Marketing
Plaćenici vs. južina
Prošlu nedjelju nam je planove pokvarila kiša, pa se ova morala odraditi. Ukazuje nas se 12 u jednoj skoro zaboravljenoj šumi u kojoj nismo zaigrali pune 3 godine. Dijelimo se i prvu borbu igramo na zastavu. Mi je branimo, ali ne ide nam, pa je relativno brzo gubimo. Drugu borbu opet mi idemo u dubinu terena, a kontra strana napada. Vidimo ih da nas prolaze bočno, ali ne možemo im parirati. Optika na AK-u protiv mrežastih naočala ne daje mi nikakve šanse uočiti ga na vrijeme. Borbu nakon toga zbog učestalih mješanja linija Kum predlaže da igramo na jedan život.
To se pokazalo malo bolje, ali sad su oni koji prvi poginu morali čekati i do pola sata dok se ne završi. Što smo koristili za ljudikanje uz cigaretu i čuturu. Nastavili smo na tom principu još dvije borbe, da bi tek zadnju koju smo drugačije orijentirali između dva brijega uspjeli dobiti. Mislili smo odraditi još jednu, kad nas Čiwa zove da su oni kod auta. Ajd dobro. Selimo se gore, skidamo mokro sa sebe i sjedamo na klupicu odraditi pokoju Velebitsku. Vjetar jača i osjeća se južina i nadolazeća zima. Prisjećamo se nekih davno pohođenih susreta, nekih terena, nekih događaja, nekih Plaćenika, pričamo o opremi i kako južina jača, lagano se razilazimo. Do sljedeće prigode...
Post je objavljen 29.10.2017. u 16:21 sati.