Rimska vojska na hodnjama
Složaj Rimske vojske na hodnjama ovisio je o prirodi terena kud se trebala kretati. Najčešće Rimska vojska kretala se tijekom hodnje u hodnoj koloni. Na čelu hodne kolone nalazili su se extraordinarii, osim ako nisu činili hodno začelno osiguranje zaleđa u slučajevima, kada bi kolonu progonio neprijatelj. Iza njih je išla ala dextra sociorum s opremom, iza nje prva legija, a iza nje njezina pratnja. Zatim logistika legije i druge ale sociorum, koja su tvorile zaleđe. Konjaništvo se kretalo iza legije kojoj je pripadalo. Često se spominje agmen quadratum, quarre s logistikom u sredini. Legionari su bili teško opterećeni, budući da su morali sami sa sobom nositi, sve što su za trebali. Oni su morali obično nositi, osim svoga oružja, sav ostali potrebiti alat i opremu za podizanje tabora, a pored toga i namjernice, te hranu za 17 dana (milites impediti, milites expediti i sarcinae). Samo za transport šatora i ostale teške taborske opreme (commcatus, impedimenta) rabile su tovarne životinje (iumenta, konji i mazge). Hodnja se provodila u posebnom redu (militari incedere, signa sequi). Uhode i izvidničke ophodnje slale su se naprijed ispred hodne kolone. Pratnju legije činili su agasones (konjušari), calones (sluge), lixae (kuhari), mercatores (trgovci) i sl. Tijekom hodnje, na zastanku Rimljani su svaku noć podizali i utvrđivali tabor (castra facere, ponere), a mjesto se potražilo prije zastanka (castra metari). Tabor za duži boravak (castra stativa, za ljeto aestiva, a za zimu hiberna) utvrđivali su dakako pozornije i detaljnije, a najčešće su se podizali pored već postojećih velikih stalnih tabora koji su bili tu izgrađeni od prije. U carsko vrijeme ti stalni tabori nalazili su se podijeljeni u pokrajinama, a pored njih su nicala mjesta za trgovinu, pa i neki gradovi, osobito uz Rajnu i Dunav. Tabor je bio ograđen po propisima auguralne stege i gdje zemljište nije nešto posebno iziskivalo, bio je to po stranama svijeta orijentiran kvadrat, okružen rovom (fossa) i nasipom zemlje (agger), u koji su se zabijali drveni šiljci (valli, sudes, fustes). Tako utvrđen i uređen tabor križale su ulice tvoreći pravi kut (decumani istok - zapad, cardines sjever – jug), a tabor je imao četiri ulaza/izlaza: praetoria nasuprot neprijatelju, decumana ili quaestoria stražnja vrata, te dvoja bočna vrata: principalis dextra i sinistra. Oba bočna ulaza/izlaza spajala je široka ulica via principalis (cardo maximus). Ta ulica dijelila je tabor na dva dijela, od kojih je manji ležao pored porta praetoria i u kojem su se nalazili glavni kvartovi (praetorium) i šatori viših časnika legije zajedno s odabranim stražarima (cohors praetoria i extraordinarii). U drugom dijelu (inferior) smještene su ostale legije. U svakoj od polovica, koju je decumanus maximus označavao, nalazila se legija i ala saveznika, tako je tabor bio uređen za Rimsku vojsku. Šatori (tentoria) bili su od kože (sub pellibus durare). U svakom šatoru bilo je obično po 10 legionara (contubernium, contubemales). Nizove šatora dijelile se ulice (viae), a između šatora i nasipa bila je 200 rimskih stopa široka ulica. Nasip i ulaze/izlaze čuvala je straža (stationes, custodiae, noćna straža vigiliae i dnevna excubiae). Konjanici su u ophodnjama obilazili povremeno cijeli tabor izvana. Signali su se davali trubama: tuba, cornu, tibicina kod pješaštva, a lituus kod konjaništva. U taboru su se provodile sve vrste vojničkih vježbi, te je život u taboru nalikovao ratnoj školi. Kad bi se dao znak, da se podigne tabor, svi bi iznijeli na postrojavanje složenu opremu (vasa colligere), natovarili je na tovarne životinje i onda krenuli na hodnju.
< | veljača, 2005 | > | ||||
P | U | S | Č | P | S | N |
1 | 2 | 3 | 4 | 5 | 6 | |
7 | 8 | 9 | 10 | 11 | 12 | 13 |
14 | 15 | 16 | 17 | 18 | 19 | 20 |
21 | 22 | 23 | 24 | 25 | 26 | 27 |
28 |
Sheme i skice raznih bitaka u povijesti, ustroji falangi, bojnih redova i postrojbi kroz povijest. Osobno promišljanje o grboslovlju i stjegoslovlju, o bojama i njihovim uporabama tijekom povijesti razvoja vojne vještine i vojski. Mimikrija i kamuflaža kao predmet za istraživanje i promišljanje kroz vrijeme ...
Bili smo vojnici i mladi ...
... možete nam uzeti naše živote, ali ne možete nam uzeti slobodu i naša uvjerenja!
Nije rat kriv što je rat ... netko je izazvao rat!
Ratove započinju starci koji se o nečemu nisu mogli dogovoriti, vode ih mladi ljudi koji se nikada vidjeli nisu... a kad ti mladi ljudi izginu, opet starci sjednu i dogovore se o miru...
Nitko tko vidio nije zastrašujuću divotu bitke, dok se zastrašujućom bukom k zemlji ruši ratnik u izljevu znoja i krvi, suditi ratniku i pričati o bitkama ne može i ne smije ...
Kada opet jednom ratna baklja dođe u neke druge ruke, nekim drugim ljudima, nekim drugim naraštajima … Neka se oni tada sjete veličanstvenih ratnika i vojnika koji su sada mrtvi i neka oni tada poslušaju poruku tih ratnika i vojnika što hrabro su pali, u tim bitkama divnim i fantastičnim, boreći se plemenito za ideale velike.
Da, oni su sada zauvijek zaštićeni grudom zemlje rodne, prekriveni mahovinom i više ne osjećaju ni mržnju, ni ogorčenja … već svojim svijetlim primjerom spokojnim i dalekim, dalekim poput Zvijezda najdaljih što još uvijek neumorno trepere, upućuju svima nama poruku vječne im Domovine: Mir, Milost, Milosrđe …
Kada jednom opet utihnu kobni vjetrovi rata i ratne rane zacijele, kada mržnja ratna odumre i kada zavlada ljubav i blagostanje. Kada se vrate mutne i bolne uspomene na ine bitke što vodili su ih hrabri ratnici, a koji sada mirno počivaju izmireni međusobno – tada recite mladim naraštajima što dolaze! Pričajte im o tim danima, pričajte im o tim ljudima koji su se odrekli svega: ljubavi, doma i imetka, očeva, majki, žena, djevojaka, braće, sestara i djece, pričajte im o tim ratnicima što hrabro su prešli rijeke, planine i doline i hrabro krenuli u bitke koje su sada već povijest i neka se one više nikada ne ponove …
Rat je zbroj besmislenih postupaka koji se shvaćaju i hvale tek onda ako se pobjedi, a osuđuju se kao pogrešni uvijek ako se izgubi.
Zašto budale galame - zato što mudri šute!
… o hladnoći, tami i zlu
Ako Athumanunha pitate postoji li hladnoća on će Vam odgovoriti NE! Hladnoća ne postoji, jer hladnoća je samo odsutnost topline. Ako pak pitate Ahumanunha postoji li tama, on će Vam opetovati NE! Tama ne postoji, jer tama je odsutnost svijetla.
Ako pak pitate Athumanunha postoji li zlo … odgovor znate! NE! Zlo ne postoji, jer zlo je samo odsutnost dobroga …
Neka četir' satnika iznesu Hamleta kao ratnika!
Jer on bi, pokazao se, zbilja, pravi kralj,
Da osta u životu. Nek vojnička svirka i obredi
ratni za njega glasno progovore sad!
Nosite tijelo! Ovaj prizor tužan za bojište
lijep je, al' ovdje je ružan.
Haj'te zapovijedite vojnicima paljbu!