utorak, 13.11.2018.

ČOVJEK

Kao subjekt u živom tijelu, od kalorija, negativne energije i usporavanja organizma, ne doživljava stvarno realno, nego osjeća emocije, što je njemu logično, jer je kao ovisnik godinama stvarao takvu naviku.

Njegov um, kao mišljenje, ideje su i želje, za uživanje, bogatstvo i općenito posjedovanje.

Pri tome čovjek ne razumije, ne zna potrebu da tijelu za rad organizma i funkcija treba red i čisto.
Otuda njemu nije jasno da pored sile energije i fizičke snage tijela, postoji nešto nevidljivo, inteligentno, moć vakuuma prostora.

Ovisan od logike, čovjek ne prihvaća istinu (stvarno). U tome je podržan od većine čovječanstva, gramatike govornog jezika, teoretskih pretpostavki, vjerskog učenja, zakonima države.

I ono što je apsolutno, čovjeku je relativno zbog primitivne logike. On inače pozitivno predstavlja kao negativno, jer da tako ne čini, ne bi se imenovao kao "JA", nego kao razumna osoba što zna prirodne potrebe, razlikuje stanja, ne pretjeruje u ničemu, povjerljiva u odnosu.

Čovjek izmišlja riječi većini logične, no stvarno besmislene, suprotne istini. Tako je sve vezano za čovjeka manipulativno, maglovito, nejasno, invertno, sumnjivo, nasilno, nečisto, bez reda.
- 15:29 - Komentari (0) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.