Prema najavama na forumu trebalo nas je doći 12, a na kraju nas je dolazi čak četiri više i jedna kuja. Ne znamo čiji je to pas bio, ali pratila nas je cijelu borbu po šumi. Pretpostavljamo da se tjerala, jer je Bambijev Koks vrlo zainteresirano njuškao nogavice naših hlača nakon što smo se vratili sa fajta. Iako nas je onako crna demaskirala po šumi bila je s nama čitavo vrijeme. Ne kaže se slučajno da psi vole dobre ljude. Dijelimo se na pola na principu dva nova biraju i krećemo u šumu na šemu jedna ekipa ode u dubinu, pa druga kreće na njih. Nakon prve dvije borbe odrađene na tom principu na gornjem platou, predlažemo odlazak dublje u šumu oko korita potoka. Sad mi branimo i ovu borbu dominiramo. Zadnju četvrtu borbu igramo prema autu gdje pristupamo razduživanju gajbe Velebita i loženju vatre. I taman kad smo mislili odustati, vatra se lijepo razgorila i uspjeli smo napuniti rešetku. Svaka čast treningu, ali vruće meso s vatre koju smo uspjeli stvoriti u tom vlažnom okružju zaista nema cijene. Na kraju se u mrklom mraku izvlačimo iz šume po nikada gorem putu koji su traktori izrovali do neprepoznatljivosti. Dobar komad šume su posjekli i izvukli od kad nas nije tu bilo u svibnju prošle godine. |
Naslov današnjeg izvještaja potječe iz prve borbe za zagrijavanje i na ispadanje. Manga je krenuo po svom lijevom, a Rafo po svom lijevom krilu. Manga je odradio sve protivničke borce na svome krilu, a isto tako i Rafo svoje. Na kraju se borba svela na nas dva i Rafo je bio bolji tu prvu borbu. Ostale borbe smo igrali na tri života i po principu petorka ide slagat zasjedu dok šestorka napada. Odradili smo tako još dvije borbe, a onda nam je Bengalka morala ići. Ostale borbe smo igrali pet na pet i to je trajalo i trajalo. Visok intenzitet borbi i stalni kontakt nije mi omogućio popamtiti rezultate svih borbi. Znam samo da sam zadnju borbu prema autima opet završio nasuprot Rafi, ali ovaj put sam ja bio bolji. Da ne ispadne kako smo nas dva sve odrađivali, naradili su se i naubijali svi. Pamtim recimo da me je Xena riješila dva puta, dok sam ja nju tri ili četiri puta. E da i od nas 11 na treningu, danas smo imali čak četiri Plaćenice. Sve u svemu odličan četverosatni trening koji nas je dobrano oznojio u ovaj prohladan dan. Trening smo završili uz analizu i pivu uz aute. Eh da, skoro zaboravih reći danas smo odradili teren na kojem nismo bili od prosinca 2016. godine i koji je poznat po tome da smo baš na njemu prije nepunog desetljeća osnovali Plaćenike. |
Prvi trening 2018. odrađen je već prve nedjelje nakon trotjedne blagdanske pauze. Dijelimo se 6:7 na principu najmlađi biraju i krećemo prvu borbu za zagrijavanje iz ravnog dijela šume. Prvu gubimo za dlaku. Spock je bio ipak preopasan protivnik za Žmirka. Drugu se oni buksaju u gustiš, a mi sa čovjekom manje trebamo napadati. Frontalno nemamo šanse, pa krećemo na viši teren kako bi dobili prednost bar u potencijalnog energiji terena. Nismo ni krenuli gore, a već vidimo na drugo strani platoa njih trojicu. Rješavamo ih jednog po jednog i onda krećemo na njih bočno. Nisu imali šanse. Sad kad smo se već popeli na prvi nivo, predlažem da nastavimo uzbrdo. Treću borbu se penjemo na naš "Hamburger Hill" i čekamo ih da dođu. Iako imamo bolju energiju terena, nemamo dobar zaklon na padini, pa nas sa prvog nivoa koji nudi bolji zaklon relativno lako pogađaju. Iako smo ovu borbu produljili na tri života, nismo se uspjeli oduprijeti. Rezultat je 2:1 za njih. Sad kad su se i oni popeli, nastavljamo tekmu po vrhu. Mi opet odlazimo u dubinu, a oni napadaju. Ovu borbu im postavljamo iznenađenje na njihovom lijevom krilu. Kad su se razvukli liniju prema sredini nisu očekivali zasjedu skroz lijevo, pa je rezultat dvojica mrtvih i dva otjerana. Tek kad su ta dvojica udružila snage i združeno nastupili, uspjeli su riješiti taj problem. Povlačim se na plato i pitam kakva je situacija na našem lijevom krilu. Kažu Risbo je tamo. No ja ga ne vidim (jer je otišao naprijed), ali srećom vidim Spocka koji bi ih za još 30-ak metara sve pomeo gore. Nakon toga nastavljamo gurati po sredini, ginemo i mi, ali padaju jedan po jedan dok se svi nisu našli u respawnu. Rezultat je 2:2 i vrijeme je za majstoricu. Oni sada idu na viši dio brijega, a mi krećemo od dolje. Sredina je ćelava, pa se tuda nema šta tražiti. Stoga krećem na lijevo krilo ispod razine brijega. Rješavam dvojicu, a onda nalećem na bibi trećeg. Od tada sve se nekako raspalo. Oni stišću, a mi nikako da se sastavimo sa ta dva-tri živa na platou. Na kraju nam Spock ulazi u respawn i to je 3:2 za njih. Doktor nam mora ići, pa se nas četvero sprema na odlazak. Ostatak bi još igrao, pa kao kompromis šestu borbu odrađujemo prema autima na ispadanje. Iskreno ne znam kako je ova završila jer su me pogodili nakon što sam riješio dvojicu, (od čega se jedan vratio u zombi modu), ali to na kraju krajeva nije ni bitno. Bitno je da smo mi 2018. otvorili radno i u pristojnom broju. Što će nam ta, u povijesti 20. stoljeća "loše zapisana" godina donijeti, tek ćemo doznati. |