U međuvremenu sve pruske postrojbe sredile su svoje redove i zauzele svoje bojne položaje. Friedrich II sada je potpuno svjestan katastrofe koja prijeti njegovim vojnicima, a u koju ih je on sam i doveo svojom lakomislenošću. Zato on šalje brigadu princa Franza od Braunschweiga u napad na Hochkirch, a iza njega on predvodi glavninu pruskih postrojbi osobno. Tri pukovnije Braunschweigove brigade predvođene osobno princem Franzom, knezom od Anhalt-Dessaua i markgrofom Karlom poduzimaju juriš na Hochkirch. Podupiru ih u žestokim konjaničkim jurišima konjaničke pukovnije 'Gandermes' i 'Garde du Corps', te 'Ziethen' husari. No, sve ih dočekuje žestoka, paklena i smrtonosna austrijska paljba. Koliko je to bilo pakleno najbolje govore zapisi kroničara koji su zabilježili da je princu od Braunscweiga topovska kugla otkinula glavu, a knez od Anhalta koji se na čelu svojih postrojbi probio na samo dvadeset koraka od austrijskih musketira pogođen je s dva naboja i ranjen pada u austrijsko zarobljeništvo. Sada navaljuje austrijsko konjaništvo i potpuno razbija prusku navalu i juriš, te definitivno raspršuje prusku brigadu. Friedrich II pokušava pomoći brigadi, pa ulijeće s pratnjom u samo središte bitke. Friedrich II uletio je u metež i našao se 'oči u oči' s dopukovnikom (oberstleutnant) Ledrünom i njegovim slavonskim graničarima. (ovdje je nešto ispremiješano u originalnom izvoru i austrijskim zapisima, pa je nemoguće sa sigurnošću potvrditi da li su to bili Brođani ili Petrovaradinci, ili su to možda Gradiščanci, ili pak je to husarska slavonska pukovnija) No, sigurno je da je dopukovnik Ledrün zapovijedao nekom od slavonskih postrojbi i da je baš on osobno pozvao kralja Friedricha II da se preda. Friedrich II je odgovorio hicem iz samokresa, ali je promašio Ledrüna. Potom Ledrün gađa iz samokresa kraljevog konja koji se srušio. Kralj Friedricha II bio bi izgubljen da mu u pomoć nije priskočio njegov dopukovnik koji mu je dao svojeg konja. Kralj Friedrich II brzo je uzjahao i napustio svoju pratnju koja je ubrzo bila savladana i postala jedini plijen Slavoncima. Spasivši se od pogibelji, Friedrich II staje na čelo pukovnija 'Wedel', 'Bornstädt', 'Retzow' i još jedne gardijske bojne, te silovitim jurišom rastjeruje austrijsko pješaštvo s uzvisina desno od Hochkircha. No, austrijska brojčana nadmoć ipak je velika. Pet O'Donellovih satnija konjaničkih grenadira i karabinjera, vođenih osobno generalom Lacyem, udara u bok i pozadinu pruskog bojnog rasporeda. Pruske postrojbe se kolebaju, lomi se bojni red i napokon odstupaju. Totalnu katastrofu i potpuno uništenje pruske vojske spasila je jedna gardijska pruska bojna koja se grčevito i uporno branila na uzvisinama sjeverno od Pommritza. Naime, ova bojna štitila je i držala otvorenim tjesnac kod Drehse kuda je vodila jedina cesta kojom mogu odstupiti i izvlačiti se pruske postrojbe. Kralj Friedrich II preslaže i sređuje svoje postrojbe s namjerom da štiti uredno izvlačenje svoje poražene vojske, a Daun pak se koleba i ne udara dovoljno snažno i jako da bi ga omeo.
Post je objavljen 29.03.2005. u 19:34 sati.