Bitke kroz povijest https://blog.dnevnik.hr/asboinu

četvrtak, 31.03.2005.

Bitka kod Hohkircha

bojni raspored Austrijanaca

Bitka kod Hohkircha

bojni raspored Prusa

Bitka kod Hohkircha

bojni raspored Austrijanaca

srijeda, 30.03.2005.

pruski bojni raspored

Bitka kod Hohkircha

U međuvremenu na desnom austrijskom krilu, čuje se tutnjava bitke kod Hochkircha, pa Arenberg zaključuje da je prepad uspio. Zato on šalje svoje postrojbe prema Radowitzu, selu Lautscke i tjesnacu kod Kotiza. Na seoskom groblju u Lautsckeu bili su ukopani i dobro utvrđeni pruski pješački lovci. Pretvarajući se da su prebjezi nekoliko je austrijskih grenadira došlo do položaja pruskih lovaca koji su ih prihvatili, ali odjednom kad su se ispred položaja pruskih lovaca pojavili bojni redovi austrijskih pješaka, navodni 'prebjezi' udarili su pruskim lovcima u leđa. Nakon kraće bitke pruski lovci istjerani su iz sela, a gusta magla i dalje je skrivala austrijske bojne redove koji su se sada primaknuli pruskoj topničkoj bitnici kod sela Rodewitz. Pruski topnici samo s vremena na vrijeme vide protivničke zastave koje izranjaju iz magle, pa otvaraju paljbu. No, to je bilo prekasno, austrijski pješaci u velikom broju upadaju i napadaju sa svih strana. Nakon nekoliko trenutaka i ova druga stožerna točka pruskog bojnog složaja pada u ruke Austrijancima. Nešto kasnije pada i Kotitz, pa Retzowljev kor koji Friedrich zove u pomoć ne uspijeva spojiti se s pruskom glavninom, a to će mu uspjeti tek kada bude počelo povlačenje. Oko 1000 sati bitka je izgubila na svojoj žestini i sve kao da je zamrlo. Potučena Pruska vojska, koju štiti oko 9000 Ziethenovih i Seydlitzovih konjanika, odstupa preko Drehse, a bojni dodir s njom drži samo 1000 Hrvata i tri austrijske konjaničke pukovnije. Ostale postrojbe iz Hrvatske zaposjele su šikare između Drehse i Würschena, austrijski konjanički grenadiri i karabinjeri, te Colloredova kolona ostali su na bojištu, a pričuva austrijskih postrojbi pod zapovjedništvom Baden-Durlachom utaborila se na prijašnjim Retzowljevim položajima između Kotitza i Weissenberga. Daun je glavnini vojske zapovjedio da se vrati u tabor kako bi se presložila i zaštitila se od hladnoće nakon krvave bitke. Upravo ovim postupkom koji je očitavao njegovu pretjeranu obazrivost i neodlučnost Daun si je priskrbio nadimak 'Oklijevalo' po rimskom vojskovođi Fabiusu Cunctatoru koji je u ratu s Kartagom krajem 3. stoljeća p. K. primjenjivao strategiju odugovlačenja, iznurivanja i bez primanja odlučne bitke. Ta Daunova neodlučnost priskrbila je Friedrichu II. zaposjedanje novih položaja između Kreckwitza i Klein-Bautzena. Friedrich II. tom prigodom samo se kiselo nasmijao i primijetio: ''Daun nas je pustio iz šaha!''
Pruska je vojska u bitki kod Hochkircha izgubila 9097 vojnika i 101 topa, a Austrijska 7587 vojnika.

utorak, 29.03.2005.

nastavak bojnog rasporeda pruske vojske kod Hochkircha

Bitka kod Hohkircha

U međuvremenu sve pruske postrojbe sredile su svoje redove i zauzele svoje bojne položaje. Friedrich II sada je potpuno svjestan katastrofe koja prijeti njegovim vojnicima, a u koju ih je on sam i doveo svojom lakomislenošću. Zato on šalje brigadu princa Franza od Braunschweiga u napad na Hochkirch, a iza njega on predvodi glavninu pruskih postrojbi osobno. Tri pukovnije Braunschweigove brigade predvođene osobno princem Franzom, knezom od Anhalt-Dessaua i markgrofom Karlom poduzimaju juriš na Hochkirch. Podupiru ih u žestokim konjaničkim jurišima konjaničke pukovnije 'Gandermes' i 'Garde du Corps', te 'Ziethen' husari. No, sve ih dočekuje žestoka, paklena i smrtonosna austrijska paljba. Koliko je to bilo pakleno najbolje govore zapisi kroničara koji su zabilježili da je princu od Braunscweiga topovska kugla otkinula glavu, a knez od Anhalta koji se na čelu svojih postrojbi probio na samo dvadeset koraka od austrijskih musketira pogođen je s dva naboja i ranjen pada u austrijsko zarobljeništvo. Sada navaljuje austrijsko konjaništvo i potpuno razbija prusku navalu i juriš, te definitivno raspršuje prusku brigadu. Friedrich II pokušava pomoći brigadi, pa ulijeće s pratnjom u samo središte bitke. Friedrich II uletio je u metež i našao se 'oči u oči' s dopukovnikom (oberstleutnant) Ledrünom i njegovim slavonskim graničarima. (ovdje je nešto ispremiješano u originalnom izvoru i austrijskim zapisima, pa je nemoguće sa sigurnošću potvrditi da li su to bili Brođani ili Petrovaradinci, ili su to možda Gradiščanci, ili pak je to husarska slavonska pukovnija) No, sigurno je da je dopukovnik Ledrün zapovijedao nekom od slavonskih postrojbi i da je baš on osobno pozvao kralja Friedricha II da se preda. Friedrich II je odgovorio hicem iz samokresa, ali je promašio Ledrüna. Potom Ledrün gađa iz samokresa kraljevog konja koji se srušio. Kralj Friedricha II bio bi izgubljen da mu u pomoć nije priskočio njegov dopukovnik koji mu je dao svojeg konja. Kralj Friedrich II brzo je uzjahao i napustio svoju pratnju koja je ubrzo bila savladana i postala jedini plijen Slavoncima. Spasivši se od pogibelji, Friedrich II staje na čelo pukovnija 'Wedel', 'Bornstädt', 'Retzow' i još jedne gardijske bojne, te silovitim jurišom rastjeruje austrijsko pješaštvo s uzvisina desno od Hochkircha. No, austrijska brojčana nadmoć ipak je velika. Pet O'Donellovih satnija konjaničkih grenadira i karabinjera, vođenih osobno generalom Lacyem, udara u bok i pozadinu pruskog bojnog rasporeda. Pruske postrojbe se kolebaju, lomi se bojni red i napokon odstupaju. Totalnu katastrofu i potpuno uništenje pruske vojske spasila je jedna gardijska pruska bojna koja se grčevito i uporno branila na uzvisinama sjeverno od Pommritza. Naime, ova bojna štitila je i držala otvorenim tjesnac kod Drehse kuda je vodila jedina cesta kojom mogu odstupiti i izvlačiti se pruske postrojbe. Kralj Friedrich II preslaže i sređuje svoje postrojbe s namjerom da štiti uredno izvlačenje svoje poražene vojske, a Daun pak se koleba i ne udara dovoljno snažno i jako da bi ga omeo.

ponedjeljak, 28.03.2005.

Bitka kod Hohkircha

nastavak pruskog rasporeda

Bitka kod Hohkircha

Sve je ovako isplanirano bilo i urađeno, poduzete su sve mjere za prikrivanje napada ostavljajući kod Prusa dojam da se ništa značajno ne zbiva. Graničarske postrojbe iz Hrvatske danonoćno su slijetale pruske položaje i ta 'pandurada', kako su je nazivali Prusi, nakon nekog je vremena od njih prihvaćena kao normalna. Predstražarnice su cijele noći pjevale i dovikivale se, vojnici su u šumi rušili drveće za opkope i stalno se dozivali, u taborima je cijele noći održavana vatra i čula se vojnička pjesma. Onda tog tmurnog i maglovitog jutra 14. listopada 1758. godine, nakon što je na crkvenom tornju sela Hochkirch odzvonilo pet sati, otvorena je strahovita puščana paljba po pruskim predstražarnicama. Službujući pruski časnik pomislio je da je to opet jedna od 'normalnih pandurada', ali kad je paljba započela i iz topova na uzbunu su podignute pruske postrojbe 'Diringshofen', 'Benkendorf' i 'Plathof' koje su taborovale u blizini. Dok su sneni i poluodjeveni pruski grenadiri još grabili svoje oružje u tabor su im upali pješaci austrijske pukovnije 'Haller' i mnogobrojni graničari iz hrvatskih postrojbi. Jedan od preživjelih pruskih grenadira kasnije je ispričao da se s fijukom topničkih i puščanih naboja stalno čulo 'Udri!', pa onda 'Hudry!', jasno je da su to bojni pokliči hrvatskih i mađarskih vojnika iz graničarskih i husarskih postrojbi. Ubrzo je tamno jutro osvijetljeno stalnim svijetlom eksplozija, zrakom su se čuli udari sablji i puščanih naboja, a krici ranjenih vojnika bili su sve jeziviji. Jasno je da je bitka prerasla u strašni karijer, a opći metež zbunio je i topnike pruske bitnice koja nije više razlikovala bijele austrijske odore i medvjeđe kape, od plavih pruskih odora i mjedenih kapa pruskih grenadira, pa ona djeluje paljbom i po protivniku i po vlastitim snagama. General Laudohn na čelu lake konjaničke pukovnije 'Lövenstein' dotukao je pruske grenadire. Pruska pješačka pukovnija 'Forcade' pokušala je u protuudaru povratiti položaje, ali je odbijena. Sam Friedrich II. osobno je uzjahao i na čelu pukovnije 'Wedel' kreće prema napadnutom boku. Dakako, Friedrich II već je bio izvješten o porazu njegovih grenadira kao i o gubitku topničke bitnice kod Hochkircha koju su Laudohnove i Daunove postrojbe jednostavno otele iz ruku pruske bojne 'Markgraf Karl'. Druga bojna te iste postrojbe očajnički i grčevito brani se u samom gradu Hockirchu kojeg su opet zapalile graničarske postrojbe Hrvata koji poput stršljena nagrizaju i slijeću pruske grenadire. U tom očajničkom položaju, a kako su ispalili sve streljivo, pruski grenadiri pokušavaju proboj iz Hochkricha, ali to je uspjelo samo desetom dijelu postrojbe. Hrvatski graničari jednostavno su ih u strašnoj klaonici posjekli. Ziethenovo konjaništvo i kirasirska pukovnija 'Schönaich' žurno su se preslagali i krenuli u protunavalu s namjerom da poprave tešku situaciju u kojoj su se nalazili svi pruski položaji. No, u zao trenutak, O'Donellovo konjaništvo udarilo im je u bok i odbacilo ih. Lijevo od Zietena, feldmaršal Keith na čelu pješačke pukovnije 'Kannaker' s ostacima razbijenih pruskih postrojbi pokušava protunavalu, ali i ona je odbijena u strašnim gubitcima po Pruse. U toj protunavali poginuo je i feldmaršal Keith. Hrvatski graničari umotali su ga, u jedan od svojih crvenih plašteva, te ga položili na oltar mjesne crkve. Kad je Daun to vidio briznuo je u iskreni plač jer je on bio veliki prijatelj Keithovog oca.

nedjelja, 27.03.2005.

Bitka kod Hohkircha

pruski raspored

Bitka kod Hohkircha

Friedrichu II. bilo je sasvim jasno da odstupanje ne bi riješilo temeljni problem. Na samo šezdesetak kilometara od Dresdena feldmaršal Daun i njegova vojska i dalje bi bili prijetnja i latentna opasnost. Stoga Friedrich II. odlučuje ostati na mjestu i pričekati daljnji tijek i razvoj situacije. Svoju je vojsku utaborio na sličan način kako su to učinili i Austrijanci, razvivši je prema austrijskim postrojbama na slijedeći način: Stožerne točke Pruske vojske čine bitnica od 17 teških topova ukopana sjeverno od sela Hochkircha, te opkopi južno od Hochkircha koji štite desni bok cijele Pruske vojske. Južno od sela Rodewitz nalazi se druga teška bitnica od 22 topa čija je temeljna zadaća zaštita tjesnaca ispred istoimenog sela. Između tih dviju bitnica razvijena je središnjica Pruske vojske s osloncem na potok ispred samih prednjih položaja. Jedna manja skupina postrojbi isturena je ispred potoka da bi zatvorila cestu od sela Lautschake i držala vezu s Retzowljevim postrojbama. Stožer Friedricha II. nalazi se iza sela Rodewitza. Generali su odmah upozorili kralja Friedricha II. da je ovaj položaj izuzetno loš, ali je on odbijao povjerovati u mogućnost da će biti napadnut od strane kolebljivog Dauna. Kad je feldmaršal Keith glasno primijetio: 'Ako nas sada Austrijanci ne napadnu sve ih treba povješati.' Na tu opasku Friedrich II. samo je dodao: 'Nadajmo se da se više boje nas nego vješala.' No, na austrijskoj strani generali pak su odmah uočili slabost Pruske vojske i svim su se silama trudili nagovoriti zapovjednika da je sve idealno za provedbu napada. Na njihovu sreću pretjerano oprezan i obazriv feldmaršal Daun je na kraju popustio i odobrio napad. Austrijski general Lacy iznio je plan svom zapovjedniku Daunu: Glavni objekt napada bit će bok Pruske vojske kod Hochkircha na koji treba napasti glavnina Austrijske vojske, vođena osobno Daunom i razvijena u tri napadačke kolone. Lijevu napadačku kolonu činile bi 4 pješačke bojne i 36 konjaničkih eskadrona pod zapovjedništvom generala O'Donella, središnju napadačku kolonu činile bi 4 grenadirske bojne i 12 pješačkih bojni pod zapovjedništvom generala Sincerea, a desnu napadačku kolonu činile bi4 grenadirske bojne i 14 pješačkih bojni pod zapovjedništvom generala Forgatscha. O'Donellova kolona treba držati dodir i vezu s korom generala Laudohna koji treba s dvije Varaždinske-križevačko-gradiščanske bojne i 15 husarskih eskadrona, potpomognutih s još 5 pješačkih bojni, 26 konjaničkih eskadrona i još oko 6000 graničara iz Hrvatske, zajednički upasti u pruski tabor. Deset eskadrona i 600 pješaka treba zaposjesti položaje oko sela Plötzena i pod zapovjedništvom generala Wiesa osigurati desni bok Daunovim napadačkim kolonama. General Colloredo, s osam pješačkih bojni i pet kirasirskih eskadrona, treba na sebe vezati središnjicu Pruske vojske. Na desnom krilu bojnog razvoja Austrijske vojske pod zapovjedništvom vojvode od Arenberga s 13 pješačkih bojni i 10 pješačkih bojni i 32 eskadrona pod zapovjedništvom generala Buccova trebalo je napasti lijevo krilo Pruske vojske, ali u trenutku kada će Prusko desno krilo biti potučeno.

subota, 26.03.2005.

Sretan i blagoslovljen Uskrs!

Bitka kod Hohkircha

Sedmogodišnji rat – Bitka kod Hochkircha

U hladno jesensko jutro tog davnog 14. listopada 1758. godine Gospodnje, kroz gustu maglu iznenada su na snene i pospane pruske predstražarnice kod sela Hochkircha sa svih strana nahrupili pravi rojevi austrijskih grenadira i graničara Hrvata iz sastava Varaždinske i Križevačke bojne. Uskoro se razvila konfuzna i krvava bitka u kojoj je Pruska vojska kralja Friedricha II. poražena, ali taj poraz Austrijska vojska nije iskoristila zbog pretjerane neodlučnosti njezinog zapovjednika feldmaršala Leopolda Dauna.
Čim je potkraj kolovoza 1758. godine odbio rusku invaziju Brandenburga, Friedrich II. žurno se vraća u Sasku, gdje je do tada njegov brat princ Heinrich uspješno zadržavao i sprječavao austrijskog feldmaršala Dauna da zaposjedne grad Dresden. To uspješno zadržavanje Austrijske vojske zapravo omogućava sam vrhovni zapovjednik austrijskih snaga svojom pretjeranom obazrivošću i nepotrebnim gubljenjem vremena u bezuspješnom pokušaju sjedinjenja austrijskih snaga s ponovno skupljenom vojskom Njemačkog carstva kojom zapovijeda princ von Zweibrücken. Naime, bez te 'z brda z dola' skupljene slabe njemačke vojske, feldmaršal Daun ima 77 000 vojnika koji su bili dostatni za uništenje male Heinrichove vojske. Kako je Friedrich II. shvatio da je stanje bolje od očekivanog, on odluči produžiti u Šlesku s namjerom da protjera austrijske postrojbe koje pustoše tu bogatu pokrajinu. No, prvo treba izmamiti Austrijsku vojsku na otvoreno, jer tadašnji položaji nikako ne odgovaraju Prusima. Kad su ugroženi i napadnuti putovi opskrbe Austrijske vojske, feldmaršal Daun 5. / 6. listopada zapovijeda podizanje tabora i zauzimanje novih položaja kod Kittlitza, gdje njegove postrojbe stižu 7. listopada. Kad se tu pojavio Friedrich II. sa svojom vojskom od 27 000 vojnika, opet je shvatio da mu ni ti položaji ne odgovaraju, jer Austrijanci su kao u tvrđavi. Naime, austrijske su se postrojbe čvrsto ušančile između Nostitza i Jauernicka, a brojne graničarske pukovnije iz Hrvatske zaposjele su sela ispred opkopa u kojima su grenadirske postrojbe Austrijske vojske. Raspored je slijedeći: Četiri austrijske grenadirske bojne utvrđene su u Glossenu, osam grenadirskih bojni i moćna topnička bitnica ukopane su na brdu Stromberg, a u podnožju tog brda nalazi se još dvanaest grenadirskih bojni i brojno konjaništvo s očitom namjerom čuvanja desnog boka i zaleđa Austrijske vojske prema sjeveru. Jedna austrijska grenadirska bojna i dvije pješačke pukovnije štite svojim rasporedom isturenu tešku topničku bitnicu ispred lijevog krila u selu Sornzig. Pričuva Austrijske vojske pod zapovjedništvom je princa von Baden-Durlacha i nalazi se nešto iza položaja kod Reichenbacha, a blizu je i kor generala Laudohna. Sve ovo Friedricha II. baca u očaj i nedoumicu. Njegova je vojska, pa čak ako mu u pomoć stigne i kor generala Retzowa s 10 000 vojnika, preslaba za bilo kakav napad.

petak, 25.03.2005.

Potjera za Bismarckom

HMS Sheffiled – Na udaru vlastitih zrakoplova

Kad je britanski admiral primio izvješće izvidničkog hidroplana o ponovnom otkrivanju Bismarcka, on je odmah na njega uputio krstaricu HMS Sheffiled da uspostavi kontakt, ali ni jedan drugi brod, pa ni nosač Ark Royal o tome nije bio obaviješten. Piloti koji su krenuli u napad s Ark Royala na Bismarck imali su podatak da svaki brod koji otkriju mogu držati za Bismarck. Ipak je obavijest stigla i na Ark Royal, ali prekasno, zrakoplovi su već poletjeli. Unatoč propisima zapovjednik Ark Royala uspostavio je vezu s zrakoplovima i upozorio ih na krstaricu HMS Sheffiled. U magli i oluji, praćeni zavjesom guste kiše, britanski zrakoplovi jurili su prema svom plijenu, vjerujući da u blizini nema nikoga osim Bismarcka. Kada su na radarima ugledali obrise broda bili su presretni uvjereni da će napasti Bismarcka, ne sluteći da je ispod njih zapravo HMS Sheffiled. Da bi stvar bila još gora, tijekom uvježbavanja upravo ti zrakoplovi, za cilj su imali krstaricu HMS Sheffiled koja im je služila kao Bismarck. Uzbuđeni piloti nisu prepoznali vlastitu krstaricu, a da ironija bude još veća KMS Bismarck i HMS Sheffiled uopće si nisu sličili već su se toliko razlikovali da bi svaki laik mogao odmah prepoznati razliku. Zamislite samo: KMS Bismarck ima jedan, HMS Sheffiled čak tri dimnjaka, ali to očito britanski piloti nisu vidjeli. Na palubi HMS Sheffiled mornari su se obradovali naletu zrakoplova misleći da će oni toliko oštetiti KMS Bismarck, da će ga biti lako potopiti. No, umjesto da ih prelete, torpedni zrakoplovi su se odjednom obrušili na njih. Umjesto KMS Bismarcka britanski zrakoplovi napali su vlastitu krstaricu koja je bila samo dvadesetak milja iza KMS Bismarcka. Naglim manevrom krstarica je uspjela izbjeći prvi torpedo, a slijedećih pet torpeda je aktiviralo pri dodiru s vodom (ovo nešto govori i o kakvoći britanskog naoružanja). Na veliku sreću posljednja tri britanska zrakoplova ipak su prepoznala svoju krstaricu, a možda je pomoglo i to da niti jedan top s HMS Sheffiled nije djelovao po zrakoplovima.
Ne prepoznati vlastiti brod, a koji se k tome još i znatno razlikuje od protivničkog ne služi na čast, a niti profesionalizmu pilota britanskih torpednih zrakoplova. Samo sreća i dragi Bog pomogli su im da ne naprave kobnu grešku, a mornarima svaka čast na izbjegavanju torpeda i na ne otvaranju paljbe po prijetećim vlastitim zrakoplovima.

četvrtak, 24.03.2005.

Koreja 1951. godine

Rat u Koreji – Kanadsko lako pješaštvo princeze Patricije (1951. godina)

U travnju 1951. godine 2. bojna Kanadskog lakog pješaštva princeze Patricije pod zapovjedništvom pukovnika J. R. Stonea dobila je zadaću da drži uzvisinu 677 na zapadnoj strani doline Kapyonga. Druga je to godina Korejskog rata i Kinezi žestoko udaraju na snage UN. Potporu Kanađanima pružaju jedna bojna Australaca i američka bojna teških tenkova.
Ujutro 24. travnja val za valom Kineza obrušio se na položaje Australaca i do večeri je bilo više nego očito da Australci neće moći održati položaj. Stoga se oni povlače i ostavljaju 2. bojnu Kanadskog lakog pješaštva princeze Patricije samu na bojištu.
Minobacačkom vatrom po položajima Kanađana počinje napad dvije stotine kineskih pješaka uz brdo. Kanađani odgovaraju minobacačima i kotrljaju ručne granate niz brdo, ubrzo napad je zaustavljen. Drugi kineski napad započinje napadom na zapovjedno mjesto bojne i minobacačke položaje Kanađana. Kanađanima uspijeva na samo 200 m zaustaviti napad uz snažnu minobacačku i strojopuščanu paljbu.
Tijekom cijele noći horde kineskih pješaka jurišaju usprkos snažnoj paljbi Kanađana, a pred jutro dolazi do bliske borbe 'prsa o prsa' između kineskih pješaka i kanadskih pješaka iz satnije D kojom zapovijeda satnik Mills. U toj borbi 10. vod satnije D, kojim zapovijeda poručnik Mike Levy praktički, potpuno je uništen. Satnik Mills kasnije je izjavio: - Strojopuškari su po protivniku djelovali takvom smrtonosnom točnošću i uspjeli spasiti 10. vod od uništenja jer je protivnik svu svoju navalu okrenuo prema položaju strojopuškara MMG smanjujući svoj pritisak na 10. vod –
Satnik Mills bojeći se da će njegov položaj pasti zatražio je topničku potporu paljbom po vlastitim položajima. Ubrzo su granate od dvadeset i pet funti pljuštale i po Kinezima i po Kanađanima, s razlikom da su Kanađani bili zaklonjeni u rovovima, a Kinezi na brisanom prostoru. I ovaj napad Kineza je zaustavljen, ali se cijela bojna Kanađana našla u okruženju. Presječen je opskrbni smjer, a ponestalo je vode, hrane i streljiva. Pukovnik Stone zatražio je od nadređenog zapovjedništva opskrbu iz zraka. Nakon šest sati rano popodne američki zrakoplovi izbacili su na položaje Kanađana ono što su i tražili.
Dnevni sati 25. travnja protekli su mirno, izvidnici satnije B dojavili su da je protivnik napustio cestu, a nakon mirne noći, pošto Kinezi nisu obnovili napad 2. bojna Kanadskog lakog pješaštva princeze Patricije izvučena je s crte bojišnice.
Usprkos 6000 kineskih pješaka i neviđenoj žestini kineskih napada 2. bojna Kanadskog lakog pješaštva princeze Patricije imala je samo 10 poginulih i 23 ranjena. Za svoju hrabrost dobila je službenu pohvalu, baš kao i Australci i Amerikanci.
Hm, tipično ljudski, Australci se izvukli čim je postalo gusto, Amera nije ni bilo iako su odmah podigli avione i dopremili traženu opskrbu Kanađanima, a Kanađani dobili po repu i svima pohvala. No, svaka čast Kanađanima na hrabrosti!

srijeda, 23.03.2005.

Konvoji PQ 1942. godine

Katastrofa konvoja PQ17 1942.

Da bi konvoj stigao, u arktičkim uvjetima, od Islanda do sovjetskih luka Arhangelsk ili Murmansk trebalo mu je prosječno deset dana. Konvoji koji su s Islanda kretali prema sjevernim lukama Sovjetskog Saveza nosili su kodni naziv PQ, a kada bi se vračali QP.
Britanski Admiralitet raspolagao je s informacijom da su Nijemci rasporedili svoje brodove u Norveškoj s namjerom da ometaju upravo konvoje PQ. Najveća prijetnja bio je njemački bojni brod KMS Tirpitz. Konvoj PQ17 isplovio je iz Reykjavika 27. lipnja 1942. od 36 trgovačkih brodova pod raznim zastavama: britanskim, američkim sovjetskim, panamskim i nizozemskim. Teret je bio oko 200 000 tona, a uključivao je zrakoplove, tenkove i bojna vozila za CA. Pratnja konvoja bila je: 6 razarača i 4 korvete, dok su potporu konvoju pružale 2 britanske i 2 američke krstarice. Oko otoka Bear njemački su zrakoplovi bombarderi napali konvoj 4. srpnja 1942. i potopili tri trgovačka broda. Neshvatljivo i vojnički nedopustivo britanski Admiralitet zapovjedio je da se konvoj rasprši, a da se krstarice povuku natrag prema Islandu. Ovo je kasnije izazvalo katastrofu. Izgleda da su Britanci opet nešto krivo protumačili. Naime, Admiralitet je pomislio da se KMS Tirpitz kreće prema konvoju, a on je međutim ostao i 5. srpnja privezan u Altenfiordu. Sat vremena nakon zapovjedi o raspršivanju konvoja, konvoj se raspršio na 35 morskih milja krećući se u svim smjerovima. Bez zaštite ratnih brodova trgovački brodovi postali su lagan plijen njemačkim zrakoplovima i podmornicama.
Tako je od 5. do 10. srpnja potopljeno još 20 trgovačkih brodova iz konvoja, a na stotine mornara je poginulo ili su se utopili u hladnom moru. Na cilj je uspjelo stići tek 11 trgovačkih brodova iz konvoja PQ17, (dva koja nedostaju u računu još prije vratila su se na Island zbog kvarova).
Do kraja rata ukupno je isplovilo 67 konvoja PQ, a izgubljeno je ukupno 85 trgovačkih brodova od toga samo u PQ17 23 broda, no milijuni tona vitalne pomoći dostavljeni su Sovjetskom Savezu. Ovaj vrijedan doprinos zapadnih Saveznika sovjetskom otporu gotovo da se i ne spominje u sovjetskoj historiografiji, mada je on plaćen onim najvrjednijim – životima stotine mornara.

utorak, 22.03.2005.

Bitka na rijeci dravi 919. godine

Na rijeci Dravi

Mogao je biti negdje kraj lipnja 919. godine. Iznad šume srebrenih vrba i topola polako se stišavala jeka tek završene bitke. Pripeka je nezadrživa. Zastave poražene vojske tromo vise. Dok se posljednji ostaci razbijenih odreda mađarskog konjaništva polako povlače preko široke rijeke, s druge strane na obalu zelene rijeke izbijaju odredi pobjedničke vojske. Usijani oklopi mutno im svjetlucaju, a crveno-bijelo-plavi znakovi na štitovima i zastavama nedvojbeno govore da su na rijeku pristigli Hrvati.
Milujući konja tankom žičanom bojnom rukavicom konjanik umorno sjaše i zakorači po plićaku rijeke. Bio je to knez Tomislav, knez Hrvata upravo pristiglih na rijeku. Na drugoj se obali okupi nekoliko znatiželjnih mađarskih konjanika. Istog se trenutka u vodi nađe dvadesetak hrvatskih konjanika štiteći svojim tijelima i štitovima kneza Tomislava. Knez samo mirno odmahne rukom. Konjanici se malo razmaknu, ali i dalje u spremnosti da se zalete i napadnu drugu obalu.
- Idite i vratite se svojim kućama! Vašoj je pljački kraj, a to vam govori knez Hrvata! Idite i ne vračajte se više ovamo! Ako vam se jednom opet prohtje 'amo natrag u Hrvatsku, zapamtite! Tu ćete nas naći, čekamo vas na Dravi! -
Sada novi veliki šareni val hrvatskih konjanika grune na obalu i svojim oružjem uz glasne povike zaprijeti drugoj obali.
- Pobjeda! Živio knez! Živio knez Tomislav! – orilo se rijekom Dravom.
Ovo dodatno obeshrabri Mađare i Pećeneze i oni nastave napuštati rijeku u dugim kolonama.

ponedjeljak, 21.03.2005.

Operacija u Ardenima

Britanske armije stigle su tek 3. siječnja kada je i počeo koncentričan napad na njemačke položaje. Američka 3. armija (12., 3. i 8. korpus, s ukupno četrnaest divizija) napala je s juga Ehternaht – Sent Hubert. Svježe postrojbe britanskog 30. korpusa (dvije divizije) napale su sa zapada Bure – Marche, a američka 1. armija (7., 18. i 5. korpus, s ukupno dvanaest divizija) napala je sa sjevera Hotton – Monšau. Napadi američkih i britanskih postrojbi prisilili su njemačke postrojbe na povlačenje, ali njemačke postrojbe pružaju snažan i žilav otpor, pa savezničke postrojbe napreduju vrlo sporo. Ponovno su se vremenske prilike pogoršale, pa je i savezničko zrakoplovstvo na zemlji. Ipak, 16. siječnja savezničke armije spojile su se kod grada Houffaliza, zaokrenule svoj front prema istoku i nastavile s potiskivanjem njemačkih postrojbi natrag prema Rajni. Savezničke postrojbe do 31. siječnja stigle su do Sigfriedove utvrđene crte gdje su zaustavljene, a time su ponovno vratile svoje položaje koje su držale prije početka napada njemačkih armija kroz Ardene. Dakako bio je to kraj i neuspjeli pokušaj njemačkih armija da bilo što izmjene. U 'Bitki na izbočini ' sudjelovalo je gotovo milijun vojnika na obije strane. Nijemci su izgubili oko 220 000 vojnika od čega je 30 000 vojnika poginulo, preko 100 000 bilo ih je zarobljeno, a ostali su bili ranjeni. Njemačke postrojbe izgubile su 11 378 raznih motornih vozila, 1161 tenka i drugih oklopnih vozila, 472 topa, 507 lokomotiva i oko 6266 vagona. Porušeno je 36 mostova, na 974 mjesta porušene su željezničke pruge, a na 421 mjestu porušene su ceste. Saveznici su izgubili oko 77 000 vojnika od čega je oko 12 000 poginulih. Saveznici su izgubili 733 tenka. Gubitci ratnog materijala i opreme bili su vrlo veliki, no, dok su savezničke postrojbe odmah dobile novu opremu i naoružanje i odmah bile popunjene, njemačka industrija više nije bila kadra popuniti njemačke postrojbe. Završetkom 'bitke na izbočini' sovjetska Crvena armija izbila je na oko 100 km od Berlina. Weremacht više nije imao odgovarajući odgovor, a niti se već moglo računati na pričuvu. Njemačka muška populacija bila je desetkovana, a uskoro će se dogoditi ono što niti jedna vojska Svijeta ne želi ni sanjati u najgoroj noćnoj mori, a to je da će sada postrojbe popunjavati starci i ono još gore 'golobradi' dječaci koji nemaju ni šesnaest godina. Kada se to dogodi onda je to kraj za svaku vojsku, a kolaps i katastrofa su neizbježni.

Oznaka američke postrojbe

američka 103. pješačka divizija (satnija veze, D satnija)

njemačka 352. i 711. pješačka divizija

21. panzer (oklopna) i 716. pješačka divizija

Oznake njemačkih divizija

oznake 243. i 709. pješačke divizije

nedjelja, 20.03.2005.

Operacija u Ardenima

Od 18. do 20. prosinca njemačke armije svu svoju snagu bacaju na težnju za proširenjem probojnog klina. Desnokrilna njemačka 6. SS oklopna armija zadržana je upornom obranom postrojbi američke 1. armije na crti Monšau – Stavlo – Trois Ponts. Njemačka 5. oklopna armija, koja napada u središtu njemačkog rasporeda, prešla je cestu Sent Vith – Houffalize – Bostogne i izbila na crtu La Roche en Ardenne – Sent Hubert – Libramont, ali nije uspjela zauzeti važne gradove Sent Vith i Bastogne koje američke postrojbe i dalje uporno brane. Lijevokrilna njemačka 7. armija potisnula je američke snage do crte Libramon – Martelange – Ehternah, ali joj sve više nestaje daha i snage za daljnje napredovanje. S jutrom 23. prosinca vrijeme se proljepšalo, a u zraku su se odmah našli američki zrakoplovi koji su nakon nekoliko naleta napravili pravu pustoš u njemačkim rasporedima. Nakon više uzaludnih pokušaja da probije američku obranu na crti Monšau – Malmeti Trois Ponts njemačka 6. SS oklopna armija 25. prosinca prisiljena je stati i prijeći u obranu. Njemačka 5. oklopna armija morala je ostaviti svojih pet divizija kako bi pokušala slomiti američke postrojbe koje brane gradove Sent Vith i Bastogne, a 25. prosinca i ona je zaustavljena na crti Hotton – Marche – Celles – Custinne – Libramon. No, sada lijevi bok 5. oklopne njemačke armije opasno ugrožava američka 3. armija koja je 22. prosinca napala na crti Ettelbrück – Martelanž, uspjela deblokirati grad Bastogne, pa je njemačka 5. oklopna armija prisiljena 27. prosinca priječi u obranu. Njemačka 7. armija napadnuta je od postrojbi američke 3. armije koje su je prisilile da prijeđe u obranu 24. prosinca, a potom su je i prisilile da se povuče na crtu rijeka Sauer – rijeka Wiltz. Do 25. prosinca sve su njemačke armije zaustavljene, a za 10 dana napada one su uspjele prodrijeti u dubinu od oko 100 km i širinu od oko 75 km. No, temeljni Plan 'Straže na Rajni' ipak nije bio ostvaren. Nisu bili zauzeti prijelazi na rijeci Meuse i njemačke armije nisu nastavile prodor preko Meuse prema Antwerpenu i Briselu. Američke armije uspjele su zaustaviti njemačke i sada se čekaju svježe snage britanskih armija kako bi se njemačke armije okružile i uništile.

subota, 19.03.2005.

Operacija u Ardenima

Na drugoj strani, ništa sluteći, a pomalo i podcjenjujući snagu njemačke vojske, nalazi se trideset i jedna saveznička divizija. No, na prostoru Ardena (130 km), a baš tu će snažno udariti njemačke divizije, samo je šest američkih divizija (četiri divizija iz sastava 8. korpusa, dvije divizija iz sastava 5. korpusa, a kao strategijska pričuva cijele ove bojišnice su 82. i 101. zračno desantna divizija). Savezničko zapovjedništvo kojim zapovijeda Eisenhower više ne računa na mogućnost njemačkog napada većih razmjera, pa ih je napad njemačkih postrojbi dočekao nespremne, potpuno ih je iznenadio. No, vojnički i taktički gledano ima tu još nečega: savezničko zapovjedništvo nema postrojbe u pričuvi, za što je kriva nepotrebna i pretjerana samouvjerenost savezničkih časnika. Njemačkim postrojbama na ruku idu i izuzetno loše vremenske prilike koje su prizemljile snažno savezničko zrakoplovstvo, za čijim su naletima i potpori itekako žudile pješačke i oklopne savezničke postrojbe. Njemački napad došao je i u najgore vrijeme jer su savezničke postrojbe popunjene tek pristiglim novacima koji nisu imali nikakva bojna iskustva (prekaljene savezničke postrojbe i vojnici izvučene su u dubinu poradi odmora). Saveznički vojnici novaci panično su se stali povlačiti, veliki broj ih je zarobljen, a tu je zabilježen i jedini slučaj strijeljanja savezničkog vojnika zbog dezerterstva tijekom cijelog II. Svjetskog rata. Njemačka 6. SS oklopna armija na svom desnom krilu naletjela je na izuzetno snažan otpor američkih divizija, ali je njezina 1. SS oklopna divizija na lijevom krilu probila obranu američkih postrojbi i prodrla je sve do grada Stavelot. Njemačka 5. oklopna armija probila je obranu američkih postrojbi kod grada Sent Vith, dok je opet njemačka 7. armija (zbog nedostatka tenkova i topničke potpore, zbog nedostatka pontonirskih sredstava za prijelaz rijeke Our i Sauer, a i zbog snažnog otpora američke 2. pješačke divizije) sporo i malo napredovala. Njemačka 150. oklopna brigada (diverzantska) uspjela se ubaciti u savezničku pozadinu, djelomično izazvala pomutnju i paniku, ali nije uspjela zauzeti mostove na rijeci Meuse (ipak znatniji broj džipova probio se skroz do Pariza i izazivao pomutnju i nered u rasporedu Saveznika). Njemački padobranci iz sastava bojne padobranaca za potporu spustio se kod grada Malmedi, ali loše vrijeme, jak vjetar i snijeg omeli su ih u nakani da potpuno zatvore sve smjerove koji su vodili u bok njemačkoj 6. oklopnoj SS armiji. Odmah nakon početka napada Saveznici su počeli s prebacivanjem svojih snaga, pa su već 17. prosinca u susret njemačkim armija krenule 7. oklopna divizija iz američke 1. armije i 10. oklopna divizija iz sastava američke 3. armije. Zadaća ovih američkih oklopnih divizija bila je napad na njemačke oklopne klinove kod Sent Vitha i Bastogne. U bojna djelovanja krenule su istodobno i obije američke zračno desantne divizije (82. prema Werbomontu, a 101. prema Bastogneu) iz sastava strategijske pričuve. Istodobno i ostale postrojbe 3. američke armije okreću svoj front i žurno hitaju prema Ardenima, a postrojbe 1. američke armije pripremaju se za doček njemačkih armija i sprečavanje njihovog prodora prema rijeci Meusi.

još oznaka postrojbi koje su se borile u Ardenima

Operacija u Ardenima

oznake američkih postrojbi koje su se borile u Ardenima

petak, 18.03.2005.

Operacija u Ardenima

Plan napada 'Straža na Rajni'

Planom je predviđeno da napad otpočnu tri njemačke armije iz sastava skupine armija B. Bile su to 6. SS oklopna armija, 5. oklopna armija i 7. armija sa zadaćom: iznenadnim i brzim probojem slomiti američke postrojbe na crti Monschau – Echternach u Ardenima, te za četiri dana izbiti na rijeku Meuse na crti od Liježa do grada Givet, zauzeti prijelaze (mostove) preko rijeke Meuse, a zatim nastaviti prodor prema gradu Antwerpenu i Briselu, zauzeti te gradove i potpuno ovladati ušćem rijeke Shelde. Takvim brzim probojem razdvojile bi se američke i britanske armije, pa bi ih bilo lako uništiti na prostoru sjeverno od Ardena. Probojna snaga i glavni napor pripao je 6. SS oklopnoj i 5. oklopnoj armiji na smjeru Malmedi – Lijež – Antwerpen. Zadaća 7. armije bila je zaštititi južni bok oklopnim armijama, te zatvaranje svih smjerova koji su prema Ardenima vodili iz Luxemburga, a naročito na smjeru Ehternah – Bastogne. U pričuvi njemački su zapovjednici ostavili šest divizija. Zaštitu sjevernog boka oklopnim armijama pružala je njemačka 15. armija. Kao potpora napadu određena je jedna bojna padobranaca i 150. oklopna brigada čiji su pripadnici obučeni za provedbu diverzija i sabotaža. Naime, vojnici iz sastava 150. oklopne brigade baratali su izvrsnim engleskim, a opremljeni i naoružani bili su američkim i britanskim naoružanjem (10 američkih tenkova i oko 80 GP motornih vozila poznatijih kao džipovi). Svi su nosili američke odore. Potporu iz zraka pružalo je 1376 zrakoplova (800 lovaca i 576 bombardera), te oko 2000 topničkog oružja za paljbenu potporu sa zemlje. Za početak i provedbu napada planirano je vrijeme kada budu nepovoljne vremenske prilike koje će umanjiti zračnu prevlast savezničkog zrakoplovstva. Napad njemačkih postrojbi počeo je u 0500 sati 16. prosinca 1944. godine uz snažnu topničku pripravu, a istodobno su bombardirani gradovi Lijež i Antwerpen raketama tipa V – 1 i V – 2. Napad je potpuno iznenadio američke postrojbe koje su popustile i izgubile obranu na mnogim mjestima, a nakon dva dana borbi njemački zapovjednici u nastale proboje uveli su svoje oklopne postrojbe.

četvrtak, 17.03.2005.

Operacija u Ardenima

Ardenska ofenziva 1944. godine

Ambiciozna njemačka ofenziva 1944. godine kodnog imena 'Straža na Rajni', a kasnije preimenovana u 'Jesenja magla', a u povijesti ratovanja zapamćena kao 'Bitka na izbočini' poduzeta je na Hitlerovu suludu inicijativu uz žestoko protivljenje većine najviših njemačkih časnika. Operacija kroz Ardene trebala je odbaciti savezničke postrojbe što dalje od njemačke granice i razdvojiti američke i britanske armije, a zauzimanjem luke Antwerpen opskrba savezničkih postrojbi bila bi dovedena u tešku situaciju. Bio je to posljednji 'labuđi pjev' Wermachta, nakon početnih uspjeha njemačke su postrojbe zaustavljene na 50 km prodora u dubinu savezničkih postrojbi na rijeci Meuse. Njemačke postrojbe povukle su se na početne položaje, a operacija se nakon toga prtvorila u težak poraz koji će još više ubrzati kolaps njemačkih postrojbi u dolazećem proljeću. Njemačke postrojbe izgubile su oko 220 000 vojnika i time potratile zauvijek posljednje svoje pričuve koje su im itekako bile potrebite u usporavanju sovjetskog prodora s istoka. Vojnički gledano Ardenska operacija nema nikakvu vezu s vojničkom logikom i taktikom, to je čista Hitlerova suluda iracionalnost koja ga je teško načela posljednjih mjeseci II. Svjetskog rata.
(toliko kao uvod)

shema B glavni napor njemačke 6. armije

shema A pomoćni napor njemačke 5. armije

Operacija u Ardenima

temeljna zamisao njemačkog Plana 'Straža na Rajni' (jesenja magla ili bitka na izbočini)

srijeda, 16.03.2005.

Bitke na Gustav utvrđenoj crti

Treći napad (11. svibanj do 20. svibnja 1944. godine)

Nakon djelomično uspjelog izravnog napada na grad Kasino, saveznički zapovjednici napuštaju zamisli o izravnim napadima i vraćaju se na obuhvatne napade. Sada su za obuhvatne napade angažirane postrojbe 5. američke i 8. britanske armije. To je snaga od ukupno 16 divizija i 7 brigada. Zadaća britanske 8. armije (shema B3 i B4) je ovladati gradom Kasino obuhvatnim napadima poljskog 2. korpusa sa sjevera i britanskog 13. korpusa s juga. Kanadski 1. korpus pričuva je britanske 8. armije i čeka povoljnu priliku za eksploataciju uspjeha. Britanski 10. korpus osigurava bok armijskom rasporedu narečenih korpusa britanske 8. armije. Zadaća američke 5. armije je, prodorom francuskog ekspedicijskog korpusa (shema B2) na smjeru Monte Maio – Pico, te američkog 2. korpusa (shema B1) na smjeru prema Fondiu, široko obuhvatiti njemačko desno krilo. Nijemci prema ovim savezničkim armijama imaju postrojbe 15. oklopnog korpusa i 51. brdskog korpusa (6 divizija i jedna brigada) iz sastava njemačke 10. armije. No, tu je i snažna njemačka pričuva koja može vrlo brzo stići u pomoć napadnutim postrojbama kod Kasina ili kod Ancia. Napad je počeo 11. svibnja u 2300 sati paljbom iz 2000 topničkih oružja, a nakon te topničke priprave u noćni juriš kreće savezničko pješaštvo. Odmah po svanuću zore 12. svibnja u napad je krenulo i savezničko zrakoplovstvo koje je stalo žestoko tući njemačke položaje. Postrojbe američke 5. armije do 20. svibnja probile su Gustav crtu i stigle do njemačkih utvrđenih položaja na položaju kodno nazvanim Senger na crti Pontecorvo – Pico – Fondi. Postrojbe britanske 8. armije napredovale su jako sporo, najviše zbog snažnog otpora njemačkih postrojbi kod Monte Kasina, ali su do 18. svibnja postrojbe poljskog 2. korpusa ipak uspjele slomiti njemački otpor na Monte Kasinu. Britanski 13. korpus s velikom mukom, ali ipak ovladao je gradom Kasino, pa je i tu slomljen otpor njemačkih postrojbi. Do 20. svibnja i postrojbe britanske 8. armije izbile su pred njemački položaj Senger na crti Monte Cairo – Piedimonte - Pontekorvo. Tako je završena jedna od najkrvavijih bitaka II. Svjetskog rata na zapadnoeuropskoj bojišnici, bitka kod Kasina, kojom je otvoren put savezničkim postrojbama prema gradu Rimu.

shema B3

shema B2

Bitke na Gustav utvrđenoj crti

shema B1

utorak, 15.03.2005.

Bitke na Gustav utvrđenoj crti

Drugi napad (15. ožujak do 23. ožujak 1944. godina)

Kako bi ubrzali proboj, savezničko zapovjedništvo odlučuje se za izravni napad na grad Kasino uz snažnu zrakoplovnu i topničku potporu. Za provedbu napada određen je Novozelandski korpus sastava 4. indijska pješačka divizija, 2. novozelandska pješačka divizija, 4. oklopna brigada i 78. pješačka divizija. Štititi bokove Novozelandskom korpusu trebaju postrojbe 10. britanskog korpusa i francuskog ekspedicijskog korpusa. Američki 2. korpus u pričuvi je i u pripravnosti za provedbu eksploatacije uspjeha koji treba borbom postići Novozelandski korpus. Napad počinje 15. ožujka silnim naletima 775 savezničkih zrakoplova koji zasipaju položaje njemačkih postrojbi bombama, a nakon njih na njemačke položaje paklenu vatru otvara 746 topničkih oružja svih kalibara. Oko 2 500 tona avionskih bombi i 600 000 topničkih projektila doslovno su razorili i pretvorili grad Kasino, samostan i katedralu na Monte Kasinu u ruševine, a svaki je centimetar zemlje oko istih preoran granatama više puta. No, njemačka je obrana solidno ukopana i ova doista paklena kiša bombi i granata nije joj nanijela baš previše šteta. Savezničko pješaštvo u napad je krenulo oko 1500, ali je odmah na njih otvorena strašna njemačka pješačka paljba, a dijelovi njemačke 1. padobranske divizije koji su bili skriveni u gotovo svim ruševinama pružili su doista hrabar i žilav otpor. Mnogobrojne ruševine i lijevci koje su iskopale bombe i granate sada predstavljaju ozbiljan problem za kretanje savezničkih tenkova i drugih oklopnih vozila, pa zbog ovoga nezaštićeno savezničko pješaštvo trpi velike gubitke. Uz nadljudske napore i gotovo nemoguće uvjete pješaci postrojbi iz Novozelandskog korpusa prodrli su u grad Kasino, ali južni dijelovi grada i sva značajnija topografska uzvišenja (Monte Kasino) iznad grada ostala su čvrsto u rukama njemačkih postrojbi. Još su se jednom razvile žestoke bitke i bojevi za svaki centimetar zemlje oko i u gradu Kasinu, ali 23. ožujka savezničke postrojbe ozbiljno načete gubitcima i umorom vojnika morale su stati i izvršiti još jedno preslaganje i odmoriti silnim borbama iscrpljene vojnike. Tako je i nakon drugog napada veći dio grada Kasina i najznačajniji položaji oko njega i dalje bio čvrsto u rukama njemačkih postrojbi.

ponedjeljak, 14.03.2005.

Ustroj američke pješačke divizije

Ustroj američke pješačke divizije tijekom II. Svjetskog rata koja se sastoji od borbenih postrojbi (tri pješačke pukovnije), postrojbi za paljbenu potporu (topnička brigada koja u svom sastavu ima tri topnička divizijuna 105 mm Howitzers i jedan topnički divizijun 155 mm Howitzers), postrojbi borbenog osiguranja (inženjerijska i sanitetska bojna), te postrojbi logističkog osiguranja.

Oznake pješačkih postrojbi kod Monte Kasina

Oznake na ovratniku košulja pripadnika 2. pješačke bojne iz sastava 351. pješačke pukovnije koji su se borili kod Monte Kasina.

Oznake pješačkih postrojbi kod Monte Kasina

Oznake na rukavima pripadnika 88. pješačke divizije i 351. pješačke pukovnije iz sastava 88. pješačke divizije kod Monte Kasina.

Oznake pješačkih postrojbi kod Monte Kasina

Oznake na rukavima pripadnika američke 36. pješačke divizije, 141. pješačke pukovnije (Infantry Regiment), koja je iz sastava 36. pješačke divizije i 34. pješačke divizije kod Monte Kasina.

subota, 12.03.2005.

Bitke na Gustav utvrđenoj crti

Prvi napad (17. siječanj do 18. veljača 1944. godina)

Cilj ovog napada bio je, na smjeru napada prema gradu Kasino, izmanevrirati obranu njemačkog 14. oklopnog korpusa čijih se 8 divizija brani na Zimskoj crti. Američka 5. armija sastava 2., 6. i francuski ekspedicijski korpus (8 pješačkih divizija, ali brojčano nadmoćnijih i superiornije naoružanih od njemačkih) poduzima niz obuhvatnih napada. Razvile su se izuzetno teške borbe i bojevi, a francuski ekspedicijski korpus sastava 2. marokanska i 3. alžirska pješačka divizija uspio je probiti njemačku Zimsku utvrđenu crtu, a potom i Gustav utvrđenu crtu (shema A4), ali je kod sela Terelle zaustavljen protunapadom njemačke 90. motorizirane divizije i 5. brdske divizije. Američka 34. pješačka divizija prodrla (shema A3) je nadomak grada Kasina, ali je protunapadom odbačena, američka 36. pješačka divizija pokušala je obuhvatiti Kasino (shema A2) s juga, ali je i ona odbačena zbog izuzetno snažnog njemačkog otpora. Postrojbe britanskih divizija iz sastava 10. britanskog korpusa pokušale su obuhvate s juga, ali ni njihovi uspjesi nisu bili značajniji. Britanske postrojbe ipak su nakon nasilnog prijelaza rijeke Gariglijano (shema A1) uspjele obraniti mostobrane na drugoj obali. Njemačke postrojbe održale su se na utvrđenoj Gustav crti. Saveznici su morali žurno probiti Gustav crtu kako bi brze savezničke postrojbe stigle do grada Ancia gdje se u međuvremenu iskrcao američki 6. korpus s namjerom da oslabi obranu njemačkih postrojbi na Gustav crti, pa je tek pristigli Novozelandski korpus sastava 3 pješačke divizije ubačen na smjer prema Kasinu ne bi li se tu probila Gustav utvrđena njemačka crta, ali ni tu nije došlo do savezničkog proboja i uspjeha.

shema A3

shema A2

Bitke na Gustav utvrđenoj crti

shema A1

petak, 11.03.2005.

otporna točka na Gustav crti

Bitke na Gustav utvrđenoj crti

Gustav utvrđena crta (Gustav – Stellung) – Bitke kod Kasina (Cassino) 1944. godine

Gustav utvrđena crta bila je duga gotovo 150 km, a njemačke su je postrojbe utvrdile tijekom ljeta i jeseni 1943. godine na najužem dijelu Apeninskog poluotoka, a protezala se tokom rijeke Garigliano – rijekom Rapido – planinski vrh Monte Greco – La Maiella – Penapiedimonte – tok rijeke Faro. Ispred ove utvrđene crte izgrađena je utvrđena crta kodnog naziva Zimska crta, a iza je bila utvrđena crta kodnog naziva Gotska crta. Ključne točke (položaji) nalazile su se oko grada Kasina. Gustavova crta bila je u potpunosti izgrađena u rovovskom sustavu čiji su glavni osloncu utvrđeni betonski blokhauzi i prijenosne oklopljene čelične kupole. Na svim ulazima u doline bili su izgrađeni brojni bunkeri od drveta i nabijene zemlje u poljskom tipu izgradnje, a svi bunkeri bili su ograđeni bodljikavom žicom koja je bila ojačana brojnim minskim poljima i skupinama mina. Sve zgrade od kamena preuređene su i podešene u bunkere, a svako, pa i najmanje naseljeno mjesto utvrđeno je u kružnom sustavu i predstavljalo je snažnu otpornu točku. Oko tako utvrđenih otpornih točaka opet su bila postavljena mnoga minska polja, mnogo mina iznenađenja i još brojne zapreke nastale rušenjem objekata cestovne infrastrukture. Dakle, svi su putovi, pa i pješačke staze minirani, a na rijekama su porušeni svi mostovi i svi cestovni propusti. Da bi se spriječilo spajanje savezničkih postrojbi koje su se iskrcale kod Anzia s postrojbama koje su izbile pred Kasino izvršeno je namjerno poplavljivanje zemljišta kod pontijskih baruština. Gustav crtu brani 12 njemačkih divizija, a napada je Saveznička 15. skupina armija (armijski zdrug) uz snažnu paljbenu i pješačku potporu 6. američkog korpusa. Tri puta su Savezničke postrojbe probijale Gustav crtu da bi je na kraju probile uz neviđenu topničku i zrakoplovnu potporu. Cijenu proboja Saveznici su platili jako, jako skupo, iz postroja je izbačeno (mrtvi, ranjeni i nestali) 118 979 vojnika, dočasnika i časnika. Bitke su bile doista krvave i do tada najteže na zapadno europskoj bojišnici II. Svjetskog rata.
Toliko za uvod, a bitke opišem uskoro.

Zrakoplovi u operaciji 'Market Garden'

WACO CG-4 A Glider – prijevozna zračna jedrilica






Temeljne taktičko tehničke značajke:
- nema motore, nema vlastiti pogon
- raspon krila: 18.95 m
- dužina: 14. 88 m
- visina: 3. 84 m
- težina prazne jedrilice: 1 814 kg
- težina max opterećene jedrilice: 3 645 kg
- max brzina: 290 km/h
- posada: 2 osobe
- putnici: 13 vojnika s opremom
- nema vlastito naoružanje

četvrtak, 10.03.2005.

Zrakoplovi u operaciji 'Market Garden'

Douglas A20 Havoc/Boston – zrakoplov bombarder







Temeljne taktičko tehničke značajke:
- godina proizvodnje: 1940. godina
- motor: 2 x 1 600 Wright R-2600-23
- raspon krila: 18.70 m
- dužina: 14.63 m
- visina: 5.36 m
- težina praznog zrakoplova: 7 706 kg
- težina max opterećenog zrakoplova: 10 941 kg
- max brzina: 532 km/h
- krstareća brzina: 412 km/h
- dolet: 1 740 km
- posada: 4 osobe
- naoružanje: 5x12.7mm strojnice, 1 816 kg bombi ili 2x 940 kg torpeda

srijeda, 09.03.2005.

Operacija 'Market Garden'

Završne borbe kod Arnhema

Tijekom perioda od 21. do 26. rujna 1944. godine glavni napori 2. britanske armije usmjereni su na pomoć 1. britanskoj zračno desantnoj diviziji kod grada Arnhema kao i na osiguranje prijelaza preko rijeke Rajne. No, sve je bilo uzaludno. Gardijska oklopna divizija nikako se nije mogla probiti preko Elsta do Arnhema, a poljska padobranska brigada (koja je ipak spuštena 2. rujna zapadno od Elsta) i 43. pješačka divizija probile su se do obale Rajne, ali je otpor njemačkih postrojbi bio izuzetno jak, pa ove postrojbe vode borbe za pokušaj prijelaza preko Rajne. Za to vrijeme njemačke su postrojbe potpuno odbacile postrojbe 1. zračne desantne divizije. Oko 300 poljskih padobranaca i 250 britanskih pješaka ipak su prešli rijeku Rajnu, ali te snage su bile nedostatne da bi se mogle probiti do sada već okružene 1. zračno desantne divizije. Postrojbe 1. zračno desantne divizije okružene su na vrlo skučenom prostoru (1 x 2 km) gdje su stalno bile izložene teškoj topničkoj paljbi i stalnim tenkovskim i pješačkim napadima doslovno sa svih strana. Kako se nikako nije moglo poslati pojačanje okruženoj 1. zračno desantnoj diviziji, noću s 25. / 26. rujna u jurišnim čamcima na prijateljsku (vlastitu) obalu prebačeno je jedva 2 163 vojnika iz sastava 1. zračno desantne divizije, 150 poljskih padobranaca i 75 britanskih pješaka koji su pokušali pomoći okruženoj diviziji. Ukupni gubici 1. zračno desantne divizije iznosili su 1 130 mrtvih i 6 450 zarobljenih pripadnika te divizije. Težak poraz koji je ova divizija pretrpjela, ne izvršivši temeljnu zadaću, može se slobodno pripisati savezničkoj nerealnoj prosudbi njemačkih postrojbi i njihovih borbenih mogućnosti. U međuvremenu 8. korpus izbio je na crtu Helmond – Gemert i lijevim krilom uspostavili vezu s postrojbama 30. korpusa kod Sint Anthonisa. Zapadno od ceste Eindhoven – Nijmegen nastavile su s prodorom snage 12. korpusa, ali one nisu uspjele zauzeti Best. Nakon napuštanja mostobrana kod Arnhema tijekom 27. do 30. rujna glavni napor 2. britanska armija ulaže na osiguranje mostobrana kod grada Nijmegena. Međutim, njemačke postrojbe i dalje su snažno napadale i to istodobno na mostobran i bokove snaga 2. britanske armije. U napadu sudjeluju slijedeće njemačke postrojbe: 1. njemačka padobranska armija, 15. pješačka armija, dijelovi 9. i 116. pješačke divizije, 9. i 10. SS oklopna divizija i 107. oklopne brigade, kao i druge borbene skupine koje su njemačke postrojbe ustrojile od dijelova običnih postrojbi, ali i SS postrojbi. Isto tako oko 600 njemačkih zrakoplova pokušalo je 27. rujna porušiti mostove u gradu Nijmegenu, a kada im to nije uspjelo, poslali su ronitelje specijalnih postrojbi koji su eksplozivom oštetili željeznički i cestovni most u gradu Nijmegenu. Samo zahvaljujući upornoj i stalnoj potpori savezničkog zrakoplovstva britanska 2. armija uspjela je odbiti sve njemačke protunapade i održati se na klinu prodora, koji će kasnije znatno olakšati napadne operacije kanadske i američke 1. armije. Ova bojišnica se definitivno stabilizirala 30. rujna, a Arnhemski desant bio je do tada najveći proveden na takav način. Od 17. do 26 rujna spušteno je 34 876 padobranaca 5 227 tona raznovrsnog ratnog materijala, 1 927 vozila i 568 topničkih oružja.

područje spuštanja 1. zračno desantne divizije

područje spuštanja 82. zračno desantne divizije

padobranci kod Arnhema

utorak, 08.03.2005.

Operacija 'Market Garden'

Saveznički padobranski desanti i borba za mostove

Prvi padobranski desantni valovi 82. američke zračno desantne divizije zauzeli su most na rijeci Messe kod grada Hrave, dva mosta na kanalu Messa – Waal i uzvišenje kod Groesbeeka, oko 6 km južno od grada Nijmegena, ali most u samom gradu nisu uspjeli zauzeti. Četiri mosta kod grada Veghela i most kod Sint Oedenrodea zauzela je američka 101. zračno desantna divizija, ali opet, ni ova divizija ne može se probiti do grada Eindhovena, jer su njemački inženjerci srušili most kod Sone. Britanska 2. armija istodobno je krenula u napad, nakon topničke priprave iz 400 topova i oko 100 zrakoplova bombardera. Postrojbe 30. korpusa započele su napad u 1435 sati, s gardijskom oklopnom divizijom na glavnom smjeru napora. No, okolno je zemljište bilo močvarno, pa su tenkovi napad provodili u koloni, a kako su nailazili na jak otpor do kraja dana napredovali su samo 10 km. Zamislite sada ovo: krilni korpusi 8. i 12. tek su se pripremali za napad koji će otpočeti tek nakon 24 sata. Pojačane drugim valom zračnog desanta drugog dana (D+1) zračno desantne postrojbe i dalje su vodile bitke i boj za proširenje koridora kojim trebaju napredovati kopnene snage 2. britanske armije. Tako britanska 1. zračno desantna divizija prema mostu u gradu Arnhemu upućuje očigledno premale snage (samo dvije bojne) koje ne mogu zauzeti most koji žilavo brane njemačke postrojbe, 82. zračno desantna divizija žilavo se brani, ali ne uspijeva zauzeti mostove u gradu Nijmegenu, 101. zračno desantna divizija uspijeva proširiti klin sve do prvih kuća grada Eindhovena i uspostavila vezu sa snagama gardijske oklopne divizije, ali ona je opet spora i drugog dana jedva da je pomaknula crtu za 10 km. Krilni korpusi (8. i 12.), ma zamislite samo, započeli su napad, ali se nisu pomaknuli uopće s polaznih crta. Drugog dana (D+2) zračno desantne divizije vode izuzetno teške bojeve i borbe odbijajući napad njemačkih postrojbi na mostobran kod grada Arnhema kao i na bokove koridora. Poradi lošeg vremena savezničko zrakoplovstvo ne može pružiti potporu zračno desantnim divizijama, na može se prebaciti poljska padobranska brigada zrakom u pomoć zračno desantnim divizijama koje su se počele nalaziti u sve težim položajima. Tako 1. zračno desantna divizija nikako ne uspijeva poslati pojačanje svojoj usamljenoj bojni koja se jedva drži kod mosta u gradu Arnhemu. Istodobno gardijska oklopna divizija pojačava napad, ali ne uspijeva zauzeti grad Nijmegen, a krilni korpusi (8. i 12.) napreduju svega oko 10 km. Trećeg dana (D+3) svi su napori uloženi da se pomogne postrojbama 1. zračno desantne divizije, ali sve i ostaje samo na pokušajima. Naime, vrijeme i dalje ne dopušta uporabu zrakoplovstva, pa se poljska padobranska brigada ne može prebaciti zrakoplovima u pomoć postrojbama 1. zračno desantne divizije koje pak se sada nalaze u već izuzetno teškoj situaciji. Gardijska oklopna divizija nikako da zauzme grad Nijmegen i tu gubi cijeli dan. Tek kada su dijelovi 594. padobranske pukovnije prešli rijeku Val i napali grad sa sjevera, oko 1845 snage gardijske oklopne divizije uspjele su zauzeti grad. No, njemačke oklopne snage razbile su usamljenu 2. padobransku bojnu na mostu kod Arnhema, a ostale snage 1. zračno desantne divizije potisnute su u šumu kod Ooesterbeeka. Njemačke napade na bokove koridora i dalje uspješno odbijaju postrojbe 82. i 101. zračno desantne divizije, a krilni korpusi (8. i 12.) nikako da se pomaknu s mjesta.

područje spuštanja 101. zračno desantne divizije

ponedjeljak, 07.03.2005.

Operacija 'Market Garden'

Zračne priprave Saveznika za 'Market Garden' i početak desanta

Zračne priprave Saveznika trajale su pet dana (od 11. do 16. rujna 1944. godine), a u njima sudjeluje cijelo bombardersko zrakoplovstvo (oko 4 700 teških i oko 6 000 srednjih bombardera. Izbačeno je više od 13 000 tona bombi na prometne mreže u Rajnskoj i Ruhrskoj oblasti. Od 16. rujna napad je usmjeren na zrakoplovna uzletišta s temeljnim ciljem uništiti njemačko zrakoplovstvo, a sutradan neposredno prije početka desanta 1 134 teška bombardera napala su položaje njemačkog protuzrakoplovnog topništva uzduž smjera kretanja zračnog desanta. Istodobno 212 zrakoplova podupire napad britanske 2. armije koji je krenuo kopnom. Od ukupno
4 600 savezničkih zrakoplova koji su bojno djelovali tog dana izgubljeno je samo 73 zrakoplova. Zračni desant krenuo je u 1 546 prijevoznih (transportnih) zrakoplova i 478 jedrilica, a pratilo ih je 1 240 lovačkih zrakoplova, a u njima su bile ukrcane postrojbe 1., 82. i 101. zračno desantnih divizija. Njemačko lovačko zrakoplovstvo pružalo je skoro nikakav otpor, ali njemačko protuzrakoplovno topništvo oborilo je 35 prijevoznih zrakoplova i 13 jedrilica. Putem je izgubljeno još 46 jedrilica. Spuštanje prvih padobranskih desantnih valova počinje u 1300 sati. Prva zračna divizija spustila je 1. padobransku brigadu i dio jedriličarske brigade u određena područja 8 do 13 km zapadno od Arnhema. Nakon uspješnog prizemljenja jedriličarska brigada organizirala je obranu, a 1. padobranska brigada s 3. padobranske bojne krenula je u smjeru grada Arnhema poradi zauzimanja mostova. Poradi jakog otpora SS postrojbi i dijelova 9. oklopne divizije, samo se 2. padobranska bojna uspješno probila do mostova, a druge dvije bojne zadržane su kod Ooesterbeeka. Do kraja dana britanska 1. divizija vodila je niz teških bojeva i borbi.

Operacija 'Market Garden'

raspored snaga 8. korpusa

nedjelja, 06.03.2005.

raspored snaga 30. korpusa

Operacija 'Market Garden'

Plan 'Market Garden'

Planom je zamišljeno da saveznička 1. zračno desantna armija (1. britanska zračno desantna divizija, 82. američka zračno desantna divizija, 101. američka zračno desantna divizija i poljska padobranska brigada) pod zapovjedništvom generala Alberta Browninga provede desant 17. rujna 1944. s ciljem zauzimanja mostova na rijekama i kanalima uzduž glavne osi napada savezničke 2. britanske armije (8., 12. i 30. korpus) Eindhoven – Grave – Nijmegen – Arnhem, kojom zapovijeda general Demsy i koja ima zadaću izbiti što prije u područje sjeverno od rijeke Rajne. Zračno desantne postrojbe trebale su se spustiti na slijedeća područja: 1. britanska zračno desantna divizija i poljska padobranska brigada oko grada Arnhema, 82. američka zračno desantna divizija oko grada Nijmegena, a američka 101. zračno desantna divizija na području od grada Grave do grada Eindhovena. Kroz koridor zračno desantnih divizija trebala je nastupati 2. britanska armija s 30. korpusom (irska gardijska oklopna divizija, 43. i 50. pješačka divizija, te 8. oklopna brigada) na glavnom smjeru napora, s 8. korpusom (11. oklopna divizija, 3. pješačka divizija i belgijska pješačka brigada) nastupat će na pomoćnom smjeru napora, na desnom krilu 2. britanske armije i 12. korpus (7. oklopna divizija, 15 i 53. pješačka divizija) nastupat će na pomoćnom smjeru napora, na lijevom krilu 2. britanske armije. Ovako raspoređena 2. britanska armija trebala je izbiti u područje Ijssel mora do rijeke Ijssel, a zatim zaokrenuti bojišnicu na istok, te započeti s pripravama za nastupanje do crte Hamm – Münster – Osnabrück – Rajna, a težište napora prešlo bi na lijevo krilo kako bi se obuhvatila oblast Ruhra sa sjevera.
Na drugoj strani, nasuprot 2. britanskoj armiji stajala je novoustrojena njemačka 1. padobranska armija pod zapovijedanjem generala Kurta Studenta koja je od 10. do 17. rujna 1944. ojačana sa sedam slabijih pješačkih divizija (719., 85., 59., divizija Walter, 7., 176 i 275. pješačka divizija) imala je temeljnu zadaću organizirati zadržavajuću obranu na mnogobrojnim nizozemskim kanalima i rijekama, te tako stvoriti uvjete za prelazak u protunapad njemačkih 2. SS oklopnog korpusa (9. i 10. SS oklopna divizija) razmještenih u oblasti Arnhem – Deventer - Apeldoorw i snaga Feldkora (84. i 406 pješačke divizije) razmještenih na rijeci Messe od Reichswalda do Venloa.

Operacija 'Market Garden'

raspored snaga 12. korpusa

subota, 05.03.2005.

Operacija 'Market Garden'

Operacija 'Market Garden' – hrabro su se borili, ali uzalud

''Teško bi se, u prošlosti, našlo više tako slavnih podviga kao što je bio ep Arnhema, a bit će teško i u budućnosti nešto što bi bilo hrabrije.''

Tako je pohvalio feldmaršal Montgomery vojnike koji su sudjelovali u nečemu što je trebalo biti veličanstven saveznički primjer u kombiniranim zračnim napadima s napadima koji su se provodili na zemlji. Međutim, sve se preokrenulo i pretvorilo u nedopustive primjere taktičkih promašaja, nepostojanje komunikacija između snaga u zraku i na zemlji i totalni podbačaj obavještajne službe.
Zadaća, savezničke 1. padobranske armije, točnije njezine 1. padobranske divizije, poljske padobranske brigade, 82. padobranske divizije, 101. padobranske divizije, 52. zračno desantne divizije, 38. i 46. skupine RAF, te 9. američkog zapovjedništva za prevoženje, bila je kombiniranim djelovanjem s kopnenim snagama zauzeti Arnhem, Eindhoven, Grave, Nijmegen, te sačuvati mostove preko rijeka Rajne i Waal. Snage kopnenih postrojbi činili su 8., 12. i 30. korpus s temeljnom zadaćom spojiti se sa snagama padobranskih divizija nakon uspješne provedbe zračnog desanta.
Nijemci su polovicom rujna 1944. godine zaustavili snage Saveznika na utvrđenoj Sigfriedovoj crti. Neorganizirane i jako izdužene komunikacije za opskrbu savezničkih snaga izazivaju velike poteškoće u normalnoj opskrbi streljivom i pogonskim gorivom. U takvim uvjetima Savezničko Vrhovno zapovjedništvo odlučuje 10. listopada 1944. da napad produži samo britanska 2. armija bojnim djelovanjima kroz Nizozemsku, a zračnu potporu pružat će joj američka 1. zračno desantna armija, dok će joj bokove osiguravati američka i kanadska 1. armija.

petak, 04.03.2005.

Operacija Merkur

Istodobno s početkom borbi na otoku, dolazi i do okršaja na moru. Njemačko zrakoplovstvo 21. svibnja potopilo je britanski razarač Juno. Noću 21./22. svibnja britanska skupina od 3 krstarice i 4 razarača naletjela je na njemački konvoj koji je prevozio njemačke postrojbe prema Kreti, pa ga je nakon kraćeg vremena potpuno potopila. Drugi, sličan prvome konvoju, otkriven je ujutro 22. svibnja, ali se ovaj uspio razvući i spasiti od potapanja, no postrojbe nisu stigle na Kretu. Istoga dana njemačko zrakoplovstvo potopilo je britanske krstarice Cloucester i Fiji, te razarač Greyhound, a krstarice Naiad i Carlisle, te bojni brod Warspite u borbama s njemačkim zrakoplovima znatno su oštećeni. Bojeći se daljnih gubitaka britanska se flota povlači iz voda oko Krete, pa tijekom povlačenja gubi još dva razarača Kelly i Kashmir, ali se po zapovijedi ponovno vraća u borbu i vode oko Krete. U daljnjim borbama teško su oštećeni nosač zrakoplova Formidable, bojni brod Barham i razarač Nubian. Iako je britanska mornarica u bitkama oko Krete trpjela gubitke stoički je uzvraćala i niti jedan njemački vojnik ili dio opreme morskim putem nije stiglo na otok Kretu.

Njemački padobranci jako su skupo platili pobjedu na otoku Kreti. Nijemci ukupno imaju 4000 mrtvih i 2400 ranjenih vojnika, dočasnika i časnika, izgubljeno je 170 velikih zrakoplova prevožnjaka tipa Junkers 52 i 40 lovačkih zrakoplova. Posebno su teški gubici u Let 1, a pogotovo kod zapovjednog kadra. Naime, Nijemci su tu izgubili više visokih časnika zbog čega je Hitler pobjesnio i do kraja rata zabranio provedbu bilo kakve velike padobranske operacije. Međutim, bilo kako da bilo, njemački padobranci u borbi su se doista iskazali i borili su se časno i pošteno. Zato što je netko napravio papirnati promašaj (e, ovo Athumanunha izbaci potpuno iz ravnoteže) padobranci su dobili zimske teške odore koje su bile namijenjene za provedbu operacija u Norveškoj. Njemački padobranci bili su bez teškog naoružanja koje je opet zbog nekog glavonje izbačeno daleko od njih. No, ipak operacija na Kreti pokazala je da nikakva smionost tih hrabrih ljudi koji se bore ne može biti jamstvo za uspjeh. Da Saveznički časnici nisu propustili provesti protuudare i da se kod Malemea nisu spustila svježa pojačanja Studentovi padobranci bili bi poraženi. Nešto slično nekoliko godina kasnije, a Athumanunh će i to napisati, dogodilo se Savezničkim padobrancima kod Arnhema u operaciji kodnog imena 'Market Garden'.

četvrtak, 03.03.2005.

Operacija Merkur

Napad na otok Kretu započeo je 20. svibnja 1941. u 0700 sati spuštanjem njemačkih padobranaca i zračnih jedrilica. Njemačka obavještajna služba uveliko je podcijenila bojni moral Saveznika na otoku, pa su padobranci spušteni u sama središta razmještaja Savezničkih postrojbi koje pak odmah stanu pružati žilav i izuzetno jak otpor. Tako su njemački padobranci kod kote 107. naletjeli na za borbu raspoložene Novozelanđane. Njemački su padobranci 1. padobranske bojne u tim okršajima pretrpjeli teške gubitke (50 posto je vojnika izbačeno iz postroja). Tako je i 3. padobranska bojna njemačkih padobranaca istočno od grada Maleme naletjela na Novozelanđane i opet pretrpjela teške gubitke. Južno i zapadno od grada Maleme 2. padobranska i 4. padobranska bojna spustile su se gotovo bez problema. Kod Canee njemački su padobranci naletjeli na Velške pukovnije i Northumberlandske husare koji su se borili poput lavova, pa se njemački padobranci nikako ne mogu prikupiti i kohezivno djelovati već trpe teške gubitke. Tako je Let 1 naletio na izuzetno jak otpor i pretrpio teške gubitke jer iako slabo opremljeni Saveznički su vojnici (ima tu i grčkih vojnika) ipak pokazali da su respektabilna snaga na koju je ipak trebalo računati, a ne podcijeniti je. Nakon Leta 1 poletio je Let 2 i odmah uletio u još teže probleme. Njemačke padobrance kod Herakliona dočekali su pripadnici Black Watcha. Dvije trećine njemačkih padobranaca pogođeno je još u zraku, a trećina koja se prizemljila do zadnjeg je uništena na tlu. Snage njemačkih padobranaca koje su se uspješno prizemljile trpjele su tešku vatru i paljbu na tlu. Tako je 2. bojna padobranske pukovnije u okolici grada Retima naletjela na grčke i australske vojnike koji su pružali neočekivani i snažan otpor. Do večeri general Student u svom stožeru u Ateni shvatio je da su stvari loše krenule, ali Saveznički zapovjednici upravo su donijeli odluku koja će njemački siguran poraz pretvoriti u pobjedu. Budući da su mu veze u stalnom prekidu general Freyberg nema situaciju na bojištu, pa su odluke na nižim zapovjednicima. Nikakvi protuudari Savezničkih postrojbi nisu poduzimani, pa čak se povlače i postrojbe koje su zabilježile početne uspjehe, to sve dobro uočavaju njemački niži zapovjednici, pa ujutro padobranci navaljuju u smjeru grada Canea i stvaraju uvjete za spuštanje snaga 5. planinske divizije kod grada Maleme. Nakon tri dana njemački planinci i padobranci počeli su okruživati savezničke postrojbe, pa je general Freyberg prisiljen izdati zapovijed za izvlačenje, povlačenje i evakuaciju svih snaga s otoka Krete.

srijeda, 02.03.2005.

Operacija Merkur

Saveznicima je otok Kreta čvrsti oslonac za udare po rumunjskim naftnim poljima, odskočna daska za poluotok Balkan, jako pomorsko uporište s kojeg se lako može nadzirati istočni dio Sredozemnog mora. Zbog svega toga uređena su zrakoplovna uzletišta kod Hanie, Retima i Herakliona, te pomoćna pomorska baza u zaljevu Suda. Međutim iako znaju za izuzetan strategijski značaj otoka Krete, Britanci propuštaju i ne ulažu dostatan napor za uređenje i pravodobnu pripremu obrane otoka. Najveći razlog je tomu što im nedostaju prijeko potrebite postrojbe i ratna oprema, ali i loš zapovjedni kadar (tijekom 6 mjeseci izmijenilo se 6 zapovjednika). Snage koje su branile Kretu bile su ustrojene u tri pješačke bojne, nekoliko protuzrakoplovnih bitnica i nešto malo obalskih bitnica. Sveukupno negdje oko 3500 vojnika. Osim uređenja uzletišta i pomorske baze, nikakvi drugi fortifikacijski i inženjerijski radovi nisu bili poduzeti, a bili su itekako potrebiti. Nakon pada Grčke, postrojbe Britanskog ekspedicijskog korpusa (oko 30 000 vojnika) povlače se i izvlače na Kretu, a s njima se izvuklo i oko 11 000 grčkih vojnika koji su slabo naoružani, loše uvježbani i pripremljeni za borbu, te gotovo nikako opremljeni i shrvani moralnim gubitkom domovine Grčke. Snage Britanskog ekspedicijskog korpusa ne raspolažu teškim naoružanjem, a imaju samo 9 tenkova i oko 30 oklopnih prevožnjaka. Britancima postaje kristalno jasno da nakon Grčke na red dolazi otok Kreta. Obrana otoka povjerena je britanskom generalu Bernardu Freybergu koji obranu organizira u četiri sektora. Sektor Maleme brane snage jakosti 10 492 vojnika i dvije protuzrakoplovne bitnice. Sektor Retimo brane snage jakosti 6730 vojnika, sektor Herakliona brani 8024 vojnika, obalska bitnica i dvije protuzrakoplovne bitnice. U sektoru zaljeva Suda rasporedilo se 13 962 vojnika, protuzrakoplovna bitnica i brigada obalskog topništva. Pričuva su dvije bojne u sektoru Maleme i jedna bojna u sektoru zaljeva Suda, a to je samo 2221 vojnik. Obranu Krete s mora organiziraju pomorske snage pod zapovjedništvom britanskog admirala E. Kaningema. Te su snage podijeljene u tri odreda a broje ukupno 9 krstarica i 10 razarača, a brzo im u pomoć mogu stići i bojni sastav (dva bojna broda i osam razarača) koji krstari nešto zapadnije od Krete. U luci grada Aleksandrije nalazi se flotna pričuva britanske Sredozemne flote (dva bojna broda i nosač zrakoplova koji je u borbama za Grčku izgubio gotovo sve zrakoplove), te nekoliko manjih bojnih brodova. Na Kreti je svega 36 ratnih zrakoplova koji svakodnevno imaju poteškoća tijekom održavanja (česti su kvarovi i svih 36 nikad ne može poletjeti istodobno). Njemačka je Luftwaffe izuzetno snažna u zraku, pa svi bojni brodovi operiraju samo pod zaštitom noći, a sve ovo kasnije odrazit će se na snagu obrane otoka Krete.

utorak, 01.03.2005.

Operacija Merkur

Operacija Merkur – zračni desant na Kretu

Temeljnu zamisao za zauzimanje otoka Krete Hitleru je predstavio general Student. Plan zauzimanja strateški značajnog optoka Krete predviđao je uporabu njemačkog 11. zrakoplovnog krila (korpus) koje je činila njemačka 7. zrakoplovna divizija koja pak u svom ustroju ima devet zrakoplovnih bojni. Plan i priprave za provedbu zračnog desanta i zauzeće otoka Krete nosio je kodno ime Merkur. Iako Hitler tim planom nije bio baš oduševljen, na uvjeravanja i insistiranje generala Studenta, on ipak pristaje i odobrava plan Merkur. Zrakoplovni desant na otok Kretu u svibnju 1941. godine tipičan je primjer bojnih kvaliteta koje iskazuju male skupine lako opremljenih pripadnika zračnodesantnih postrojbi kada se one nađu, oči u oči, nasuprot teško naoružanom i izuzetno dobro ukopanom protivniku. Vatrenu i paljbenu potporu zračnodesantnim snagama, sukladno planu Merkur, pružale su njemačke postrojbe 5. planinske divizije kojima je zapovijedao general lajtnant Ringel. General Student očekivao je da će planinci dobro doći padobrancima jer su planinske postrojbe uvježbane i opremljene za borbu koja se vodi po teškom i neravnom terenu kakva je Kreta. Za prebacivanje zrakom svih ovih postrojbi njemačko je zapovjedništvo odobrilo uporabu 500 prijevoznih zrakoplova tipa Junkers 52 i 80 zračnih jedrilica tipa DFS 230. Zračnu potporu pružit će znatan broj zrakoplova lovaca i bombardera iz sastava Luftwaffe. Prvotna zamisao bila je da napad provede 8000 padobranaca u dva naleta (Let 1 i Let 2). Postrojbe u Let 1 kodno su nazvane 'Zapadna skupina' i glavni im je cilj zrakoplovno uzletište u gradu Maleme. Bojnu potporu ovoj skupini pružaju jedna protuzrakoplovna bojne i jedna inženjerijska bojna, te dvije satnije jurišnih padobranaca, a glavni su im ciljevi prostori oko Canee i zaljev Suda. Let 2 činile su dvije padobranske bojne koje su se trebale spustiti kod Retima, a kodno su nazvane 'Istočna skupina' s glavnim ciljem uzletište grada Herakliona, gdje su se kasnije trebale spustiti postrojbe 5. planinske divizije.

<	ožujak, 2005					>
P	U	S	Č	P	S	N
	1	2	3	4	5	6
7	8	9	10	11	12	13
14	15	16	17	18	19	20
21	22	23	24	25	26	27
28	29	30	31

Opis bloga

Sheme i skice raznih bitaka u povijesti, ustroji falangi, bojnih redova i postrojbi kroz povijest. Osobno promišljanje o grboslovlju i stjegoslovlju, o bojama i njihovim uporabama tijekom povijesti razvoja vojne vještine i vojski. Mimikrija i kamuflaža kao predmet za istraživanje i promišljanje kroz vrijeme ...

O vojnicima, dočasnicima i časnicima

Bili smo vojnici i mladi ...



... možete nam uzeti naše živote, ali ne možete nam uzeti slobodu i naša uvjerenja!

Nije rat kriv što je rat ... netko je izazvao rat!

O ratovima

Ratove započinju starci koji se o nečemu nisu mogli dogovoriti, vode ih mladi ljudi koji se nikada vidjeli nisu... a kad ti mladi ljudi izginu, opet starci sjednu i dogovore se o miru...

Nitko tko vidio nije zastrašujuću divotu bitke, dok se zastrašujućom bukom k zemlji ruši ratnik u izljevu znoja i krvi, suditi ratniku i pričati o bitkama ne može i ne smije ...

Kada opet jednom ratna baklja dođe u neke druge ruke, nekim drugim ljudima, nekim drugim naraštajima … Neka se oni tada sjete veličanstvenih ratnika i vojnika koji su sada mrtvi i neka oni tada poslušaju poruku tih ratnika i vojnika što hrabro su pali, u tim bitkama divnim i fantastičnim, boreći se plemenito za ideale velike.

Da, oni su sada zauvijek zaštićeni grudom zemlje rodne, prekriveni mahovinom i više ne osjećaju ni mržnju, ni ogorčenja … već svojim svijetlim primjerom spokojnim i dalekim, dalekim poput Zvijezda najdaljih što još uvijek neumorno trepere, upućuju svima nama poruku vječne im Domovine: Mir, Milost, Milosrđe …

Kada jednom opet utihnu kobni vjetrovi rata i ratne rane zacijele, kada mržnja ratna odumre i kada zavlada ljubav i blagostanje. Kada se vrate mutne i bolne uspomene na ine bitke što vodili su ih hrabri ratnici, a koji sada mirno počivaju izmireni međusobno – tada recite mladim naraštajima što dolaze! Pričajte im o tim danima, pričajte im o tim ljudima koji su se odrekli svega: ljubavi, doma i imetka, očeva, majki, žena, djevojaka, braće, sestara i djece, pričajte im o tim ratnicima što hrabro su prešli rijeke, planine i doline i hrabro krenuli u bitke koje su sada već povijest i neka se one više nikada ne ponove …

Rat je zbroj besmislenih postupaka koji se shvaćaju i hvale tek onda ako se pobjedi, a osuđuju se kao pogrešni uvijek ako se izgubi.

Athumanunhova promišljanja

Zašto budale galame - zato što mudri šute!

… o hladnoći, tami i zlu

Ako Athumanunha pitate postoji li hladnoća on će Vam odgovoriti NE! Hladnoća ne postoji, jer hladnoća je samo odsutnost topline. Ako pak pitate Ahumanunha postoji li tama, on će Vam opetovati NE! Tama ne postoji, jer tama je odsutnost svijetla.

Ako pak pitate Athumanunha postoji li zlo … odgovor znate! NE! Zlo ne postoji, jer zlo je samo odsutnost dobroga …


Neka četir' satnika iznesu Hamleta kao ratnika!
Jer on bi, pokazao se, zbilja, pravi kralj,
Da osta u životu. Nek vojnička svirka i obredi
ratni za njega glasno progovore sad!
Nosite tijelo! Ovaj prizor tužan za bojište
lijep je, al' ovdje je ružan.
Haj'te zapovijedite vojnicima paljbu!