Katastrofa konvoja PQ17 1942.
Da bi konvoj stigao, u arktičkim uvjetima, od Islanda do sovjetskih luka Arhangelsk ili Murmansk trebalo mu je prosječno deset dana. Konvoji koji su s Islanda kretali prema sjevernim lukama Sovjetskog Saveza nosili su kodni naziv PQ, a kada bi se vračali QP.
Britanski Admiralitet raspolagao je s informacijom da su Nijemci rasporedili svoje brodove u Norveškoj s namjerom da ometaju upravo konvoje PQ. Najveća prijetnja bio je njemački bojni brod KMS Tirpitz. Konvoj PQ17 isplovio je iz Reykjavika 27. lipnja 1942. od 36 trgovačkih brodova pod raznim zastavama: britanskim, američkim sovjetskim, panamskim i nizozemskim. Teret je bio oko 200 000 tona, a uključivao je zrakoplove, tenkove i bojna vozila za CA. Pratnja konvoja bila je: 6 razarača i 4 korvete, dok su potporu konvoju pružale 2 britanske i 2 američke krstarice. Oko otoka Bear njemački su zrakoplovi bombarderi napali konvoj 4. srpnja 1942. i potopili tri trgovačka broda. Neshvatljivo i vojnički nedopustivo britanski Admiralitet zapovjedio je da se konvoj rasprši, a da se krstarice povuku natrag prema Islandu. Ovo je kasnije izazvalo katastrofu. Izgleda da su Britanci opet nešto krivo protumačili. Naime, Admiralitet je pomislio da se KMS Tirpitz kreće prema konvoju, a on je međutim ostao i 5. srpnja privezan u Altenfiordu. Sat vremena nakon zapovjedi o raspršivanju konvoja, konvoj se raspršio na 35 morskih milja krećući se u svim smjerovima. Bez zaštite ratnih brodova trgovački brodovi postali su lagan plijen njemačkim zrakoplovima i podmornicama.
Tako je od 5. do 10. srpnja potopljeno još 20 trgovačkih brodova iz konvoja, a na stotine mornara je poginulo ili su se utopili u hladnom moru. Na cilj je uspjelo stići tek 11 trgovačkih brodova iz konvoja PQ17, (dva koja nedostaju u računu još prije vratila su se na Island zbog kvarova).
Do kraja rata ukupno je isplovilo 67 konvoja PQ, a izgubljeno je ukupno 85 trgovačkih brodova od toga samo u PQ17 23 broda, no milijuni tona vitalne pomoći dostavljeni su Sovjetskom Savezu. Ovaj vrijedan doprinos zapadnih Saveznika sovjetskom otporu gotovo da se i ne spominje u sovjetskoj historiografiji, mada je on plaćen onim najvrjednijim – životima stotine mornara.
Post je objavljen 23.03.2005. u 20:11 sati.