Podjela ratnoga plijena, nagrade i kazne
Osim podjele kod ratnoga plijena, neprijatelju oteta, bilo je nekih osobitih vojničkih nagrada za hrabrost. Takve su bile corona triumphalis od lovora, koju je nosio vojskovođa, ako je trijumfirao. Nagrada nazvana corona obsi-dionalis ili graminea, dodjeljivala je vojska, senat ili narod vojskovođi u znak zahvalnosti za oslobođenje opsjednuta grada ili armade. Takav ili slična takva dva vijenca dobio je pučki tribun P. Decije od vojnika godine 343. jer je oslobodio okruženu rimsku vojsku, a i od konzula je dobio zlatan vijenac, 100 volova i bijelog bika s pozlaćenim rogovima. Tu je zatim corona civica od hrastova lišća za onoga, tko je spasio život nekome u borbi, vallaris ili castrensis dobivao bi onaj koji bi prvi prodro u neprijateljski tabor, muralis je dobivao onaj koji bi se prvi popeo na zidine, pa onda navalis, ovalis i dr. Druge nagrade bile su prednost u avanziranju, počasno oružje kao hasta pura vexillum
(ovu nagradu dobivali bi legionarski časnici), a donekle slične današnjim medaljama phalerae (dobivali bi vojnici). Ove je darove dijelio vojskovođa pred cijelom postrojenom vojskom. Ponekad bi se vojniku za nagradu povećala plaća. Novu vrstu nagrade uveo je Sula tako što bi vojnicima veteranima poklanjao zemljišta i osnivao vojničke kolonije. Vojničke kazne bile su ustegnuće ili umanjenje plaće, smanjena norma pripadanja u namjernicama, a kao drastičnije kazne bile su degradacija, isključivanje i protjerivanje iz legije, produženje službenoga vremena, šibanje do krvi, usmrćenje s pomoću sjekire i dr. Uhvaćenim prebjeglicama (dezerterima) odsijecali bi ruke ili bi ih bacali pred divlju zvjerad. Ako se je ogriješio cijela legija, ili bi se pobunila, ili na bojištu pokazala kukavičluk i bježanje, onda se je kazna izvršavala ždrijebom (svaki deseti, dvadeseti ili sl).
Post je objavljen 15.02.2005. u 21:42 sati.