Vojska Saveznika
Veličinu savezničke vojske svake je godine određivao senat koji je svakom narodu, a sukladno njegovoj brojnosti, ili prema saveznim uvjetima, odredio njegov kontingent i naznačio zborište, mjesto gdje se trebala prikupiti vojska saveznika. Od ovih legija nastajali su elitni kontingenti (extraordinarii), najviše do petine cijeloga kontingenta, a ostatak su ordinarii, po broju obično jednaki rimskim legijama. Oni ne provode samostalne manevre, a u bitkama mjesto im je na krilima, pa im odatle i nazivi ala dextra i ala sinistra. Kontingent, koji pripada legiji, dobiva od konzula tri Rimljanina za prefekte sociorum (koji su isti po činu sa legijskim tribunima), a podređeni su mu domaći praefecti ili praetores, koji pak zapovijedaju kohortama (saveznici se dijele u kohorte). Ako se je konzularnoj vojsci, kako je obično bivalo, pridodao broj od 8400 ordinarija, tad je u svakoj ali bilo 10 kohorti sastavljenih od zemljaka (rodom iz istih krajeva), svaka po 420 legionara. Tomu broju treba pribrojiti i gardu glavnog zapovjednika extraordinarie, oko 1600 legionara ustrojenih u 4 kohorte po 400 ljudi. Vjerojatno je, da se je svaka od ovih kohorta dijelila u 3 manipule, dakle 6 centurija. Po ovoj podjeli savezničke vojske, bila je podijeljena, kasnije i sama rimska građanska vojska. Konjaništvo je za konzularnu vojsku od 2 legije imalo oko 1800 ljudi (po Polibiju). Bilo je ustrojeno u 6 skvadrona (alae), na 2 alae extraordinariae dolaze 4 ale, u kojima su bili equites alares. Svaka ala imala je po 300 konjanika i bila je podijeljena u 5 dvostrukih turmi koje broje 60 konjanika. U turmi, ali ne u cijeloj ali, služe ujedinjeni zemljaci. Kohorta je imala zastavu, isto tako svaka turma. Ponajviše su se ujedinjivale kohorta i turma, koja joj je odgovarala podrijetlom. Plaću, odijelo i oružje dobivaju saveznici od svojih država, a opskrbljuje ih sam Rim. Kod diobe nagrada i podjele ratnoga plijena saveznički vojnici dobivaju baš kao i rimski vojnici. Ako su Rimljani vodili rat izvan Italije, vojnici saveznici iz zemlje u kojoj se ratuje za plaću su obnašali službu. To su auxilia, prvi put u većem broju uporabljena je saveznička vojska (auxilia) u drugom punskom ratu. Kad su po Julijevu zakonu (90) i po zakonu Plauta Papirija (89) Italici dobili građansko pravo i bili ustrojeni u legije, podjela je opet na samo 2 klase vojnika, pa tako razlikujemo građanskog vojnika i auksilijanca. Broj auksilijanaca normirao se uvijek prema potrebi. U carsko doba svo konjaništvo bilo je sastavljeno od saveznika, a i velik broj kohorti infanterije (pješaštva). Oni bili naoružani i opremljeni dijelom na rimski način, a dijelom po vlastitim običajima. Tako je među njima bilo praćkara (funditores), strijelaca (sagittarii), scutati (oni koji su nosili scutum), catafracti (štićeni ljuskastim oklopom), contarii (oni koji su imali kuke). Svi su bili ustrojeni u cohortes quingenariae (500 ljudi u 6 centurija) ili cohortes miliariae (1000 ljudi u 10 centurija), a konjanici u alae quingenariae (480 ljudi u 16 turmi) ili alae miliariae (960 ljudi u 24 turme); svaka cohors miliaria equilata brojila je 760 pješaka (u 10 centurija po 76 ljudi) i 240 konjanika (u 10 turmi po 24 momka). Kohortom je zapovijedao praefectus cohortis.
Post je objavljen 12.02.2005. u 22:03 sati.