Završne borbe kod Arnhema
Tijekom perioda od 21. do 26. rujna 1944. godine glavni napori 2. britanske armije usmjereni su na pomoć 1. britanskoj zračno desantnoj diviziji kod grada Arnhema kao i na osiguranje prijelaza preko rijeke Rajne. No, sve je bilo uzaludno. Gardijska oklopna divizija nikako se nije mogla probiti preko Elsta do Arnhema, a poljska padobranska brigada (koja je ipak spuštena 2. rujna zapadno od Elsta) i 43. pješačka divizija probile su se do obale Rajne, ali je otpor njemačkih postrojbi bio izuzetno jak, pa ove postrojbe vode borbe za pokušaj prijelaza preko Rajne. Za to vrijeme njemačke su postrojbe potpuno odbacile postrojbe 1. zračne desantne divizije. Oko 300 poljskih padobranaca i 250 britanskih pješaka ipak su prešli rijeku Rajnu, ali te snage su bile nedostatne da bi se mogle probiti do sada već okružene 1. zračno desantne divizije. Postrojbe 1. zračno desantne divizije okružene su na vrlo skučenom prostoru (1 x 2 km) gdje su stalno bile izložene teškoj topničkoj paljbi i stalnim tenkovskim i pješačkim napadima doslovno sa svih strana. Kako se nikako nije moglo poslati pojačanje okruženoj 1. zračno desantnoj diviziji, noću s 25. / 26. rujna u jurišnim čamcima na prijateljsku (vlastitu) obalu prebačeno je jedva 2 163 vojnika iz sastava 1. zračno desantne divizije, 150 poljskih padobranaca i 75 britanskih pješaka koji su pokušali pomoći okruženoj diviziji. Ukupni gubici 1. zračno desantne divizije iznosili su 1 130 mrtvih i 6 450 zarobljenih pripadnika te divizije. Težak poraz koji je ova divizija pretrpjela, ne izvršivši temeljnu zadaću, može se slobodno pripisati savezničkoj nerealnoj prosudbi njemačkih postrojbi i njihovih borbenih mogućnosti. U međuvremenu 8. korpus izbio je na crtu Helmond – Gemert i lijevim krilom uspostavili vezu s postrojbama 30. korpusa kod Sint Anthonisa. Zapadno od ceste Eindhoven – Nijmegen nastavile su s prodorom snage 12. korpusa, ali one nisu uspjele zauzeti Best. Nakon napuštanja mostobrana kod Arnhema tijekom 27. do 30. rujna glavni napor 2. britanska armija ulaže na osiguranje mostobrana kod grada Nijmegena. Međutim, njemačke postrojbe i dalje su snažno napadale i to istodobno na mostobran i bokove snaga 2. britanske armije. U napadu sudjeluju slijedeće njemačke postrojbe: 1. njemačka padobranska armija, 15. pješačka armija, dijelovi 9. i 116. pješačke divizije, 9. i 10. SS oklopna divizija i 107. oklopne brigade, kao i druge borbene skupine koje su njemačke postrojbe ustrojile od dijelova običnih postrojbi, ali i SS postrojbi. Isto tako oko 600 njemačkih zrakoplova pokušalo je 27. rujna porušiti mostove u gradu Nijmegenu, a kada im to nije uspjelo, poslali su ronitelje specijalnih postrojbi koji su eksplozivom oštetili željeznički i cestovni most u gradu Nijmegenu. Samo zahvaljujući upornoj i stalnoj potpori savezničkog zrakoplovstva britanska 2. armija uspjela je odbiti sve njemačke protunapade i održati se na klinu prodora, koji će kasnije znatno olakšati napadne operacije kanadske i američke 1. armije. Ova bojišnica se definitivno stabilizirala 30. rujna, a Arnhemski desant bio je do tada najveći proveden na takav način. Od 17. do 26 rujna spušteno je 34 876 padobranaca 5 227 tona raznovrsnog ratnog materijala, 1 927 vozila i 568 topničkih oružja.
Post je objavljen 09.03.2005. u 20:14 sati.