Sve je ovako isplanirano bilo i urađeno, poduzete su sve mjere za prikrivanje napada ostavljajući kod Prusa dojam da se ništa značajno ne zbiva. Graničarske postrojbe iz Hrvatske danonoćno su slijetale pruske položaje i ta 'pandurada', kako su je nazivali Prusi, nakon nekog je vremena od njih prihvaćena kao normalna. Predstražarnice su cijele noći pjevale i dovikivale se, vojnici su u šumi rušili drveće za opkope i stalno se dozivali, u taborima je cijele noći održavana vatra i čula se vojnička pjesma. Onda tog tmurnog i maglovitog jutra 14. listopada 1758. godine, nakon što je na crkvenom tornju sela Hochkirch odzvonilo pet sati, otvorena je strahovita puščana paljba po pruskim predstražarnicama. Službujući pruski časnik pomislio je da je to opet jedna od 'normalnih pandurada', ali kad je paljba započela i iz topova na uzbunu su podignute pruske postrojbe 'Diringshofen', 'Benkendorf' i 'Plathof' koje su taborovale u blizini. Dok su sneni i poluodjeveni pruski grenadiri još grabili svoje oružje u tabor su im upali pješaci austrijske pukovnije 'Haller' i mnogobrojni graničari iz hrvatskih postrojbi. Jedan od preživjelih pruskih grenadira kasnije je ispričao da se s fijukom topničkih i puščanih naboja stalno čulo 'Udri!', pa onda 'Hudry!', jasno je da su to bojni pokliči hrvatskih i mađarskih vojnika iz graničarskih i husarskih postrojbi. Ubrzo je tamno jutro osvijetljeno stalnim svijetlom eksplozija, zrakom su se čuli udari sablji i puščanih naboja, a krici ranjenih vojnika bili su sve jeziviji. Jasno je da je bitka prerasla u strašni karijer, a opći metež zbunio je i topnike pruske bitnice koja nije više razlikovala bijele austrijske odore i medvjeđe kape, od plavih pruskih odora i mjedenih kapa pruskih grenadira, pa ona djeluje paljbom i po protivniku i po vlastitim snagama. General Laudohn na čelu lake konjaničke pukovnije 'Lövenstein' dotukao je pruske grenadire. Pruska pješačka pukovnija 'Forcade' pokušala je u protuudaru povratiti položaje, ali je odbijena. Sam Friedrich II. osobno je uzjahao i na čelu pukovnije 'Wedel' kreće prema napadnutom boku. Dakako, Friedrich II već je bio izvješten o porazu njegovih grenadira kao i o gubitku topničke bitnice kod Hochkircha koju su Laudohnove i Daunove postrojbe jednostavno otele iz ruku pruske bojne 'Markgraf Karl'. Druga bojna te iste postrojbe očajnički i grčevito brani se u samom gradu Hockirchu kojeg su opet zapalile graničarske postrojbe Hrvata koji poput stršljena nagrizaju i slijeću pruske grenadire. U tom očajničkom položaju, a kako su ispalili sve streljivo, pruski grenadiri pokušavaju proboj iz Hochkricha, ali to je uspjelo samo desetom dijelu postrojbe. Hrvatski graničari jednostavno su ih u strašnoj klaonici posjekli. Ziethenovo konjaništvo i kirasirska pukovnija 'Schönaich' žurno su se preslagali i krenuli u protunavalu s namjerom da poprave tešku situaciju u kojoj su se nalazili svi pruski položaji. No, u zao trenutak, O'Donellovo konjaništvo udarilo im je u bok i odbacilo ih. Lijevo od Zietena, feldmaršal Keith na čelu pješačke pukovnije 'Kannaker' s ostacima razbijenih pruskih postrojbi pokušava protunavalu, ali i ona je odbijena u strašnim gubitcima po Pruse. U toj protunavali poginuo je i feldmaršal Keith. Hrvatski graničari umotali su ga, u jedan od svojih crvenih plašteva, te ga položili na oltar mjesne crkve. Kad je Daun to vidio briznuo je u iskreni plač jer je on bio veliki prijatelj Keithovog oca.
Post je objavljen 28.03.2005. u 20:15 sati.