Bitke kroz povijest https://blog.dnevnik.hr/asboinu

subota, 26.03.2005.

Bitka kod Hohkircha

Sedmogodišnji rat – Bitka kod Hochkircha

U hladno jesensko jutro tog davnog 14. listopada 1758. godine Gospodnje, kroz gustu maglu iznenada su na snene i pospane pruske predstražarnice kod sela Hochkircha sa svih strana nahrupili pravi rojevi austrijskih grenadira i graničara Hrvata iz sastava Varaždinske i Križevačke bojne. Uskoro se razvila konfuzna i krvava bitka u kojoj je Pruska vojska kralja Friedricha II. poražena, ali taj poraz Austrijska vojska nije iskoristila zbog pretjerane neodlučnosti njezinog zapovjednika feldmaršala Leopolda Dauna.
Čim je potkraj kolovoza 1758. godine odbio rusku invaziju Brandenburga, Friedrich II. žurno se vraća u Sasku, gdje je do tada njegov brat princ Heinrich uspješno zadržavao i sprječavao austrijskog feldmaršala Dauna da zaposjedne grad Dresden. To uspješno zadržavanje Austrijske vojske zapravo omogućava sam vrhovni zapovjednik austrijskih snaga svojom pretjeranom obazrivošću i nepotrebnim gubljenjem vremena u bezuspješnom pokušaju sjedinjenja austrijskih snaga s ponovno skupljenom vojskom Njemačkog carstva kojom zapovijeda princ von Zweibrücken. Naime, bez te 'z brda z dola' skupljene slabe njemačke vojske, feldmaršal Daun ima 77 000 vojnika koji su bili dostatni za uništenje male Heinrichove vojske. Kako je Friedrich II. shvatio da je stanje bolje od očekivanog, on odluči produžiti u Šlesku s namjerom da protjera austrijske postrojbe koje pustoše tu bogatu pokrajinu. No, prvo treba izmamiti Austrijsku vojsku na otvoreno, jer tadašnji položaji nikako ne odgovaraju Prusima. Kad su ugroženi i napadnuti putovi opskrbe Austrijske vojske, feldmaršal Daun 5. / 6. listopada zapovijeda podizanje tabora i zauzimanje novih položaja kod Kittlitza, gdje njegove postrojbe stižu 7. listopada. Kad se tu pojavio Friedrich II. sa svojom vojskom od 27 000 vojnika, opet je shvatio da mu ni ti položaji ne odgovaraju, jer Austrijanci su kao u tvrđavi. Naime, austrijske su se postrojbe čvrsto ušančile između Nostitza i Jauernicka, a brojne graničarske pukovnije iz Hrvatske zaposjele su sela ispred opkopa u kojima su grenadirske postrojbe Austrijske vojske. Raspored je slijedeći: Četiri austrijske grenadirske bojne utvrđene su u Glossenu, osam grenadirskih bojni i moćna topnička bitnica ukopane su na brdu Stromberg, a u podnožju tog brda nalazi se još dvanaest grenadirskih bojni i brojno konjaništvo s očitom namjerom čuvanja desnog boka i zaleđa Austrijske vojske prema sjeveru. Jedna austrijska grenadirska bojna i dvije pješačke pukovnije štite svojim rasporedom isturenu tešku topničku bitnicu ispred lijevog krila u selu Sornzig. Pričuva Austrijske vojske pod zapovjedništvom je princa von Baden-Durlacha i nalazi se nešto iza položaja kod Reichenbacha, a blizu je i kor generala Laudohna. Sve ovo Friedricha II. baca u očaj i nedoumicu. Njegova je vojska, pa čak ako mu u pomoć stigne i kor generala Retzowa s 10 000 vojnika, preslaba za bilo kakav napad.

Opis bloga

Sheme i skice raznih bitaka u povijesti, ustroji falangi, bojnih redova i postrojbi kroz povijest. Osobno promišljanje o grboslovlju i stjegoslovlju, o bojama i njihovim uporabama tijekom povijesti razvoja vojne vještine i vojski. Mimikrija i kamuflaža kao predmet za istraživanje i promišljanje kroz vrijeme ...

O vojnicima, dočasnicima i časnicima

Bili smo vojnici i mladi ...



... možete nam uzeti naše živote, ali ne možete nam uzeti slobodu i naša uvjerenja!

Nije rat kriv što je rat ... netko je izazvao rat!

O ratovima

Ratove započinju starci koji se o nečemu nisu mogli dogovoriti, vode ih mladi ljudi koji se nikada vidjeli nisu... a kad ti mladi ljudi izginu, opet starci sjednu i dogovore se o miru...

Nitko tko vidio nije zastrašujuću divotu bitke, dok se zastrašujućom bukom k zemlji ruši ratnik u izljevu znoja i krvi, suditi ratniku i pričati o bitkama ne može i ne smije ...

Kada opet jednom ratna baklja dođe u neke druge ruke, nekim drugim ljudima, nekim drugim naraštajima … Neka se oni tada sjete veličanstvenih ratnika i vojnika koji su sada mrtvi i neka oni tada poslušaju poruku tih ratnika i vojnika što hrabro su pali, u tim bitkama divnim i fantastičnim, boreći se plemenito za ideale velike.

Da, oni su sada zauvijek zaštićeni grudom zemlje rodne, prekriveni mahovinom i više ne osjećaju ni mržnju, ni ogorčenja … već svojim svijetlim primjerom spokojnim i dalekim, dalekim poput Zvijezda najdaljih što još uvijek neumorno trepere, upućuju svima nama poruku vječne im Domovine: Mir, Milost, Milosrđe …

Kada jednom opet utihnu kobni vjetrovi rata i ratne rane zacijele, kada mržnja ratna odumre i kada zavlada ljubav i blagostanje. Kada se vrate mutne i bolne uspomene na ine bitke što vodili su ih hrabri ratnici, a koji sada mirno počivaju izmireni međusobno – tada recite mladim naraštajima što dolaze! Pričajte im o tim danima, pričajte im o tim ljudima koji su se odrekli svega: ljubavi, doma i imetka, očeva, majki, žena, djevojaka, braće, sestara i djece, pričajte im o tim ratnicima što hrabro su prešli rijeke, planine i doline i hrabro krenuli u bitke koje su sada već povijest i neka se one više nikada ne ponove …

Rat je zbroj besmislenih postupaka koji se shvaćaju i hvale tek onda ako se pobjedi, a osuđuju se kao pogrešni uvijek ako se izgubi.

Athumanunhova promišljanja

Zašto budale galame - zato što mudri šute!

… o hladnoći, tami i zlu

Ako Athumanunha pitate postoji li hladnoća on će Vam odgovoriti NE! Hladnoća ne postoji, jer hladnoća je samo odsutnost topline. Ako pak pitate Ahumanunha postoji li tama, on će Vam opetovati NE! Tama ne postoji, jer tama je odsutnost svijetla.

Ako pak pitate Athumanunha postoji li zlo … odgovor znate! NE! Zlo ne postoji, jer zlo je samo odsutnost dobroga …


Neka četir' satnika iznesu Hamleta kao ratnika!
Jer on bi, pokazao se, zbilja, pravi kralj,
Da osta u životu. Nek vojnička svirka i obredi
ratni za njega glasno progovore sad!
Nosite tijelo! Ovaj prizor tužan za bojište
lijep je, al' ovdje je ružan.
Haj'te zapovijedite vojnicima paljbu!