ponedjeljak, 06.10.2014.
LJUDSKA PRAVA
|
LJUDSKA PRAVA Ljudsko biće je odgovorno stvarno u životu i ne ovisi od zakona, a čovjek s ulogom samo prema zakonu je odgovoran, a sve drugo radi pod maskom. Život se odvija apsolutno logično istinom u percepciji, a netko je nasiljem stvorio državu i želi da se svatko u njoj ostvaruje po zakonu, koje propisuju nasilnici. Gdje je tu ljudsko pravo, gdje su prave vrijednosti, gdje su ljudske kvalitete, ako se sve mora karijerom, kulturom, vjerom, taštinom, moralom, silovanjem razuma mrtvom hranom i mentalno, jer jedino tako ljudsko biće misli onako kako nasilje diktira, inače se buni radi očuvanja istine apsolutnom logikom? Nikakvog smisla nema govoriti o ljudskim pravima po definiciji teorije, jer ako pravda nije stvarno u životu, ni jedan zakon na sudu sigurno je neće obraniti, jer tamo rade službenici za novac, a njih možeš potplatiti. Najprije trebaš praviti razliku između slobode ljudskog bića u prostor-vremenu-materije, u odnosu na prava čovjeka u državnim sistemima, poštivanjem zakona koji nemaju nikakve veze s ljudskim bićem. Mnogo je službenika u administraciji po pitanju ljudskih prava, primaju velike plaće, nikome oni stvarno ne mogu pomoći, jer ni jedan odrastao čovjek nije oslobođen od nasilja državnom administracijom. Ako išta čovjeku smeta u životu, to je pravda po zakonu, jer tada znaš da si žrtva do kraja života. Po zakonu istina nije moguća, niti objektivno realno, niti apsolutno logično, niti misao razumom znanja, nego se svodi na slobodno mišljenje moćnika od autoriteta. Tako u društvu karijeristi mogu sve u odnosu na obične nenasilne ljude. A pravda, što je s njom? Pravda je u zakonima definirana, a suci rade po svome, tko više plati pravda je na njegovoj strani, jer je najjači sistem vrijednosti novcem. Naravno crkvena učenja nisu moguća bez novca, ni ljubav danas bez novca nije moguća. Elementarno ljudsko pravo je slobodan prostor. Prostor je ozakonjen, ne postoji ni jedna točka prostora van državnih granica. Vremenom se manipulira, tako što državno računanje vremena nije usklađeno s rotacijom i gravitacijom zemlje na kojoj se svi ostvarujemo. Stvarno sve kreće od nulte točke, od A po vertikali i 1 po horizontali, zato je pravilno da svaki mjesec počinje prvog usklađeno sa mjesecom na nebu. Mlađak uvijek treba biti prvog u mjesecu i svaki mjesec treba imati jednak broj dana, jer je rotacija stvarno po univerzalnom redu. Ako će zakoni uređivati život, svi mi ne trebamo više živjeti u tom mraku. Čovjek u sistemu vrijednosti novca, imenom zaveden u državnom registru, pod stalnim je nadzorom zakona i mora posvetiti pažnju kulturi, pameti, svijesti, a to nema veze sa razumom slobodnog znanja od apsolutno logičnog, inteligencijom prirodne percepcije. Dijete nema zrelost za ulogu čovjeka. Naivna osoba stvarno zna apsolutno logično i razume red ponašanja po pravdi, zato nikada ne krši zakon niti je žrtva nasilja. Majstor koji se služi percepcijom, koji istražuje postojanje ne živi od teoretskih pretpostavki, nego treba potpunu slobodu zbog samospoznaje. Recimo izrodio bih dijete bez imena, bez zavođenja u matične knjige, bez cijepljenja, bez škole, jer drugačije ne mogu dokazati jednostavnost stvarne istine, jer je sve po zakonu. Život ljudskog bića nije teoretsko pitanje, nego pravo na znanje samoostvarenjem. Da li ljudsko biće ima pravo na izuzeće imena iz državnog registra zbog slobode putovanja oko svijeta ili slobodne smrti na mjestu i vremenu po vlastitom izboru? Da li ljudsko biće mora imati ulogu čovjeka? Da li moja djeca moraju platiti račun zato što sam umro kao njihov otac? Da li je ljudsko pravo na istinu? Da li je ljudsko pravo na apsolutno logično? Da li osoba ima pravo na potpunu neovisnost po teoriji, ako zna za bolje, ako zna služiti se inteligencijom percepcije? Ljudsko pravo je da se osoba pripremi za smrt i umre po želji, bez da itko zna mjesto gdje se to dogodilo. Meni treba izuzeće da imam pravo na slobodu kao pas i da tako slobodno umrem. Majka koja me rodila i prošla traumu sa mnom, nije više u životu i ne želim da moja djeca doživljavaju stres zbog mene. No po zadnjem popisu i psi su evidentirani. Svakako nisam naivan bez razloga, jer jedino tako znam razum djeteta koje ne misli i majstora koji zna percepcijom. Želim igru djeteta, naivno ponašanje budale bez kulture i znanje majstora, to je meni prirodno usklađenje za radost u životu bez novca i materijalne ovisnosti. A kultura, jebe mi se za nju, za mene je život sveden na jednostavnu fizičku čistoću tijela, a ono samo zna red. |
