četvrtak, 22.03.2018.

Gdje je priroda tu je i tijelo, zato ostvaruješ doživljaj u neprekidnom krugu ili lancu ponavljanja. Tako tijelo od krvi i mesa u cjelini daje razum, znaš razlikovati promjene stanja u svijetlosti. Stvarno tijelo je realnost pojava gdje boravi.
Na fizičkom planu sve je jasno i do kraja analitičko, bez obzira da li je nešto sitno i nevidljivo ili je krupno i najveće.

Psihološki pristup je neodlučnost, neizvjesnost, nesigurnost. Izvodi se obrnutim slikama složenim mentalno od osjećanja emocija. Otuda potreba za stalnim mišljenjem i to prelazi u napor. Uz to potrebna je energija i pretjerivanje u ovisnosti, jer uvijek zagrabiš više za svaki slučaj.
Zbog pretjerivanja usavršiš loše navike zadržavanja, a pravo ime toga je sebičnost.

Zašto tako?

Subjektivnost nije objektivnost a ipak je u jednom tijelu. Po rođenju djetetu treba vremena da nauči slagati umišljene slike i govoriti o tome.
Izgubljen doživljaj prekinuta je veza sa stvaranjem eliksira, što imenujemo kao ljubav, a kada to ne ide kako treba, usporen je metabolizam i mozak kao da ne radi.

Ovisniku je teško bez doživljaja i jedinu nadu ima u trenutku bola. Tek tada prepoznaje da li boli želudac, regija pluća, spolovila, koljena ili na drugim mjestima.
Boli predstavljaju čovjeku vodiča kroz tijelo, no stalnim blokiranjem stanica, gubi se imunitet, a moguće su i metastaze zarobljenih viškova.

Bakterije u grupi pokušaju nešto stvoriti, međutim ako to ne ide ostaju dugo.

Boli i bolesti su kolateralna šteta, što se može tumačiti kao kazna za pogreške. Jer stalno negativno ponašanje ne može imati dobar ishod.

Nije čovjek toliko lud da brani negativno i evoluciju, nego ne zna drugo. Beba nije u stanju sebi trasirati put na čisto odrastanje i sazrijevanje sa povjerenjem. Okružena je neznanjem, primitivcima i to uči.
- 15:13 - Komentari (0) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.