Saveznicima je otok Kreta čvrsti oslonac za udare po rumunjskim naftnim poljima, odskočna daska za poluotok Balkan, jako pomorsko uporište s kojeg se lako može nadzirati istočni dio Sredozemnog mora. Zbog svega toga uređena su zrakoplovna uzletišta kod Hanie, Retima i Herakliona, te pomoćna pomorska baza u zaljevu Suda. Međutim iako znaju za izuzetan strategijski značaj otoka Krete, Britanci propuštaju i ne ulažu dostatan napor za uređenje i pravodobnu pripremu obrane otoka. Najveći razlog je tomu što im nedostaju prijeko potrebite postrojbe i ratna oprema, ali i loš zapovjedni kadar (tijekom 6 mjeseci izmijenilo se 6 zapovjednika). Snage koje su branile Kretu bile su ustrojene u tri pješačke bojne, nekoliko protuzrakoplovnih bitnica i nešto malo obalskih bitnica. Sveukupno negdje oko 3500 vojnika. Osim uređenja uzletišta i pomorske baze, nikakvi drugi fortifikacijski i inženjerijski radovi nisu bili poduzeti, a bili su itekako potrebiti. Nakon pada Grčke, postrojbe Britanskog ekspedicijskog korpusa (oko 30 000 vojnika) povlače se i izvlače na Kretu, a s njima se izvuklo i oko 11 000 grčkih vojnika koji su slabo naoružani, loše uvježbani i pripremljeni za borbu, te gotovo nikako opremljeni i shrvani moralnim gubitkom domovine Grčke. Snage Britanskog ekspedicijskog korpusa ne raspolažu teškim naoružanjem, a imaju samo 9 tenkova i oko 30 oklopnih prevožnjaka. Britancima postaje kristalno jasno da nakon Grčke na red dolazi otok Kreta. Obrana otoka povjerena je britanskom generalu Bernardu Freybergu koji obranu organizira u četiri sektora. Sektor Maleme brane snage jakosti 10 492 vojnika i dvije protuzrakoplovne bitnice. Sektor Retimo brane snage jakosti 6730 vojnika, sektor Herakliona brani 8024 vojnika, obalska bitnica i dvije protuzrakoplovne bitnice. U sektoru zaljeva Suda rasporedilo se 13 962 vojnika, protuzrakoplovna bitnica i brigada obalskog topništva. Pričuva su dvije bojne u sektoru Maleme i jedna bojna u sektoru zaljeva Suda, a to je samo 2221 vojnik. Obranu Krete s mora organiziraju pomorske snage pod zapovjedništvom britanskog admirala E. Kaningema. Te su snage podijeljene u tri odreda a broje ukupno 9 krstarica i 10 razarača, a brzo im u pomoć mogu stići i bojni sastav (dva bojna broda i osam razarača) koji krstari nešto zapadnije od Krete. U luci grada Aleksandrije nalazi se flotna pričuva britanske Sredozemne flote (dva bojna broda i nosač zrakoplova koji je u borbama za Grčku izgubio gotovo sve zrakoplove), te nekoliko manjih bojnih brodova. Na Kreti je svega 36 ratnih zrakoplova koji svakodnevno imaju poteškoća tijekom održavanja (česti su kvarovi i svih 36 nikad ne može poletjeti istodobno). Njemačka je Luftwaffe izuzetno snažna u zraku, pa svi bojni brodovi operiraju samo pod zaštitom noći, a sve ovo kasnije odrazit će se na snagu obrane otoka Krete.
Post je objavljen 02.03.2005. u 21:05 sati.