Novačenje u Rimskoj vojsci
Ratnoj (vojnoj) službi u legiji i u doba republike, kao i u prva stoljeća carskoga doba obvezatni su se bili odazvati isključivo rimski građani. U starija vremena republike pozivali su se samo građani iz pet klasa, a siromašni građani infra censum nisu bili obvezatni služiti u vojsci, ali su u slučaju potrebe mogli biti pozvani i oni. Oslobođeni ratni zarobljenici koji su postali građani Rima i robovi, kao i siromašni građani infra censum služili su često kao posade na brodovlju flote. Oslobođeni zarobljenici kasnije su služili u gradskom vatrogasnom zboru vigila. Novačenje (dilectus) provodilo se po tribusima, i to u doba, kad su bile četiri legije, na slijedeći način: Na dan, koji bi označili konzuli, došli bi vojni obvezanici na Kapitolij. Najprije su se podijelila 24 ratna tribuna na 4 legije, koje su se ustrojiti; zatim bi se ždrijebom izvukao jedan tribus i pročitala imena vojnih obvezanika, koji su mu pripadali, et citati ad nomina respondebant; zatim bi izašla četiri novaka jednake dobi i jednako sposobna, te bi bila podijeljena na 4 legije; to se ponavljaše toliko puta, dok je tribus postigao dovoljan broj potrebit za legiju. Tako se svaka legija sastojala od pripadnika svih tribusa. Kad je populacija novaka bila premala u Rimu, primali su se novaci iz drugih krajeva, njih su novačili conquisitores na raznim drugim mjestima. U kasnije doba republike legije se nisu ustrojavale svake godine, nego su bili utvrđeni zborovi, koji su se u slučaju nužde popunjavali novačenjem. Infanterist (pješak) je služio u 16, a konjanik u 10 vojni (ratova), ili su u vojsci ostajali punih 16 godina. Konjanici se tada ne novače više iz redova rimskih građana, nego iz redova saveznika. U carsko su doba pretorijanci služili 16 godina, legionari i vojnici gradskih kohorti 20, saveznici 25, posade brodovlja flote 26, a kasnije i 28 godina. Oni, koji bi izbjegavali vojnu službu (militiam dectrectarc), globljeni su novčanim kaznama ili bi izgubili slobodu i postali robovi. Vojne službe bili su oslobođeni oni građani koji su obnašali bilu kakvu civilnu službu ili pak bili boležljivi (vacatio militiae). Ako su osobite okolnosti (tumultus) potakle iznenadno novačenje (subitarii milites), cxercitus tumultuarius), pravo je oslobođenja bilo ograničeno. No, često su se ljudi dragovoljno prijavljivali u vojsku u dostatnom broju, pa do ovih narečenih problema nije ni dolazilo. Nakon upisa vojnik se je obvezao (zaklinjao) zakletvom (sacramentum, sacra adigcre), bez koje nije bilo stroge obvezanosti na službu. Kad su vojnici svoje dužno vrijeme odslužili (stipcndia lcgitima mercrc ili facerc) dobivali su otpust (missio.) Isluženi vojnici (cmeriti) često su se ponovno prijavljivali za službu (evocati). No, ako je broj isluženih vojnika dragovoljno ostajao u službi, takvi vojnici bili bi odvedeni u vojničku koloniju i nazivali su se veterani. U pogubna vremena, kao u drugom punskom ratu, uzimali su ponekad u ratnu službu i mladi ljudi (golobradi mladići s 16, 17 i 18 godina), iako još nisu dosegli zakonitu dob za vojnu službu.
Post je objavljen 02.02.2005. u 19:49 sati.