| < | listopad, 2017 | > | ||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | ||||||
| 2 | 3 | 4 | 5 | 6 | 7 | 8 |
| 9 | 10 | 11 | 12 | 13 | 14 | 15 |
| 16 | 17 | 18 | 19 | 20 | 21 | 22 |
| 23 | 24 | 25 | 26 | 27 | 28 | 29 |
| 30 | 31 | |||||
|
Prošlu nedjelju nam je planove pokvarila kiša, pa se ova morala odraditi. Ukazuje nas se 12 u jednoj skoro zaboravljenoj šumi u kojoj nismo zaigrali pune 3 godine. Dijelimo se i prvu borbu igramo na zastavu. Mi je branimo, ali ne ide nam, pa je relativno brzo gubimo. Drugu borbu opet mi idemo u dubinu terena, a kontra strana napada. Vidimo ih da nas prolaze bočno, ali ne možemo im parirati. Optika na AK-u protiv mrežastih naočala ne daje mi nikakve šanse uočiti ga na vrijeme. Borbu nakon toga zbog učestalih mješanja linija Kum predlaže da igramo na jedan život.  To se pokazalo malo bolje, ali sad su oni koji prvi poginu morali čekati i do pola sata dok se ne završi. Što smo koristili za ljudikanje uz cigaretu i čuturu. Nastavili smo na tom principu još dvije borbe, da bi tek zadnju koju smo drugačije orijentirali između dva brijega uspjeli dobiti. Mislili smo odraditi još jednu, kad nas Čiwa zove da su oni kod auta. Ajd dobro. Selimo se gore, skidamo mokro sa sebe i sjedamo na klupicu odraditi pokoju Velebitsku. Vjetar jača i osjeća se južina i nadolazeća zima. Prisjećamo se nekih davno pohođenih susreta, nekih terena, nekih događaja, nekih Plaćenika, pričamo o opremi i kako južina jača, lagano se razilazimo. Do sljedeće prigode... |
|
Unatoč višetjednom planiranju nazočnosti na Turopoljskoj kotlovini u Velikoj Gorici, zbog lošeg tajminga i organizatorskih ograničenja morali smo odustati od plana A. Plan B je bio Dedo će napraviti kotlovinu. No u skladu sa starom vojnom uzrekom - prva žrtva svakog rata je plan - tako biva i jučer. Ujutro nam Dedo javlja kako se otrovao mlijekom koje je stajalo u frižideru. To su vam ta tetrapak mlijeka napucana aditivima i kemijama. Normalno mlijeko se može samo usiriti. Kad makne, pustiš ga da odradi svoje i dobiješ vrhnje, svježi sir i sirutku. Kako god, prelazak na plan C bio je u hodu. Okuplja nas se prvo neparan broj i odrađujemo jednu borbu po scenariju obrana-napad. Dok radimo drugu borbu stižu još dvojica, pa prekidamo i dijelimo pristigle kumove na dvije strane. Treću borbu nam stiže i Kum osobno, pa se samo priključuje napadačkoj strani. Iako sa dvije replike više, namučili su nas dobrano.  Nakon toga radimo čik pauzu, dijelimo se brojčano na iste sastave, te krećemo sa scenarijem osvoji stijeg. Ovu borbu se igralo bez ograničenja na živote i potrajala je dok jedna strana ne ostvari cilj. Naša strana bira mudru taktiku i pušta ih da nadiru po ćelavijem dijelu terena. Dok ih je jedan dio naših tamo zadržavao i rješavao, dvoje nas dolazi na istu ideju. Napredovanjem po desnoj gušćoj strani terena doći do njihove zastave. Bengalka je bila nešto brža i skida im stijeg. Ona nakon toga mora ići, a pridružuju joj se i dvojica anarhista koje na terenu nismo vidjeli od svibnja. Opet smo na neparnom broju, pa se vraćamo na scenarij obrana-napad. I ova borba se oduljila, pa nakon nje nije više bilo volje za nastavak. Kumovi odmah odlaze doma na ručak, dok mi ostali nastavljamo ljudikati uz pivo još par sati. Tijekom toga ukazao nam se na kratko i Dedo, koji se donekle oporavio. Idemo dalje... |
 Tri odrađene borbe u sastavu pet na pet "kvari" nam zakašnjeli Krki. Jer taman smo htjeli nizbrdo kad eto njega nakon višemjesečne pauze. Zbog njega odrađujemo još jednu borbu gore na platou i zadnju prema autima. Palimo vatru, ali pošto nitko ne čita forum u zadnje vrijeme samo dvojica su donijeli meso. Praznimo prvu gajbu Velebita i osipamo se lagano. Vatra je taman ugašena s produktima sa donje pipe, kad zove Spock da je Dedi ostala torba u P-mobilu.  foto Fero Selimo se k njima i nastavljamo sa drugom gajbom. U jednom momentu tvrdoglavi Fero uspjeva upaliti novu vatru i dok mrak već pada preostala šestorka nahranjena je sa tri šnicle. Pukla je i druga gajba. Trojica najupornijih nastavljaju u lokalnom kafiću i noćnom klubu. Vrijeme dolaska doma dva ujutro. Treba i to ponekad...  |
 Neparni broj Plaćenika opet nas tjera na scenarij četvorka u obrani i petorka u napadu. Opet smo odrađivali Čiwinu šumu i opet smo postigli vrlo visok intezitet treninga. Odradili smo neka tri i pol sata, ali čitavo vrijeme akcija je bila na maksimumu. Posljedica toga je upadanje u borbeni trans, koji za posljedicu ima isključenje viših memorijskih funkcija. Zato je jako teško popamtiti što je bilo i kako se što odvilo. Dva puta smo se presložili tj. izmješali ekipe, da bi zadnje dvije borbe igrali četvorka u napadu na petorku u obrani. Jednu smo čak uspjeli i dobiti, a zadnja prema autima se ionako razvodnila bez jasnog završetka. Apsolutna zvijezda treninga bio je naš Čiwil, koji je odrađivao samo tako. Nitko mu nije bio ni blizu po broju killova. Povratkom do Plaćenik-mobila razdužujemo gajbu Velebitske dok si rekao keks. |
