočasnicima i časnicima
Bili smo vojnici i mladi ...
... možete nam uzeti naše živote, ali ne možete nam uzeti slobodu i naša uvjerenja!
Nije rat kriv što je rat ... netko je izazvao rat!
O ratovima
Ratove započinju starci koji se o nečemu nisu mogli dogovoriti, vode ih mladi ljudi koji se nikada vidjeli nisu... a kad ti mladi ljudi izginu, opet starci sjednu i dogovore se o miru...
Nitko tko vidio nije zastrašujuću divotu bitke, dok se zastrašujućom bukom k zemlji ruši ratnik u izljevu znoja i krvi, suditi ratniku i pričati o bitkama ne može i ne smije ...
Kada opet jednom ratna baklja dođe u neke druge ruke, nekim drugim ljudima, nekim drugim naraštajima … Neka se oni tada sjete veličanstvenih ratnika i vojnika koji su sada mrtvi i neka oni tada poslušaju poruku tih ratnika i vojnika što hrabro su pali, u tim bitkama divnim i fantastičnim, boreći se plemenito za ideale velike.
Da, oni su sada zauvijek zaštićeni grudom zemlje rodne, prekriveni mahovinom i više ne osjećaju ni mržnju, ni ogorčenja … već svojim svijetlim primjerom spokojnim i dalekim, dalekim poput Zvijezda najdaljih što još uvijek neumorno trepere, upućuju svima nama poruku vječne im Domovine: Mir, Milost, Milosrđe …
Kada jednom opet utihnu kobni vjetrovi rata i ratne rane zacijele, kada mržnja ratna odumre i kada zavlada ljubav i blagostanje. Kada se vrate mutne i bolne uspomene na ine bitke što vodili su ih hrabri ratnici, a koji sada mirno počivaju izmireni međusobno – tada recite mladim naraštajima što dolaze! Pričajte im o tim danima, pričajte im o tim ljudima koji su se odrekli svega: ljubavi, doma i imetka, očeva, majki, žena, djevojaka, braće, sestara i djece, pričajte im o tim ratnicima što hrabro su prešli rijeke, planine i doline i hrabro krenuli u bitke koje su sada već povijest i neka se one više nikada ne ponove …
Rat je zbroj besmislenih postupaka koji se shvaćaju i hvale tek onda ako se pobjedi, a osuđuju se kao pogrešni uvijek ako se izgubi.
Athumanunhova promišljanja
Zašto budale galame - zato što mudri šute!
… o hladnoći, tami i zlu
Ako Athumanunha pitate postoji li hladnoća on će Vam odgovoriti NE! Hladnoća ne postoji, jer hladnoća je samo odsutnost topline. Ako pak pitate Ahumanunha postoji li tama, on će Vam opetovati NE! Tama ne postoji, jer tama je odsutnost svijetla.
Ako pak pitate Athumanunha postoji li zlo … odgovor znate! NE! Zlo ne postoji, jer zlo je samo odsutnost dobroga …
Neka četir' satnika iznesu Hamleta kao ratnika!
Jer on bi, pokazao se, zbilja, pravi kralj,
Da osta u životu. Nek vojnička svirka i obredi
ratni za njega glasno progovore sad!
Nosite tijelo! Ovaj prizor tužan za bojište
lijep je, al' ovdje je ružan.
Haj'te zapovijedite vojnicima paljbu!