Bitka kod Cannae (Kana)
Iz izvora dostupnih Athumanunhu nije moguće točno rekonstruirati manevre koje su provodile sukobljene vojske pred samu bitku, čak je i bojište sporno, ali prevladavaju podaci da se konačna bitka odigrala na lijevoj obali rijeke u širokoj dolini bez prirodnih zapreka. Oko brojčanih snaga izvori su više suglasni, a iste je Athumanunh nacrtao na shemi 5 i opisao. Lako se zamijeti da su brojčano Rimljani jači za nekih
20 000 vojnika, ali Kartažani to nadoknađuju boljom kvalitetom svojeg pješaštva, a i zapovjednici su im iskusniji. Kod Rimljana vlada naizmjenični sustav zapovijedanja, a tog je dana na zapovjednom mjestu Gaius Terentius Varro. Teške pješake Varro je postrojio u smaknuti postroj širine oko 800 m i dubine 70 legionara. Ispred falange je stoje rimski laki pješaci i strijelci, a na krila dvije isto brojčano snažne skupine konjanika. Lijevim krilom zapovijeda Varro, desnim krilom zapovijeda Lucius Aemilius Paullus, dok su u središtu zapovjednici dva prokonzula. Svu nadmoćnost Rimljani imaju u središtu, pa im je tu i težište bojnog složaja, dok su im krila podjednako slaba. Jasno je da je zamisao Varra bila – udarom duboke mase legije razbiti slabo protivničko pješaštvo u središtu prije nego do izražaja dođe protivničko jako konjaništvo. U Hanibalovom rasporedu (Athumanunh vidi nešto novo koje kad se poveže skupa otkriva vrlo smjelu zamisao) središte je triput slabije od protivnika, a slabija je i kvaliteta pješaštva u središtu, krila su izuzetno jaka, a kako je na lijevom krilu teško konjaništvo tu je i težište. Iza ovih snažnih krila (konjaništva) Hanibal ima elitno afričko pješaštvo koje je podijeljeno u dvije jednake skupine. Sasvim je sigurno da ovi elitni i opasni pješaci čine drugi bojni složaj ili pričuvu bitke. Naime oni u odlučujućem trenutku mogu podržati udar vlastitog pješaštva središta ili udariti na bokove protivnikove falange. Pojava pričuvnih snaga odredila je i mjesto glavnog zapovjednika, dakle, Hanibala ne smije zahvatiti vrtlog i karijer bitke prsa o prsa, on mora vidjeti kako se bitka odvija i zapovjediti trenutak kada će se i gdje u bitku uključiti pričuva.
Bitku počinju strijelci (1) na crti bojišnice, a u istom trenutku teško kartažansko konjaništvo pod zapovijedanjem Hazdrubala razbija rimsko konjaništvo desnog krila, ne proganja razbijeno konjaništvo nego udara u leđa rimskog konjaništva lijevog krila (3). Numidijsko konjaništvo već prije napalo je lijevo rimsko krilo, a po udaru u leđa rimsko konjaništvo popušta i napušta svoj složaj. Sada pošto je rimsko konjaništvo pometeno s bojišta, kartažansko konjaništvo udara u leđa rimskoj falangi (4). Nešto kasnije s leđa rimske falange udaraju i punski strijelci. Do tada rimska je falanga potisnula Iberce i Gale koji čine središte kartažanskog složaja, a iz krize u koji je kartažansko središte zapalo vadi ih njihovo konjaništvo udarom u leđa rimske falange. Tek sada, kada je rimski pritisak na Iberce i Gale popustio, Hanibal može u bitku uključiti afričko pješaštvo, jer u pričuvi ga je morao imati u slučaju da rimska falanga probije falangu Iberaca i Gala. No, sada se afričko pješaštvo slobodno baca na krila rimske falange (4) i rimska je falanga potpuno okružena. Rimljani se žilavo i hrabro brane, ali stisnuti sa svih strana nakon višesatnog otpora popuštaju. Rimljani imaju oko 48 000 mrtvih, među njima je i konzul Aemilius Lucius, samo oko 16 000 Rimljana se spasilo bijegom, najvjerojatnije oni iz tabora, a ostali su zarobljeni. Kartažani imaju oko 5700 mrtvih i to oko 4000 oni koji su činili složaj falange.
Post je objavljen 05.02.2005. u 21:12 sati.