Bitke kroz povijest https://blog.dnevnik.hr/asboinu

nedjelja, 13.02.2005.

Rimska opsadna vještina

Opsadna vještina Rimljana

U početku opsadna vještina je zanemariva ali razvija se kod Rimljana malo po malo gotovo pa do savršenstva. Utvrđene gradove osvajali bi ili na juriš (oppugnare) ili opsadom (obsidere). Rimska vojska bi grad opasala (corona cingere, circumdare urbem, urbem obsidione claudere), u prvom slučaju približili bi se gradu u složaju testudo, te se s pomoću ljestava (scalae) primicali bi se k nasipu i vratima (succedere portis). U drugom slučaju okružili bi grad u fortifikacijskim crtama rovovima i nasipima (circumvallare), te prve cirkumvacijske crte osiguravale su ih kako od provala branitelja grada, tako i tijekom borbi za oslobođenje od opsade vlastitih gradova. Unutar ovih crta načinili bi nasip (agger) od zemlje, drva ili kamenja i sve bliže dogradnjom ga primicali do grada (zida, bedema), pa bi s njega navalili preko zida u grad. Na tom nasipu gradili bi tornjeve s više katova (contabulatae turres), koji su nadvisivali gradske zidine i s kojih su s pomoću bacača (metalo, katapult) (tormenta, ballistae, catapultae) bacali kamenje i drugo strijelno oružje ili goruće tvari (falaricae, malleoli) na neprijatelje. Tornjevi bijahu 90-180 rimskih stopa visoki, a imali su često 10 i više katova. Redovito su bili pomični (turres ambulatoriae), a pomicali bi se na valjcima ili kotačima. U nižem katu bijaše obično rušitelj zida (zidoder) (aries), koji bi se njihao i udarao u neprijateljski zid sve dok ga ne bi srušio, a u gornjim katovima nalazio se padajući most, koji bi se spuštao na zidinu. Kad bi most pao na zid preko njega sijevnuli bi i jurnuli legionari s kopljima, a legionari sa strijelnim oružjem stajali bi na ravnom krovu ili se služili bacačima, koje je nosio toranj. Za svoju zaštitu opsadnici su se služili zaklonima (piutei) čiji su zidovi bili pleteni od vrbove šibe, a odozgo su bili pokriti kožom, često su rabili na kotače postavljenim daščare (vineae). Ispod takvih zaštita radio je obično i aries. Gdje je dopuštalo tlo, podmetali su mine (cuniculi), kroz koje su opsadnici potkopavali zidine ili prodirali u grad. Kada bi rimski gradovi bili opsjednuti rimski su vojnici također gradili rovove, nasipe, prsobrane (loricae), kruništa (pinnae) i tornjevima štitili zidine vlastitog grada, iznosili bi za svoju zaštitu također zaklone (plutei i crates) i vješali o zidine vreće s vunom, da oslabe udarce zidodera. Također su napadali ili bacali kamenje i goruće tvari na protivnika koji bi opsjedao grad s ciljem da usmrte protivničke vojnike ili pak da im razore opsadne naprave. Protiv mina izvan grada podmetali su često protumine.

Opis bloga

Sheme i skice raznih bitaka u povijesti, ustroji falangi, bojnih redova i postrojbi kroz povijest. Osobno promišljanje o grboslovlju i stjegoslovlju, o bojama i njihovim uporabama tijekom povijesti razvoja vojne vještine i vojski. Mimikrija i kamuflaža kao predmet za istraživanje i promišljanje kroz vrijeme ...

O vojnicima, dočasnicima i časnicima

Bili smo vojnici i mladi ...



... možete nam uzeti naše živote, ali ne možete nam uzeti slobodu i naša uvjerenja!

Nije rat kriv što je rat ... netko je izazvao rat!

O ratovima

Ratove započinju starci koji se o nečemu nisu mogli dogovoriti, vode ih mladi ljudi koji se nikada vidjeli nisu... a kad ti mladi ljudi izginu, opet starci sjednu i dogovore se o miru...

Nitko tko vidio nije zastrašujuću divotu bitke, dok se zastrašujućom bukom k zemlji ruši ratnik u izljevu znoja i krvi, suditi ratniku i pričati o bitkama ne može i ne smije ...

Kada opet jednom ratna baklja dođe u neke druge ruke, nekim drugim ljudima, nekim drugim naraštajima … Neka se oni tada sjete veličanstvenih ratnika i vojnika koji su sada mrtvi i neka oni tada poslušaju poruku tih ratnika i vojnika što hrabro su pali, u tim bitkama divnim i fantastičnim, boreći se plemenito za ideale velike.

Da, oni su sada zauvijek zaštićeni grudom zemlje rodne, prekriveni mahovinom i više ne osjećaju ni mržnju, ni ogorčenja … već svojim svijetlim primjerom spokojnim i dalekim, dalekim poput Zvijezda najdaljih što još uvijek neumorno trepere, upućuju svima nama poruku vječne im Domovine: Mir, Milost, Milosrđe …

Kada jednom opet utihnu kobni vjetrovi rata i ratne rane zacijele, kada mržnja ratna odumre i kada zavlada ljubav i blagostanje. Kada se vrate mutne i bolne uspomene na ine bitke što vodili su ih hrabri ratnici, a koji sada mirno počivaju izmireni međusobno – tada recite mladim naraštajima što dolaze! Pričajte im o tim danima, pričajte im o tim ljudima koji su se odrekli svega: ljubavi, doma i imetka, očeva, majki, žena, djevojaka, braće, sestara i djece, pričajte im o tim ratnicima što hrabro su prešli rijeke, planine i doline i hrabro krenuli u bitke koje su sada već povijest i neka se one više nikada ne ponove …

Rat je zbroj besmislenih postupaka koji se shvaćaju i hvale tek onda ako se pobjedi, a osuđuju se kao pogrešni uvijek ako se izgubi.

Athumanunhova promišljanja

Zašto budale galame - zato što mudri šute!

… o hladnoći, tami i zlu

Ako Athumanunha pitate postoji li hladnoća on će Vam odgovoriti NE! Hladnoća ne postoji, jer hladnoća je samo odsutnost topline. Ako pak pitate Ahumanunha postoji li tama, on će Vam opetovati NE! Tama ne postoji, jer tama je odsutnost svijetla.

Ako pak pitate Athumanunha postoji li zlo … odgovor znate! NE! Zlo ne postoji, jer zlo je samo odsutnost dobroga …


Neka četir' satnika iznesu Hamleta kao ratnika!
Jer on bi, pokazao se, zbilja, pravi kralj,
Da osta u životu. Nek vojnička svirka i obredi
ratni za njega glasno progovore sad!
Nosite tijelo! Ovaj prizor tužan za bojište
lijep je, al' ovdje je ružan.
Haj'te zapovijedite vojnicima paljbu!