Friedrichu II. bilo je sasvim jasno da odstupanje ne bi riješilo temeljni problem. Na samo šezdesetak kilometara od Dresdena feldmaršal Daun i njegova vojska i dalje bi bili prijetnja i latentna opasnost. Stoga Friedrich II. odlučuje ostati na mjestu i pričekati daljnji tijek i razvoj situacije. Svoju je vojsku utaborio na sličan način kako su to učinili i Austrijanci, razvivši je prema austrijskim postrojbama na slijedeći način: Stožerne točke Pruske vojske čine bitnica od 17 teških topova ukopana sjeverno od sela Hochkircha, te opkopi južno od Hochkircha koji štite desni bok cijele Pruske vojske. Južno od sela Rodewitz nalazi se druga teška bitnica od 22 topa čija je temeljna zadaća zaštita tjesnaca ispred istoimenog sela. Između tih dviju bitnica razvijena je središnjica Pruske vojske s osloncem na potok ispred samih prednjih položaja. Jedna manja skupina postrojbi isturena je ispred potoka da bi zatvorila cestu od sela Lautschake i držala vezu s Retzowljevim postrojbama. Stožer Friedricha II. nalazi se iza sela Rodewitza. Generali su odmah upozorili kralja Friedricha II. da je ovaj položaj izuzetno loš, ali je on odbijao povjerovati u mogućnost da će biti napadnut od strane kolebljivog Dauna. Kad je feldmaršal Keith glasno primijetio: 'Ako nas sada Austrijanci ne napadnu sve ih treba povješati.' Na tu opasku Friedrich II. samo je dodao: 'Nadajmo se da se više boje nas nego vješala.' No, na austrijskoj strani generali pak su odmah uočili slabost Pruske vojske i svim su se silama trudili nagovoriti zapovjednika da je sve idealno za provedbu napada. Na njihovu sreću pretjerano oprezan i obazriv feldmaršal Daun je na kraju popustio i odobrio napad. Austrijski general Lacy iznio je plan svom zapovjedniku Daunu: Glavni objekt napada bit će bok Pruske vojske kod Hochkircha na koji treba napasti glavnina Austrijske vojske, vođena osobno Daunom i razvijena u tri napadačke kolone. Lijevu napadačku kolonu činile bi 4 pješačke bojne i 36 konjaničkih eskadrona pod zapovjedništvom generala O'Donella, središnju napadačku kolonu činile bi 4 grenadirske bojne i 12 pješačkih bojni pod zapovjedništvom generala Sincerea, a desnu napadačku kolonu činile bi4 grenadirske bojne i 14 pješačkih bojni pod zapovjedništvom generala Forgatscha. O'Donellova kolona treba držati dodir i vezu s korom generala Laudohna koji treba s dvije Varaždinske-križevačko-gradiščanske bojne i 15 husarskih eskadrona, potpomognutih s još 5 pješačkih bojni, 26 konjaničkih eskadrona i još oko 6000 graničara iz Hrvatske, zajednički upasti u pruski tabor. Deset eskadrona i 600 pješaka treba zaposjesti položaje oko sela Plötzena i pod zapovjedništvom generala Wiesa osigurati desni bok Daunovim napadačkim kolonama. General Colloredo, s osam pješačkih bojni i pet kirasirskih eskadrona, treba na sebe vezati središnjicu Pruske vojske. Na desnom krilu bojnog razvoja Austrijske vojske pod zapovjedništvom vojvode od Arenberga s 13 pješačkih bojni i 10 pješačkih bojni i 32 eskadrona pod zapovjedništvom generala Buccova trebalo je napasti lijevo krilo Pruske vojske, ali u trenutku kada će Prusko desno krilo biti potučeno.
Post je objavljen 27.03.2005. u 19:55 sati.